Ova stranica rezervirana je za prezentaciju pčelara i njihovih pčelinjaka. Zbog nje je i pokrenut cijeli ovaj projekt. Ne želimo da padne u zaborav tko je i kada pčelario na ovim prostorima.

Napomena:
Fotografiranje pčelinjaka, prezentacija pčelinjaka, objavljivanje radova,
reklamiranje vaših proizvoda, reklamiranje knjiga -
BESPLATNO JE !

 

POVRATAK NA POČETNU STRANICU



 

 

Andrija Damljanović
Petra Zrinskog 1
43000 Bjelovar

Maline, jagode , pčelice


Pčelar sam postao silom prilika. Učitelj u školi imao je vrt, a u njemu su bile i školske košnice sa pčelama. Trebalo je oplijeviti travu između malina i jagoda ali i između košnica. U drugom razredu bio sam ponajmanji, pa me je učitelj izabrao da ja izvršim taj zadatak. Košnice su imale nogare i trebalo se je provući ispod, kako bi se očupala trava. Vrlo pažljivo sam to činio kako ne bih uznemirio pčele, ali više iz straha da me ne bi napale. Znojio sam se od straha, a nisam ni smio disati kako treba, naročito kada mi je glava bila ispod leta. Srećom, oplijevio sam vrt, a da me nije ubola ni jedna pčelica. Tada sam stekao povjerenje u ta divna stvorenja i zavolio ih. Za nagradu učitelj mi je dao komad saća sa medom. To se dogodilo daleke l942. godine.
Također tih godina, moj ujak je nedjeljom pregledavao svoje pčele. Meni je dao dimilicu u ruke i po malo sam dimio odozgo po okvirima, kako mi je ujak pokazao, dok je on kontrolirao zaleženost okvira. Ni tada me nije ubola niit jedna pčela, pa sam ih još više zavolio. Na žalost, životni put me je udaljio od dragih pčelica, sve do mog odlaska u mirovinu. Samo mi je ostala stalna želja da imam svoje pčele i da se družim sa njima.
Daleke 1978. godine, pomagao sam jednom prijatelju vrcati med od bagrema. Tu se stvorila prilika da uz njegovu pomoć osnujem mali pčelinjak.
Pošto je oprema bila skupa, zasukao sam rukave i sam počeo izrađivati košnice. Trebalo je nabaviti alat i materijal, što je također koštalo. Ali, tko želi da radi i potrudi se, sve se prepreke mogu savladati. Nešto kredita za opremu, nešto posudbe, a najviše rada i nastao je pokretni pčelinjak od 60 AŽ-11 košnica, te 1978. godine. Pošto većina pčelara nije imala pokretne pčelinjake, selio sam pčele od Bjelovara do Donjeg Miholjca, po cijeloj Slavoniji, Posavini i Baniji. Na uljanu repicu radi proljetnog razvoja, pošto je pčelinjak bio ugrađen na kamionu, selio sam što dalje, kako ne bih ometao pčelare na bližim pašama oko Bjelovara.
1988. god. ustupio sam pokretni pčelinjak sinu, a ja sam, u suradnji sa Ivanom Kolerom Bilogorskym, jednu cijelu zimu proveo u njegovom podrumu izrađujući košnice. Njemu za kamione, a sebi za stacionarni pčelinjak.
Što se tiče biologije i tehnologije, nastojao sam da ne izmišljam toplu vodu, ali sam uvijek poslušao druge iskusne i neiskusne pčelare, i učio se iz uspjeha i neuspjeha drugih. Zapazio sam puno pojava u svojoj praksi, koje skoro nitko nije zapazio, ili bar nije opisao. Izniječu jednu od njih:
Kako se pčele orijentiraju van košnice, u prirodi nakon dovoza na novo mjesto za pašu?
Primjer:
-Ako u tijeku noći doselite pčelinjak u blizini uljane repice, pčele ujutro, kad otvorite košnice ne lete na parcelu koja je samo 200m udaljena od pčelinjaka, nego zbunjeno,u obliku rojeva lete oko pčelinjaka u svim pravcima i vraćaju se. Njihov izlet u početku nije dalek. Ako stanete 50m dalje od pčelinjaka, a prema parceli repice koja blista poput zlatnog tepiha, pčele će se ponašati kao da ne vide repicu i raditi će koncetrične krugove oko pčelinjaka. U početku će ti krugovi biti mali, a onda sve veći i veći. Kada prve pčele koje nadlete parcelu repice jave ostalim pčelama gdje je paša, tada tada će ostale pčele promijeniti smjer leta i krenuti prema repici.


Andrija Damljanović