BORIS BUČAR, pčelarska autobiografija

Rodjen sam 1970 godine i kažu da sam već sa 6 godina trčkarao s dimilicom za tatom oko pčela. Ipak tek u srednjoškolskom dobu sam se zainteresirao više jer sam tada kao i sve pubertetlije želio učiniti više, pa sam stalno forsirao oca da nešto učinimo, makar mu se često i nije dalo.
Ipak 90-tih sam se najviše angažirao u radu s pčelama jer smo bili prisiljeni na to. Jedan pčelinjak je ostao u Nebojanu, selu kraj Petrinje, i bio je naša baza (Foto: Rane 90te).
I sve tako do 1999. godine kada sam sa suprugom formirao vlastito ognjište; naravno da je otac odmah "u miraz" dovezao 10 LR-ki.
U početku je bilo različitih pojava i situacija jer samostalno pčelariti je ipak nešto drugo (Foto: A i otišlo ih je nekoliko). Bez obzira na početnu zbunjenost pčelinjak se lagano širio (Foto: Samostalno2001),
Pozicija i nije bila optimalna za držanje pčelinjaka, ali bio je kraj kuće i to je glavna prednost (Foto: Proljeće 2002).
Naravno, kao i svi pčelari postajem pohlepan, pa se pčelinjak širi (Foto: Pohlepa pčelara-proširenje) što mi omogućuje i uključivanje supruge Vesne u taj divan posao (Foto: Vesna i Boris se prave važni 2002).
Vremenska doba prolaze brzo, tako da se zime (Foto: Tko se boji zime još) ispunjene dobrim ili lošim slutnjama ubrzo zaboravljaju kada priroda bukne i krene sezona (Foto: Kakva zima takvo ljeto).
No, i taj period brzo prodje i začas naidje jesen koja je u ovim krajevima smirenje cijele prirode i svojevrstan odmor - kao i mnogi pčelari, razmišljam o učinjenom i da li se moglo više i bolje (Foto: I ubrzo dode prvi mraz).


TEKST I FOROGRAFIJE - Boris Bučar