PRINCIPI CERTIFIKACIJE ORGANSKOG MEDA U BiH

mr Goran Mirjanić
Poljoprivredni fakultet Banja Luka, BiH
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Brdsko-planinsko područje Bosne i Hercegovine omogućava razvoj prvenstveno stočarstva, unutar kojeg i pčelarstvo zauzima bitno mjesto iz više razloga:
- blaga klima, od umjereno-kontinentalne do mediteranske;
- dosta sunčanih dana;
- bogata i raznolika medonosna flora, posebno interesantna za pčele,
- nema teške industrije i velikih zagađivača.
Ovim se želi istaći mogućnost bavljenja i organskom poljoprivredom, stočarstvom, pa time i organskim pčelarstvom, sa osnovnim ciljem proizvodnje i zaštite ekološko-geografskog porijekla gotovih prehrambenih proizvoda, čime se brže otvaraju vrata svjetskog tržišta.

Organsko pčelarenje ima svojih prednosti i nedostataka u odnosu na konvencionalno pčelarenje. Prednosti ovog vida pčelarenja su čisti, zdravstveno bezbjedni pčelinji proizvodi, bez antibiotika i rezidua akaricida. U vrijeme primjene ogromnih količina hemijskih sredstava u poljoprivredi (pesticidi, mineralna đubriva i sl.), svaka proizvodnja hrane bez istih, iziskuje mnogo truda, ali i rizika za sopstvenu proizvodnju, s obzirom da se trenutno gotovo sva poljoprivredna proizvodnja zasniva na konvencionalnom aspektu proizvodnje. Takođe, pčelar opredeljen za organsko pčelarstvo relativno malo interveniše kod pčelinjih društava i nalazi se na površinama nezagađenog prostora. Proizvodnja visokovrijedne i zdravstveno bezbjedne hrane je osnovni moto i cilj, od kojeg pčelar polazi kada se odlučuje za ovaj vid pčelarenja.

U isto vrijeme, organsko pčelarstvo ima i svojih nedostataka, a to su: nedovoljna količina organskih proizvoda za ishranu ljudi, ne može se ostvariti veliki finansijski efekat (zbog male proizvodnje), potrebna nešto veća kvalifikacija i obučenost pčelara, koji se opredeljuje za organsko pčelarstvo i zbog stalne kontrole ili nadzora poskupljuje se proizvodnja, čime i gotov proizvod postaje ne konkurentan na tržištu. Drugim riječima, kvalitet organskih pčelinjih proizvoda zavisi od uslova pčelarenja, prerade i skladištenja pčelinjih proizvoda. Pčelinji proizvodi mogu biti prodani kao organski samo u slučaju kada su svi uslovi regulative ispunjeni i sam proces organske proizvodnje traje najmanje 1 godinu. U toku perioda konverzije (prelazni period) vosak mora biti zamijenjen sa organskom (certificiranom) satnom osnovom ili osnovom iz vlastite proizvodnje, od organskog voska (građevnjaci, medni poklopci i zaperci). Kod izbora rase pčela mora se voditi računa o lokalnim uslovima, vitalnosti i otpornosti rase na bolesti i štetnike. U našem slučaju je to samo domaća autohtona rasa medonosne pčele Apis mellifera carnica i njeni ekotipovi. Nabavka novih rojeva ili pčelinjih društava mora biti iz onih pčelinjih zajednica koje su u skladu sa uslovima regulative. Položaj pčelinjaka mora da bude u skladu sa osnovnim primcipima organskog pčelarenja, a to je: da obezbjeđuje dovoljno nektara, medne rose, polena i vode, da u prečniku od 3 km može biti obezbjeđen nektar i polen uglavnom sa organskih usjeva ili/i spontane vegetacije i da je dovoljno udaljen od izvora zagađenja (gradski centri, auto-putevi, industrijske zone, otpadnih materija, smetljišta...) u prečniku minimum od 3 km. Takođe, i konvencionalni pčelinjak mora biti udaljen od organskog najmanje 3 km. U pogledu prihrane i prehrane pčela, dozvoljen je organski med i polen, a po potrebi samo organski (certificirani) šećer. U najboljim pašnim godinama dovoljno je ostaviti dosta zaliha kvalitetnog meda i polena za ishranu pčela i time zadovoljiti njihove potrebe u hrani u toku godine. Pčele se uzgajaju u savremenim košnicama, čime je sprečeno eventualno gušenje pčela i proizvodnja muljanog meda, za kojim na evropskom tržištu nije pokazan interes.

Sav proces proizvodnje mora biti dokumentovan, od početka proizvodnje (prihrana, doziranje dozvoljenih sredstava), pa sve do uzimljavanja pčelinjih društava. Naime, prilikom inspekcije (nadzora), inspektor polazi od raspoložive dokumentacije i na osnovu iste donosi zaključak o ispravnosti ili ne ispravnosti gotovih pčelinjih proizvoda. Takođe, neophodno je voditi tačnu evidenciju datuma, količine i vrste ekstrakovanog meda, kako bi se mogao dobiti tačan broj markica sa žigom, koji je i garancija da se radi o organskom proizvodu. Pri tome se posebno vodi računa da ekstrakovan med mora poticati iz medišnih okvira, čime je sprečena pojava primjesa u medu (ostaci voska, košuljica legla i sl.). Od materijala za proizvodnju i zaštitu košnica se koriste prirodni materijali i boje, sa kombinovanjem voska i propolisa. Dezinfekcija opreme i pribora se vrši sa vodenom parom i plamenom, bez upotrebe hemijskih sredstava.
U zdravstvenoj zaštiti pčela dozvoljena sredstva su organske kiseline (mravlja, mliječna, oksalna i sirćetna), timol, kamfor, mentol i eukaliptus, dok se od tehnoloških rješenja u borbi protiv Varroa destructor predlaže upotreba ramova građevnjaka, trutovskih klopki, vještačko razrojavanje društava i sitno samljevenog šećera, ali uz obaveznu upotrebu mrežaste podnjače.
U slučaju da inspekcija organskog pčelinjaka pokaže da se isti nije u dovoljnoj mjeri pridržavao gore navedenih principa, sleduju upozorenja i sankcije po sledećem redosljedu:

S1 upozorenje za male greške koje treba ispraviti,
S2 potrebna je bolja dokumentacija i bolja informisanost,
S3 potrebna je nova kontrola,
S4 nova kontrola, nije dozvoljena prodaja proizvoda pod nazivom
organski proizvodi,
S5 prekid ugovora i nema dalje saradnje.

Organskim pčelarenjem u BiH se počelo baviti oko 10 pčelara (2003. god.), da bi ih danas bilo svega 5. Glavni razlog male zainteresovanosti bosanskih pčelara za ovaj vid pčelarstva je veliki rizik, koji na žalost donosi organsko pčelarstvo zbog invazije Varroe i sa druge strane slaba informisanost i educiranost stanovništva BiH za organskom proizvodnjom, pa time i organskim pčelarstvo. Organskom proizvodnjom, u pogledu savjetodavne službe bavi se nevladina organizacija ECON iz Sarajeva, koja uz pomoć stručnih lica vrši obuku i stručno usavršavanje primarnih proizvođača, u ovom slučaju i pčelara, kroz razne seminare, savjetovanja i obilaske drugih organskih proizvođača u BiH i okolini. S druge strane, Organska kontrola iz Sarajeva je za sada jedina certifikacijska kuća za nadzor i izdavanje certifikata za organsku proizvodnju u BiH. Zahvaljujući dosadašnjem radu, trenutno u BiH imamo jednog pčelara (okolina Bihaća), koji je zadovoljio kriterijume Organske kontrole i krajem 2005. god. mu je uručen cerifikat Organske kontrole.
U narednom periodu, svaki pčelar u BiH bi trebao biti i organski pčelar, iz razloga što proizvodi hranu, a osnovni cilj mu mora biti proizvodnja zdrave hrane, koja uz to ima i ljekovita svojstva. Da bi se to ostvarilo neophodna je podrška države i resornih ministarstava, s obzirom da u BiH još ne postoji Zakon o organskoj proizvodnji. Takođe, pčelarima treba da pruže pomoć i naučne institucije, kako u cilju njihove edukacije, tako i u cilju informisanja šireg sloja stanovništva BiH oko upotrebe domaćih organskih pčelinjih proizvoda. Zajedničkim aktivnostima ovaj cilj se može ostvariti.