Medju pčelarima se
veoma često priča o polenu koji se može
kupiti na izložbama, u pčelarskim prodavnicama kao i kod samih pčelara na pčelinjacima. Postoje profesionalni pčelari-ubirači, koji sakupljaju
velike količine cvetnog praha-polena i plasiraju ga na tržište. Uz izvinjenje čitaocima i bez ikakvih
loših namera, moram istaći da su na nekim mojim predavanjima upućivana mi pitanja da pojasnim šta je to perga?Razmišljajući o ovom pitanju, sa željom da
one koji znaju potsetim a one druge bar malo uputim u tajne perge, odlučih da napišem nešto više o ovoj, za mnoge pčelarskoj a naročito gradjanskoj
nepoznanici!
Saglasno mojoj želji (poštujući one koji mnogo više o ovome znaju), ispoštovao
bih redosled pojašnjenja koji je nizbežan u osnovnoj spoznaji perge.
Šta je polen?
Često se među pčelarima čuje da je polen i
perga jedno te isto? Da li je baš tako i gde su razlike?
Pelud / Foto: M. Farkaš
Pa da krenemo redom:
- Polen je produkt cvetnih
prašnika – kesice, koji je nakon sazrevanja (zbog pucanja kesice), dostupan
pčelama polenaricama?U toku sakupljanja pčele ga mešaju sa sekretom pljuvačnih žlezda i u vidu
loptica-kuglica, u korpicama zadnjih nogu prenose ga do košnice.
Unos peludi / Foto: M. Farkaš
Količina
polena, tog sićušnog praška je različita kod pojedinih biljaka. Na primer u
jednom cvetu jabuke je oko 100.000, dok u cvetu leske je do 1.000.000 polenovih
zrnaca -Veroljub Umeljić, „Enciklopedija
pčelarstva 2008.“. To je tzv. sirov polen koji
pčelari od pčela oduzimaju različitim hvatačima, suše na temperaturi od 38-41
stepen sa vlažnošću ispod 10% - prof. Dr
Lebedev, ili nakon sakupljanja tretira se u hladnjaku na temperaturi ispod - 25 stepeni dvadeset četiri sata a
onda se suši na 32-34 stepena u trajanju
od 4 sata, uz smanjenje vlage na 8-9%, - V
Umeljić, isto. Neki autori navode da se
polen može čuvati u svežem stanju (bez
sušenja), pomešan sa ukristalisanim medom ili šećerom u prahu, kao i svež ali duboko zamrznut! Za pčelinju zajednicu polenova zrnca su
izvor belančevina i masti. Ona sadrže brojne elemente neophodne za razvoj i
rast živih organizama, kao što su aminokiseline, neophodne masne kiseline,
uglavnom skoro sve vitamine, mineralne soli kao i materije koje obezbeđuju sve
životne procese. Česte su dileme među pčelarima, da li je
polen pčelinji proizvod? Rekao bih DA, za nas pčelare koji ga oduzimamo,
prodajemo ili konzumiramo ali za
pčelinju zajednicu NE, jer on predstavlja samo repromaterijal koji je osnova
pčelinjeg proizvoda po imenu PERGA.
Dakle, usudio bih se da ovo tvrdim sa izvesnim pojašnjenjima u daljem tekstu.
Šta je perga?
Da bi smo dobili odgovor na ovo pitanje,
bilo je neophodno izneti konstataciju u prethodnom pasusu! Naime, život i gajenje pčela (naročito
mladih) u pčelinjoj zajednici, uslovljen je postojanjem odgovarajuće količine
polenovog praha koji se nalazi u košnici u drugačijem obliku od onoga kojeg su
pčele donele sa različitih cvetova? Taj drugačiiji
oblik, naziva se Perga.
Perga / Foto: Đ. Zečević
- Dakle, perga je fermentisani polen (cvetni
prah je osnovna supstanca), koji pčele polenarice donose i smeštaju u radilične
ćelije a druge kućevne pčele preuzimaju dalji „postupak“ u pripremi i
fermentaciji polena za duže čuvanje i kasniju upotrebu. Taj dalji „postupak“ je
balansiranje i pažljivo mešanje praha mandibulama uz dodatak sekreta svojih
žlezda. Nakon ovih radnji, pčele mešavinu glavom sabijaju u ćelije do nešto
više od polovine njene zapremine. Mlečno-kisela fermentacija
polena pod dejstvom fermenata meda, sekreta žlezda i mnogih mikroorganizama, za
15 dana polen pretvara u
pergu. U toku fermentacije nagomilava se
mlečna kiselina (do 3,2%), koja u sadejstvu
sa jedinjenjima (koja imaju antibiotička svojstva), obezbeđuje konzervaciju
perge –Akademik prof. dr Krivcov, prof.dr
Lebedv,“ tehnologija proizvodnje pčelinjih proizvoda 2000.“ U ćelijama saća, ovako
fermentisan polen, odnosno perga je mikrobiološki sterilna i vrlo teško je podložna kvarenju, jer mlečna
kiselina onemogućava dejstvo bilo kakvih kvasaca u sterilnoj ćeliji. Pripremajući hranu za period
biološkog a naročito ekološkog mirovanja, pčele gotovu pergu zalivaju sa medom
tako da, pčelar treba znati da u košnici prepozna medno-pergne satove i proceni
količinu ove neophodne pčelinje hrane iliti pčelinjeg hleba, kako ga neki pčelari sa pravom nazivaju. Procenu
je naročito bitno učiniti u jesenjem pregledu pred uzimljavanje.
U čemu je razlika između polena i perge?
Razlika se može
izraziti korz sledeće pokazatelje:
1) u hemijskom sastavu (brojčane vrednosti pojedinih
elemenata),
2) u izbalansiranosti polena kao osnovne supstance,
3) u načinu korišćenja od strane pčela,
4) u hranljivoj i biološkoj vrednosti,
5) u podložnosti kvarenju,
6) u postojanosti, dužini čuvanja...
Pre analize različitosti, želeo bih da
kažem da u košnici postoje dve grupe pčela, mlade hraniteljice i negovateljice koje se najvećim delom hrane
polenom-pergom i izletnice-nektarice koje se hrane isključivo medom.Takođe, naglasio bih da je pčelarska nauka
utvrdila i pčelarima prezentirala načine određivanja radnji i postupaka pa i
same dužine života svih pčela u košnici zahvaljujući otkriću gena vitelogenina i njegovoj ulozi u životu
pčela. Naučnici poput Mindi Nelsona, Kejta Ilea, Groa
Adamasu u novije vreme eksperimentima pokazali
i da pčele predodređene za polen, imaju viši nivo ovog gena a izletnice nektarice
mnogo niži, s’tim što pomanjkanje vitelogenina izaziva ranije umiranje pčela pa
je očigledno koliko ovaj protein utiče na dugovečnost pčela? U celoj ovoj konstataciji, polen odnosno
perga igraju veliku ulogu ali o tome u nekoj drugoj prilici.
Evo i kratkog pojašnjenja
navedenih različitosti polena i perge:
1) Kao prvo, hemijski sastav perge jeste sličan
hemijskom satavu polena ali brojčane vrednosti su u pergi značajnije. Za primer
ću navesti da u pergi ima više šećera zbog dodavanja nektara i meda od strane
pčela. Zatim udeo proteina je za 20% a masnoće za 9% veći i mnogo više mlečne
kiseline nego u polenu. Po kvalitetu i količini sadržaj aminokiselina perge je
u ravni sa aminokiselinama tela pčele a bitno serazlikuje od polena različitih biljaka.
2) Dobro izbalansiran sastav perge, jer pojedini cvetovi biljaka ne sadrže sve neophodne aminokiseline,
vitamine i minerale kao na primer polen maslačka kojem od deset nezamenljivih
aminokiselina nedostaju tri, kod ive dve i td.
3) Pčele koriste polen samo kao fermentisanu pergu a
nikako u izvornom svežem obliku.
4) Hranljiva, energetska kao i biološka vrednost
perge je mnogo veća nego kod polena.Perga ima stabilan
hemijski sastav jer su je pčele konzervirale i isključena su zagađenja a gubitak vitamina i aminokiselina je sveden
na minimum. 5) Polen je vrlo podložan kvarenju, naročito ako se ne vodi računa kod oduzimanja,
pripreme za čuvanje i samog čuvanja. Razlog je postojanje značajne količine
gljivica koje se brzo razvijaju u vlažnom polenu.
6) Polen nakon godinu dana gubi više od polovine a definitivno nakon dve godine, gubi sva
vrednosna svojstva, dok se perga bez kvalitativnih promena može čuvati i do 17
godina – prof. dr Krivcov i prof. dr
Lebedev, isto, 2000.
Moj način sakupljanja perge?
U pčelarenju moga kraja
(pretpostavljam i šire), malo se koji pčelar bavi sakupljanjem perge. Praktično
u ruskoj a i zapadnim pčelarskim
literaturama, postoje objašnjenja kako se pčele „teraju“ da maksimalno donose
cvetni prah i proizvedu pergu.
Perga u saću / Foto: Đ. Zečević
Lično, pergu prikupljam u
periodu od 15 maja do 15 jula (stacionirani pčelinjak na 1200m.n.v.), saobrazno
vremenskim prilikama. Koristim dve tehnike koje su različite u veličini ramova
– okvira sa pergom i dodatkom medno-pergne pogače. Za ovo (za sada), izdvajam samo 4 košnice i
odnosim ih 10km od staciniranog pčelinjaka. Pčelinje zajednice moraju biti
veoma jake sa kvalitetnom maticom. Pošto pčelarim sa DB desetoramnim košnicama,
dve su sa polunastavcima (medišni okviri), a druge dve sa ramovima tj. okvirima
iste veličine Istivremeno u dve košnice
sa istovetnim ramovima-okvirima, u gornjem telu pravim izolator za maticu sa
tri rama-okvira, jer istovremeno sakupljam i matični mleč tj. matica zaleže te
presađujem larve. U donjem telu je uglavnom izvučeno malo starije i tamnije
saće, jer sam zapazio da ga pčele rado pune sa polenom ali povremeno dodajem i
do dve satne osnove, kada izvadim ram sa pergom. Kod ovih zajednica je stalno
prisutna medno-pergna pogača a češće u toku dana dodajem male količine šećernog
sirupa u razmeri 1:1, čak može i 1.2 u korist vode. Kod druge dve košnice vršim
svakodnevno prihranjivanje sirupom istog sastava i to u najmanje 3-4 doze od po
50-100 mll. Ovo radim iz razloga da obezbedim „informacije“ pčelinjoj zajednici
o konstantnom unosu nektara, jer tada pčele povećavaju posete polenaricama! Zrelu pergu oduzimam 20 dan
od početka procesa a u narednim periodima svakiih 15 dana, opet u zavisnosti od
popunjenosti okvira sa pergom? U navedenom periodu stalno sam mobilan kada su u
pitanju košnice sa polumedištima, zbog svakodnevne prihrane i eventualnog sprečavanja rojenja.
Pribor za vađenje prege / Foto: Đ. Zečević
Pergu moja saputnica-pčelarica vadi (za sada) mehaničkom pumpicom tzv. „štanc
sifon“, stavlja je u tegle i čuva u zamrzivaču do upotrebe - mešanje sa
kristalisanim medom i propolisom za prodaju, naravno po narudzbi kupca, ili za
pravljenje medno-pergne pogače). Prošla godina je bila vrlo
nepovoljna ovde na planini ali smo sakupili oko 7 kg. ovog za sada, malo
traženog eliksira života. No, perga mi
je izuzetno potrebna kod proizvodnje mleči i matica.
Takođe, postoje i mnogo savremeniji načini vađenja perge iz punih okvira ali za
sada se moja pčelarska kuća zadovoljava sa ovim načinom, odnosno fizički ovom
vrlo teškom metodom .
I na samom kraju, rekao bih da pčelari treba više da proizvode i propagiraju
pergu, zbog njenih velikih komparativnih prednosti u odnosu na polen.