spacer.png, 0 kB
Apitoksinoterapija - Liječenje pčelinjim otrovom / II dio
Nedjelja, 05 Srpanj 2009

Autor: Branko Končar, predsjednik Pčelarskog saveza Republike Srpske, pčelar i samostalni istraživač na području apiterapije

E-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 


APITOKSINOTERAPIJA – PRAKTIČNA PRIMJENA (II) 

U svjetskoj pčelarskoj literaturi, naročito u ruskoj, redovito se govori da su osobe koje se bave pčelarstvom dobrog zdravlja i radno sposobne do duboke starosti. Ruski izvori navode da su od ukupnog broja stogodišnjaka, 80% pčelari. Nedvojbeno je da pozitivno na zdravlje pčelara najviše utječe pčelinji otrov. U prošlom broju smo istaknuli da se prema farmakodinamičkim učincima nijedan sintetički lijek ne može usporediti s pčelinjim otrovom.  

Kako djeluje pčelinji otrov?

Uslijed nadražaja adrenokortinalnog sustava, u trenutku uboda aktivira se imunološki sustav i povećava se cirkulacija krvi kroz krvne žile. Apitoksin otvara stijenke kapilara omogućujući organizmu da lakše i brže izbaci otpadne tvari, ubrza metabolizam te poveća količinu kisika u tijelu. Cirkulacija i veća oksidacija sprečavaju razvoj bakterija.

Osnovno u cjelokupnoj reakciji organizma jest to da pčelinji otrov djeluje na staničnoj razini. Budući da na toj razini počinje najviše neizlječivih bolesti, možemo zaključiti da su velike mogućnosti za primjenu pčelinjeg otrova u humanoj medicini.

Poznato je da pčelinji otrov odlično štiti od tumora, ali također od mnogih drugih bolesti. Naime, pčelari koje tijekom rada na pčelinjaku nužno budu ubodeni od pčela, najčešće ne boluju od tumora, niti od drugih autoimunih bolesti.  

Kako za opće dobro iskoristiti ovu visokovrijednu tvar?

Najbolji način da podignemo opći zdravstveni status jest da se pčelinji otrov i drugi pčelinji proizvodi proglase lijekom ili pomoćnim ljekovitim sredstvom, te da se na taj način legalizira njihova primjena. Uvođenjem tih metoda liječenja u zdravstvene ustanove, uz statističko i znanstveno praćenje, brzo bi se dokazali iznimni učinci pčelinjih proizvoda (iako je to već više puta i na više mjesta dokazano), a naročito pčelinjeg otrova. Ovdje svakako treba uzeti u obzir činjenicu da pčelinji proizvodi, a naročito pčelinji otrov, potpomažu djelovanje sintetičkih lijekova.

Ako se to ne dogodi, pčelarima ostaje da populariziraju i primjenjuju pčelinje proizvode i pčelinji otrov u prevenciji bolesti, održavanju zdravlja i liječenju oboljelih, makar u neposrednoj blizini pčelara i pčelinjaka. 

U slučaju primjene pčelinjeg otrova preporučeno je da postoje 2 faze, iako smatram da su optimalne 3. Prva je faza navikavanja ljudskog organizma na pčelinji otrov. Druga je terapijska faza (s najviše dostignutim brojem uboda – svaki treći dan). Treća je faza odvikavanja. Postoje 3 kategorije ljudi, ovisno o tome kako reagiraju na pčelinji otrov. U prvoj su kategoriji osobe koje bez ikakve tjelesne reakcije podnose pčelinje ubode. U drugoj su kategoriji osobe koje nisu alergične, ali su veoma osjetljive na pčelinji otrov. Treću kategoriju čine pojedinci alergični na pčelinji otrov. Prije početka primjene terapije pčelinjim otrovom mora se znati kojoj kategoriji pripada osoba kojoj je nužna terapija pčelinjim otrovom. Najbolji način provjere jest alergotest. Ako nam nije dostupan taj test, provjera se može provesti biološkim testom. On se provodi na sljedeći način: prvog dana daje se ubod u podlakticu u trajanju od 5 sekundi, pa ako nema alergijskih simptoma, sljedeći dan se u drugu ruku daje ubod u trajanju od jedne minute.

Na prvome tretmanu, bez obzira na to kakvu informaciju imamo, obvezatno je prisustvo liječnika s opremom za antišok terapiju.

Smatram nužnim istaknuti nevjerojatnu zabludu nekih osoba: Naime, mnogi si dopuštaju slobodu da sami sebe proglase alergičnima na pčelinji otrov. Tu zabludu objašnjavaju time što im je mjesto uboda otečeno. Međutim, otok na mjestu uboda posve je normalna pojava. Organizam mjesto otoka „smatra“ ozljedom i  tu dolazi više krvi (hiperemija). Zato se ubodi ne apliciraju u mjesta otečena od prethodnih uboda. Međutim, poželjno je da se ubadaju mjesta otečena od artritisa.

Opća pravila za apitoksinoterapiju jesu: ubodi se apliciraju izravno u bolna ili bolesna mjesta, zatim se lociraju u zoni živčanih putova i akupunkturnih točaka, nikada se ne ubada na mjestima koja su pod otokom od prethodnog uboda, nikada se ne stavljaju dva uboda na isto mjesto i nikada se ubodi ne apliciraju neposredno poslije obroka. Poslije tretmana obvezatno je mirovati 30 minuta, a do 60 minuta ne možemo se izložiti težim fizičkim naporima. U slučaju opće slabosti organizma, terapija pčelinjim ubodima se ne provodi. Poslije prve apitoksinoterapije pravi se stanka od 2 mjeseca, pa se doslovno ponovi prva terapija. Ako se bolest manifestira i prije isteka vremena od 2 mjeseca, odmah se počinje provoditi terapija. Tijekom prve godine poželjno je provesti 2 do 3 tretmana, a poslije toga jedanput na godinu ili prema potrebi.

Tijekom terapije pčelinjim otrovom nužno je pridržavati se određenog režima prehrane. Nije dopušteno konzumirati alkohol, sva jela (salate, voće i povrće) koja su kisela, masnoće životinjskog podrijetla, konzerviranu hranu, jela s naglašenim začinima, vitamine u tabletama, a naročito ne C vitamin u tabletama. Poželjno je uzimati biološki zdravu hranu što manje termički obrađenu, kruh od integralnog brašna. Pola sata prije doručka uzima se 30 g mješavine meda i peluda (1:1), pola sata prije ručka uzima se 30 g mješavine meda i matične mliječi (990 g meda homogenizira se sa 10 g matične mliječi) i prije večere ili prije spavanja uzima se 30 g meda. Pripravci s medom obvezatno se uzimaju rastvoreni u mlakoj vodi ili čaju. Voće i povrće treba uzimati sirovo kad god je to moguće.

Način apliciranja pčelinjih uboda osobama koje su u prvoj kategoriji: prvi dan počinje se s jednim ubodom, drugi ili treći dan apliciraju se tri uboda i tako se svaki drugi ili treći dan povećava za po dva uboda do 18 uboda u jednom tretmanu. Prema najnovijim spoznajama ruske apiterapeutske prakse sa 18 uboda postiže se maksimalan farmakološki učinak. Ako se dogodila groznica (koja je potpuno bezopasna i riješi se za jedan dan utopljavanjem, uz dosta čaja i limuna) na 13 uboda, osoba je ograničena na maksimalni broj od 13 uboda u jednome tretmanu. Terapija se nastavlja tim brojem uboda do potpunog izlječenja. Potom se broj uboda smanjuje na jednak način kako je povećavan i kada dođemo do 1, završili smo jedno terapijsko razdoblje.

Tijekom primjene pčelinjeg otrova, o svemu se vodi evidencija: uz datum tretiranja trebaju biti lokacije i broj uboda, poboljšanja koja se ubrzo počnu pojavljivati i druge promjene. Poželjno je da se zabilježe simptomi koji su postojali prije početka apitoksinoterapije, jer će oboljeli s vremenom zaboraviti da je imao zdravstvenih tegoba.

Kod osoba preosjetljivih na pčelinji otrov, a koje nisu alergične, terapija ima drugačiji tok. Ako se pojave simptomi, kao što su glavobolja i mučnina, npr. na 5 uboda, treći se dan vratimo na 4 uboda i po 4 uboda dajemo 7 puta. Potom sljedećih 7 puta dajemo, također svaki treći dan po 5 uboda. I tako povećavamo do 9 uboda po jednome tretmanu. Kad kod tih osoba završimo tretman, razdoblje odvikavanja ide uobičajenom dinamikom – svaki drugi ili treći dan smanjujemo po dva uboda.  

Kada možemo očekivati poboljšanja i koliko uboda treba aplicirati? 

Prva poboljšanja, naročito ako su mjesta tretiranja bolna, osjete se već poslije nekoliko minuta. Da bi se oboljelo mjesto u cijelosti izliječilo, broj uboda određuju površina, vrijeme koliko dugo postoji bolest, životna dob i opći zdravstveni status oboljelog. Obično se primjenjuje između 200 i 300 uboda u jednome tretmanu, što je moguće provesti za 30 do 70 dana. 

Prvi dio teksta.....

 
spacer.png, 0 kB
spacer.png, 0 kB
Copyright 2007 by dr. Miroslav Farkaš
info@pcelinjak.com
free joomla templates Joomla tutorials joomla themes