Autor: Branko Končar, predsjednik Pčelarskog saveza Republike Srpske, pčelar i samostalni istraživač na području apiterapije

E-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

APITOKSINOTERAPIJA U LIJEČENJU MULTIPLA SKLEROZE 

„Ako nema drugog lijeka za neku bolest, probajte pčelinjim otrovom“. (dr. P.H. O`Connell, SAD). 

Multipla skleroza (MS) teška je bolest centralnog živčanog sustava (CŽS) koja ograničava i s vremenom sprečava kretanje i orijentaciju te oboljele osobe može dovesti u stanje teške invalidnosti. MS nastaje tako što imunološki sustav napada CŽS uništavajući mijelin (omotač živca), pa se tako smanjuje, a s vremenom i prestaje mogućnost kontrole prvo ekstremiteta, a potom i drugih funkcija u organizmu (stolica, mokraća, sluh, govor i sl.). Imunološki sustav napada svoj organizam, pa se zato MS smatra autoimunom bolešću.

Konvencionalna medicina u pokušajima da zaustavi MS koristi se kortikosteroidima i interferonskim lijekovima. Međutim, od početka primjene sintetičkih lijekova te vrste nije poznato da je i jedan slučaj MS-a izliječen. Dr. Igor Krivopavlov Vladimirovič-Moskvin, pristaša tradicionalne i alternativne medicine (naročito apiterapije) i direktor Api-Centra u Čeljabinsku, ali i profesor na Medicinskom fakultetu u Moskvi, na internetskoj stranici (www.api-centre.ru) navodi usporedne efekte koje uzrokuju kortikosteroidi i pčelinji otrov. Vrijedi ih vidjeti: 

Pčelinji otrov uz primjenu i drugih pčelinjih proizvoda za sada je vrlo obećavajuća i jedina poznata nada za oboljele od MS-a. Kako primijeniti apitoksinoterapiju? Prije svega moramo poštovati pravilo da terapiju pčelinjim otrovom ne mogu primjenjivati osobe koje su na njega alergične, osobe koje imaju infektivne i psihičke bolesti, bolesti jetre i podželudačne žlijezde, bolesti bubrega (naročito hematurija), bolesti nadbubrežne žlijezde (naročito Adisonova bolest), sepsu i opće infekcijske bolesti, dekompenzaciju srca i krvnih žila, bolesti krvoformirajućeg sustava sa sklonošću krvarenju, opću slabost organizma te osobe kojima je srčani mišić značajnije oštećen. Ženama u vrijeme trudnoće nije dopuštena primjena apitoksinoterapije.

Poželjno je da tu metodu liječenja provode liječnici, a kada to nije moguće, na prvom tretmanu prisutnost liječnika sa antišok terapijom je obvezatna.

Osobama koje dobro podnose pčelinje ubode, terapija počinje sa 3 uboda, primjenjuje se svaki treći dan, svaki sljedeći tretman povećava se za po dva, do ukupno 18 uboda u jednome danu, s time što u dva slobodna dana idu po dva uboda, jedan u glavu, drugi u kralježnicu. Aplikacije se provode u zonama živčanih putova, na bolnim mjestima i akupunkturnim tačkama. Prije svakog tretmana prvi ili prva dva uboda stavljaju se u zonu nadbubrežne žlijezde. Ubode prema načinu rotacije treba rasporediti po cijelome tijelu.

U zoni glave ubodi se apliciraju na 7 točaka: 3 prsta iznad svakog uha; 4 prsta iznad svakog uha; 1 ubod u vrat gdje leđna moždina izlazi iz lubanje; 1 ubod u vrh glave i jedan na pola puta između tih dviju točaka. 

U zoni vrata jedan ubod na pola puta između prvog vratnog pršljena i lubanje.

U zoni kralježnice tretiraju se točke lijevo i desno od nje, na mjestima gdje se na pritisak pojave oštećenja mijelina; u sredinu kralježnice između pršljenova (od prvog do posljednjeg). Ubodi u kralježnicu i oko nje trebaju biti češći nego na drugim mjestima i u serijama od 5 do 6 uboda, naročito u zonama gdje se uoči oštećenje mijelina. Ako je poremećena funkcija nogu, ubodi se apliciraju češće u pojasnom dijelu, a za ruke u zoni vrata i između lopatica.

U zoni nogu ubodi se stavljaju: zadnja strana koljena (pregib); zadnja strana lista 4, 6 i 8 prstiju ispod i iznad pregiba; na koljeno stavimo šaku, blago raširimo prste i prstenjak odredi točku za aplikaciju; na bočnoj strani butine (sredina između kuka i koljena); iznad skočnog zgloba za debljinu 3 prsta; za debljinu 5+1 prsta iznad prethodnog u pravoj liniji; 3 prsta ispod debelog mesa; za debljinu 4 prsta ispod prvog u pravoj liniji; po jedan ubod iznad skočnog zgloba s unutrašnje strane za debljinu 3 prsta; ubod u debelo meso (tamo gdje se daju injekcije).    

Stopala: 5 mm u produžetku smjera između malog prsta i prstenjaka s gornje strane; za debljinu kažiprsta ispod skočnog zgloba; prednja strana luka (unutrašnja strana stopala) 1,5 cm od poda; isto to na zadnjoj strani stopala 1,5 cm od sredine prema vani; u prednju donju stranu tabana, između prsta se također mogu aplicirati ubodi ako pacijent ima problema s cirkulacijom ili bilo koje druge tegobe s obje strane, s time što gornja strana treba biti više zastupljena.

Ruke se ubadaju u pregib lakta s prednje strane; 4 prsta ispod i iznad pregiba lakta (u sredinu bicepsa); u sredinu zgloba šake; u sredinu dlana; između palca i kažiprsta; u ramena gdje se vrši cijepljenje; u jagodice ruke koja ima tremor ili trne (može jedan ubod u dva prsta); u nadlakticu - bočna strana; na pola puta između zgloba šake i lakta, na pola puta između ramena i lakta; u podlakticu (vanjska strana) za debljinu 2 prsta iznad zgloba; u podlakticu (unutrašnja strana) na 1,5 cm od zgloba prema sredini ruke, mjesto gdje se mjeri krvni tlak. Kada ispružimo ruku, svi ubodi su u pravome smjeru i prate smjer srednjeg prsta, i vanjska i unutrašnja strana.

Rameni pojas i lopatice: dva i tri prsta od vrata prema rubu ramena; u gornju zonu lopatice bliže kralježnici; po jedan ubod lijevo i desno od prvog kralješka 10 cm; po 1 ubod 4 cm ispod prethodnih uboda u pravoj liniji.

Prednja strana: u donji dio trbuha 4+3 prsta ispod pupka; u grudi 4 prsta iznad točke pleksusa (dekolte).

U debelo meso: tamo gdje se daju injekcije. 

Nikada se ne ubadaju mjesta koja su crvena ili otečena od prethodnih injekcija i nikada se dva uboda ne stavljaju na isto mjesto. Također se nikada ne apliciraju pčelinji ubodi ako postoji opća slabost organizma. Ako to ne procijeni osoba kojoj se provodi tretman, pokazat će nam glavobolja koja se pojavi nakon uboda.

Otok na mjestima uboda prirodna je reakcija organizma te je potpuno normalna i poželjna pojava. Kako se organizam navikava na pčelinji otrov, oticanje na mjestima uboda s vremenom će nestati, ali pčelinji otrov i dalje ima nesmanjen učinak. 

Kada se mogu očekivati prvi učinci i koliko dugo traje terapija?

Kada dostignemo dozu od 18 uboda, terapija se primjenjuje tim brojem u svakom tretmanu sve dok ne nestanu svi simptomi MS-a. Prvo djelovanje će biti vidljivo vrlo brzo. Koliko je bolest mlađa, toliko će se prije izliječiti, ali ne treba gubiti nadu ni u slučaju vrlo starih ili zapuštenih oblika MS-a. Moj prijatelj Goran Ilić od početka travnja do polovice srpnja 2007. godine primio je 650 uboda, a zatim od 19 do 31. srpnja u Čeljabinsku još 150 uboda i posve su mu nestali svi simptomi MS-a. Prvi put mu se bolest javila 2000. godine, a u veljači 2007. godine je dijagnosticirana. U njegovu slučaju terapija je trajala 4 mjeseca. Međutim, kada uklonimo sve simptome bolesti, tek tada znamo koliko će terapija trajati.

Poslije prve terapije napravi se stanka od dva mjeseca, pa se ponovi terapija od oko 300 uboda. Poslije toga slijedi stanka od 3 mjeseca, pa se ponavlja terapija od oko 200 uboda itd. Ako se bilo koji od simptoma bolesti u međuvremenu javi, odmah se počinje provoditi terapija. Obvezatno se vodi evidencija o lokacijama i broju uboda.

Najbolja opcija za bolesnike koji boluju od autoimunih bolesti jest: PČELE U KUĆU ILI STAN! U prozor kuće ili zid do prozora ugradi se košnica koja se otvara sa zadnje strane (AŽ košnica) ili se na nastavljači napravi cijev koja pčelama u kući znači vezu s vanjskim svijetom. Kroz zid se probuši rupa, i to je koridor koji pčele iz kuće spaja s vanjskim svijetom. Budući da svaku pčelu treba paziti, potrebno je i taj posao naučiti, jer svi koji sebi priušte pčele, do kraja života mogu smatrati da su riješili svoj zdravstveni status.

Za vrijeme terapije pčelinjim otrovom nužno je svaki dan uzimati: pelud u medu (40:60) 30g pola sata prije doručka, 300mg matične mliječi sa žlicom meda pola sata prije ručka, i pola sata prije večere žlicu meda. Med i druge pčelinje proizvode nužno je rastopiti u čaši tople vode ili čaja. U čašu pripremljenog rastvora svaki put se stavi, u početku 10 do 15 kapi ekstrakta propolisa 20%, pa se postupno povećava do 30 kapi u svakom obroku. Mnogo je djelotvornije propolis uzimati preko inhalatora. Priprema se od 20 dijelova sterilne vode i od 1 dijela alkoholnog ekstrakta propolisa 20%, pa se 6 ml stavi u inhalator i udiše dok se ne potroši.

Osobe koje se podvrgnu terapiji pčelinjim otrovom, poslije tretmana 30 minuta moraju mirovati, a poslije 60 minuta mogu im se blago masirati kralježnica i ekstremiteti.