Web Pcelinjak - Pčelarski radovi u rujnu

Iako je rujan prvi jesenski mjesec, još uvijek su relativno visoke temperature. Prosječne mjesečne temperature u istočnoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj kreću se od 18 do 25 ºC, a na jugu znaju biti gotovo ljetne i preko 30 ºC. Oborine su slabe, no ponekad se zadesi i izuzetno kišoviti rujan. Sunčanih sati u cijeloj zemlji bude od 230 do 260. U rujnu cvjetaju cikorija, jesenji mrazovac i u novije vrijeme jako se je raširio bršljan koji cvate krajem mjeseca. Tamo gdje ima bršljana pčelama daje dobru jesenju pašu kao poticaj, ali i stvaranje pričuvi. Još nije dokazano je li med od bršljana štetan za zimovanje, ali jedno je sigurno, da ako posluži vrijeme, mlade matice zaliježu po nekoliko okvira legla, a pčele donesu puno peludi.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?

Potaknute kasnom jesenjom pašom ili prihranjivanjem, matice polažu jaja i leglo se razvije na 5 do 7 okvira. Ovakvo jesenje leglo izuzetno je korisno jer će se iz njega izleći mlade dugoživuće pčele, koje će postepeno do uzimljavanja zamijeniti stare ljetne tj. kratkoživuće pčele.

ŠTO PČELAR TREBA RADITI U RUJNU?

Svaki pčelar treba provjeriti količinu i kvalitetu meda u plodištu, ako kojim slučajem ima medljikovca, okvire sa takvim medom treba izvaditi, a pčelama treba dati okvire sa cvjetnim medom ili pčelinje zajednice prihraniti. Prihranjivanje treba obaviti što ranije kako bi zajednice mogle razviti što više legla. Kada se na vrijeme počinje prihrana šećernim sirupom, taj sirup prerađuju uglavnom stare pčele čime se mlade pčele čuvaju od fiziološkog iscrpljivanja, a s tim mladim pčelama zajednica će biti uzimljena. Da bi se stvorile pričuve, potrebno je prije prihranjivanja maknuti treći nastavak kako bi se hrana koncentrirala tamo gdje će biti klupko. Pričuvom hrane moraju se osigurati i pomoćne zajednice (nukleusi), a slabe zajednice sa starim i lošim maticama spajaju se s jakim zajednicama. Još uvijek moramo paziti da ne izazovemo grabež. Nastavljamo i borbu protiv varoe i to samo sa kontaktnim sredstvima jer sada izlazi veliki broj mladih pčela, a matica sve manje ili gotovo ništa ne zaliježe. Sada je pravo vrijeme da varou stavimo pod kontrolu i maksimalno smanjimo njezin broj do zimskog tretmana.

JESENSKO OSIGURAVANJE PČELINJIH ZAJEDNICA HRANOM

Pčelinje zajednice, a to ovisi o njihovoj snazi, trebaju biti osigurane za zimsko - proljetno razdoblje sa po 15 do 20 kg meda, uglavnom poklopljenog , a isto tako i 2 do 3 okvira peludi. Ako košnica ima dva nastavka u oba treba imati 18 do 25 kg meda i 3 do 4 okvira s peludi, jer su ovakve zajednice brojčano jače. Dvije trećine hrane treba biti u gornjem nastavku, a jedna trećina u donjem. Ako zajednice nisu izuzetno jake, mogu zimovati samo u jednom nastavku s ukupno 15 do 18 kg meda, a one srednje jake sa 12 do 15 kg. Količina meda se procjenjuje „od oka“. Kada je količina hrane manja, zajednice treba prihraniti gustim sirupom (1,5 : 1) kako bi se pčelama osigurale pričuve hrane dobro bi bilo u sirup dodati po 0,3 grama vinske kiseline ili ½ žlice običnog vinskog octa na svaki kg šećera. U većim količinama kiselina bude štetna jer ona smeta djelovanju enzima invertaze, koji se nalaze u izlučevini mliječne žlijezde, zbog čega znatni dio saharoze u sirupu ostane neinvertiran. Stvaranje zaliha treba napraviti na vrijeme, nikako kasnije od prve polovine rujna, kako bi bilo poticajnog efekta i da bi se sirup mogao poklopiti do početka uzimljavanja. Na ovakav način prilikom prerade sirupa (zgušnjavanju i invertiranju) sudjeluju i stare pčele, koje će do zime sigurno uginuti. U slučaju kasnog prihranjivanja velikim količinama sirupa mlade pčele se za vrijeme prerade jako fiziološki istroše, što se kasnije odražava na duljinu njihova života kao i na hraniteljsku moć idućeg proljeća. Pčele nisu u stanju uvijek preraditi i poklopiti kasno dodani šećerni sirup. U tom slučaju takav sirup preko zime upija vlagu i vrlo lako se može ukiseliti, što kasnije izaziva proljev i veliki pomor pčela. U slučaju kasnog prihranjivanja većim količinama šećernog sirupa, iako su u jesen pčelinje zajednice jake, one prezimljuju oslabljene sa istrošenim i izmučenim dugoživućim pčelama. Takve zajednice često stradavaju od nozemoze kao i drugih oboljenja, zbog čega u rano proljeće jako zaostaju u razvoju. Pogrešna je praksa da se u jesen pčelinjim zajednicama oduzmu sve zalihe meda i to iz plodišta i da se zamjene šećernim sirupom. Cvjetni med je visokokvalitetna prirodna hrana za pčele i više od toga, bogata kako jednostavnim, grožđanim i voćnim šećerima koje organizam lako probavlja, tako i mikro i makro elementima, enzimima, organskim kiselinama i drugim korisnim sastojcima, kojih nema u običnom konzumnom šećeru. Moji pokusi, kao i oni u inozemstvu, su pokazali da samo djelomična zamjena nektarnog meda šećernim sirupom i to kada je na vrijeme obavljeno jesensko prihranjivanje nema štetnih posljedica po pčelinju zajednicu. Dozvoljeno je da se samo do 40 % meda, potrebnog za zimovanje oko 8 kg može zamijeniti, tj. da se pčelinjoj zajednici u jesen može dodati oko 4 do 7 kg šećera kao zalihu. Na ovakav način pčelinje zajednice će potrošiti sav šećer tjekom zime, a u rano proljeće za svoj razvoj će iskoristiti zalihe meda, koji je nezamjenjiva visokokvalitetna hrana. On se odnosi na krajeve gdje dosta rano dolazi glavna paša, tu je potrebno da se pčelinje zajednice što prije razviju. Sirup je najbolje davati toplog (35 do 40 ºC) i to u velikim obrocima od 3 do 4 litre. U plodištu obavezno treba biti 2 do 3 okvira s peludom. Da se pčele slabijih zajednica ne bi iscrpljivale, dobro im je za nadopunu zaliha dati okvire sa prerađenim i poklopljenim sirupom iz jakih i zdravih zajednica. Nakon svega napravljenog, procjenjuje se kvaliteta meda u okvirima. Ni u kom slučaju u gnijezdu ne bi smio ostati medun ili med od sokova grožđa ili otpalog voća, jer u takvom medu ima jako puno za pčele neprobavljivih elemenata i veliki postotak mineralnih soli, što preko zime može izazvati proljev i smrt pčela. Okviri sa medunom mogu se iskoristiti u proljeće bez ikakve opasnosti za pčele. U slučaju kada se prihranjuje kasnije, a vrijeme je već zahladilo, pčele ne mogu dobro poklopiti sirup u saću. Preporučuje se poslije osnovnog prihranjivanja još 6 do 8 večeri davati sirup u malim količinama da bi popunile i poklopile ćelije. Za vrijeme prihranjivanja leta treba smanjiti i poduzeti sve mjere protiv grabeža između pčelinjih zajednica, jer u to doba i najmanja nepažnja može izazvati grabež, a posljedice budu neprocjenjive.

KAKO ĆE NAM ZIMOVATI PČELE?

Posljednjih nekoliko godina u mnogim krajevima naše zemlje, a naročito na stacionarnim pčelinjacima, bilo je više uginuća pčela i pčelinjih zajednica nego prijašnjih godina. Mnogi istraživači kao i iskusni pčelari navode brojne uzroke, ali ako bi se među njima mogli izdvojiti oni na koje može svaki pčelar utjecati, onda bi tri glavna uzroka bila slijedeća: jakost pčelinjih zajednica, količina i kvaliteta pričuvne hrane i količina peludi u pčelinjoj zajednici u tijeku pripreme za zimu (tijekom srpnja i kolovoza) te tijekom zime. U većini naših krajeva, gdje se pčelari stacionarno i gdje su srpanj i kolovoz bespašni, pripreme pčelinjih zajednica za zimu, počinju nažalost tek početkom kolovoza, umjesto da se počne najkasnije u prvoj polovini srpnja. Posljedice takvog ponašanja najbolje se mogu vidjeti analizom uvjeta pčelarenja u nekim krajevima u 2008. godini. Glavna paša prošle sezone je bila jako slaba, tako da meda nije bilo dovoljno ni za pčele, a ni za pčelara. U tijeku lipnja unosa nektara bilo je jedva dovoljno za pčele, a tijekom bespašnog srpnja nije bilo gotovo nikakvog unosa što je utjecalo na to da su pčelinje zajednice jako oslabile.

KAKAV JE UTJECAJ BESPAŠNOG RAZDOBLJA NA RAZVOJ PČELINJE ZAJEDNICE ?

U oslabljenim zajednicama tijekom srpnja matice jako smanjuju intenzitet polaganja jaja, tako da krajem mjeseca nema dovoljno legla, naročito zatvorenog, iz kojeg se treba u prvoj polovini kolovoza izleći najmanje oko 20.000 mladih pčela. Njihov osnovni zadatak je da kvalitetno njeguju leglo iz kojeg će se izleći zimske pčele i da sakupe i pripreme dovoljno pričuve meda i peludi ne samo za pripremu pčelinje zajednice za zimu, već i za uspješno zimovanje. Kada su normalni uvjeti pčelarenja i kada tijekom srpnja ima unosa nektara, pred kraj mjeseca u LR košnici, treba imati 6 do 7 okvira legla, a u bespašnom srpnju jedva je bilo oko 3 do 4 okvira. Ovako oslabljene zajednice u bespašnom srpnju nastavljaju slabiti tijekom kolovoza. U tako oslabljenoj zajednici, leglo su njegovale slabe ljetne pčele sa nedovoljnim brojem mladih pčela, što je negativno utjecalo na kvalitetu tog legla, pa su se iz njega izlegle nedovoljno kvalitetne zimske pčele, nedovoljno vitalne, kraćeg životnog vijeka i podložnije obolijevanju. Tijekom kolovoza, kako nije bilo dovoljno unosa peludi i nektara, pčelari su bili prisiljeni prihranjivati pčelinje zajednice šećernim sirupom što je dodatno iscrpljivalo pčele već u nedovoljno jakim zajednicama. Pojedini manje iskusni pčelari očekivali su da će u rujnu zamediti neke kasnocvjetajuće biljke, što bi koliko – toliko popravilo stanje u pčelinjim zajednicama u pogledu pričuve hrane, pa su zbog toga odgađali prihranjivanje. Međutim, u rujnu se rijetko događa da nešto značajno zamedi pa su pčelari bili primorani osigurati dovoljne količine hrane za zimu. To je prouzročilo dodatnu nevolju. Prihranjivanje pčelinjih zajednica šećernim sirupom u rujnu, kada ima sve manje ljetnih, a sve više mladih zimskih pčela, pogubno djeluje na mlade pčele jer se preradom sirupa toliko istroše da jedva dočekaju zimu. Tijekom bespašnih mjeseci; kolovozu i rujnu, u slabijim zajednicama, matica jedva uspijeva osigurati leglo iz kojeg će se izleći i ući u zimu s najviše 10.000 mladih zimskih pčela.

KOJE SU KARAKTERISTIKE ZIMOVANJA SLABIH ZAJEDNICA?

U tijeku zime, u slabijim pčelinjim zajednicama, zbog otežanog održavanja mikroklime u košnici, odnosno gnijezdu, potrošnja hrane po jednoj pčeli znatno je veća nego u jakim zajednicama, zbog čega se one još više iscrpljuju, pa samim tim teže zimuju i lakše obolijevaju. U jakim pčelinjim zajednicama matica prestaje polagati jaja u listopadu, a u slabijim zajednicama i do kraja studenog što nazivamo zakašnjelo jesensko leglo. Njegovanje takvog zakašnjelog legla kao i preranog zimskog legla zahtijeva veliku potrošnju hrane i zbog potrebe održavanja više temperature u leglu i to oko 35 ºC što jako brzo iscrpljuje pčele. Povećanjem legla u slabijim zajednicama pored povećanja potrošnje hrane, povećava se i vlažnost zraka, što dodatno opterećuje pčele. Sve ovo dovodi, na kraju, do velike iscrpljenosti pčela i njihovog velikog stradavanja tijekom zime. U slabijim pčelinjim zajednicama tijekom zime pčelinje klupko bude relativno malo, pa se često događa da ono gubi kontakt s hranom, koja je smještena lijevo ili desno od njega. Krećući se prema gore za hranom, pčele će potrošiti pričuve iz medene kape i doći na satonoše. Ako pčelar tada ne reagira dodavanjem pogače, takva zajednica u pravilu propada. Pčelinje zajednice koje uđu u zimu slabe sa oko 15.000 pčela, imat će velike gubitke tijekom zime i to najmanje oko 20 %, a iz zime će, ako prezimi, izaći sa jedva 10.000 do 12.000 pčela. Takve slabe zajednice teško će moći iskoristiti ranu razvojnu pašu, a bagremovu pašu će dočekati nedovoljno razvijene što će uvjetovati male ili nikakve prinose.

PREDNOSTI UZIMLJAVANJA JAKIH PČELINJIH ZAJEDNICA

U pčelinjim zajednicama koje u zimu uđu sa 20.000 do 25.000 pčela, potrošnja hrane bit će optimalna i to oko 1 kg mjesečno. Pčelinje klupko bude u promjeru oko 30 cm i koju god poziciju zauzme u tijeku zime uvijek će imati dobar kontakt sa skoro svim bočnim okvirima s pričuvom hrane, pa će se rijetko dogoditi da pčele potroše svu hranu iz medne kape. Pčele iz takve zajednice su krupnije, vitalnije, duže žive i teže obolijevaju. Matice u takvim zajednicama prestaju polagati jaja već u drugoj polovici listopada i nemaju produženog jesenjeg legla. Takve pčelinje zajednice izlaze iz zime jake sa oko 17.000 do 20.000 pčela i u tijeku proljetnog razvoja dobro iskorištavaju rane cvjetove medonosnih i peludonosnih biljaka. Krajem ožujka, a početkom travnja, dočekat će sa oko 23.000 do 25.000 pčela, pa će tako jake zajednice iskoristiti voćnu pašu, a u glavnu pašu ući će izuzetno jake sa oko 55.000 do 60.000 pčela. Tako da svi oni koji „govore o zajednicama sa 80.000 i više pčela“, neka i dalje uživaju u tim brojkama jer realna situacija „govori o drugim brojkama“!

Pčelar Josip Križ