Web Pcelinjak - Život i aktivnost pčela i pčelinje zajednice

Pčelinja zajednica predstavlja skladan organizam kod kojeg aktivnost pčela ovisi o njihovoj starosti, fiziološkom stanju, o potrebama i stanju zajednice te o vanjskim uvjetima. U ovisnosti od starosti pčela i vrste rada kojeg obavljaju, u životu pčela razlikujemo dva osnovna razdoblja: prvi - mlada pčela do 21. dana starosti, kada se pretežno nalazi u košnici, gdje obavlja razne „kućne poslove“, i drugi - stara pčela (letačica) poslije 21. dana života, kada ona radi izvan košnice (izuzetak je zima), prikuplja nektar, pelud, vodu i propolis. Kada se izlegu, prva tri dana mlade pčele su fizički slabe. One miruju, a druge pčele ih hrane, stavljajući im hranu direktno na rilce. Čim malo ojačaju, postupno se uključuju u rad i u početku sudjeluju u čišćenju ćelija. Četvrtog dana već počinju pripremati hranu kojom hrane starije ličinke radilica i trutova. Od sedmog do devetog dana njihove mliječne žlijezde počinju proizvoditi mliječ tako da intenzivno hrane maticu i mlade ličinke. Te pčele se nalaze na saću s leglom, da bi ga grijale i hranile. Četvrtog i petog dana, kako su se izlegle, mlade pčele pri toplom i mirnom vremenu, oko podne, počinju svoj prvi izlet oko košnice, pri čemu prazne zadnje crijevo od nakupljenih ostataka, neprobavljene hrane. Prilikom izlijetanja pčele se glavom okreću prema košnici i leteći ispred nje malo se približavaju, malo udaljavaju kako bi zapamtile boju i oblik košnice, kao i mjesto i okolne predmete, kako bi se što bolje orijentirale. U samom početku izlijetanje je kratko (1 do 3minute) i to samo u neposrednoj blizini košnice, dok su izleti idućih dana sve duži i dalji. Od dvanaestog dana voštane žlijezde pojačano luče vosak i pčele grade saće. Tada one aktivno sudjeluju u primanju nektara koji donose pčele letačice i dodajući mu enzime, stavljaju ga u ćelije, ubrzanom ventilacijom isparavaju suvišnu vlagu i zatim poklapaju zreli med. Istovremeno glavom natiskuju grudice peludi smještene u ćelije, zalijevaju pelud medom i poklapaju ćelije. Brinu o čistoći u košnici, izbacuju mrtve pčele i druge otpatke. Kada navrše tri tjedna, pčele postaju letačice i njihov posao je uglavnom donošenje nektara, peludi, vode i propolisa. Pčele u tom uzrastu čuvaju i ulaz u košnicu. Međutim, ta djelatnost u aktivnostima pčela nije strogo određena i stalna. Sve ovisi od stanja i potreba zajednice, kao i vanjskih uvjeta; pojedine pčele ili čitave grupe pčela istog uzrasta mogu čistiti ćelije i istodobno hraniti mlade i starije ličinke, graditi saće i poklapati ćelije medom i peludi. Kod slabijih zajednica, pored relativno veće količine legla, dio starih pčela primoran je ostati u košnici kako bi se brinule o leglu, a manji dio izlijeće na pašu. Kod jakih zajednica i pri jakoj paši, određeni broj mladih pčela, čak i starosti od 4 do 5 dana, postaju pčele letačice i počinju donositi nektar i pelud, iako prije toga nisu hranile ličinke ili gradile saće. Pčele letačice u takvim zajednicama mogu činiti do 50 posto, pa i više od ukupnog broja pčela. Kada potrebe zajednice zahtijevaju, starije pčele, čak i one stare 30 do 40 dana, mogu djelomično aktivirati svoje žlijezde i proizvoditi mliječ i vosak, makar i u manjim količinama, kako bi gradile saće i hranile leglo. To se može primijetiti, na primjer, kada se formira zajednica samo od starih pčela i matice. Pčele imaju dobro razvijeni osjećaj za vrijeme, zbog čega one počinju slijetati u određeno vrijeme preko dana na one biljke koje upravo počinju lučiti nektar. Ukoliko košnica bude premještena, pčele staro mjesto pamte i do 12 dana, a pri hladnom vremenu od 0 do 4 ºC čak i više od mjesec dana. Pčele imaju i organe za ravnotežu, to su male dlačice, povezane osjetljivim ćelijama sa živčanim sustavom. Te su ćelije smještene na vratu i člancima između prsa i zatka, kao i kod osnova ticala, na zatku i na nogama. Pomoću njih pčele se orijentiraju u odnosu na zemljinu gravitaciju, a to im je neophodno prilikom leta, okomitoj izgradnji saća i za kretanje uopće. Mlade pčele rade u košnicama i danju i noću, s malim prekidima kada odmaraju. Pri povoljnom vremenu i dobroj paši pčele letačice počinju izlijetati rano u jutro oko 5 sati, a oko 20 sati na večer pčele se vraćaju. Za jedan dan pčela napravi 7 do 13 letova i pri svakom letu donosi u medenom mjehuru 40 do 60 mg nektara. U cijelom razdoblju letenja, oko 20 dana, ona može donijeti oko 6 do 8 grama nektara, od kojeg se, u najboljem slučaju, dobije 3 do 4 grama meda. Od svih pčela letačica u zajednici oko 50 posto donose samo nektar, oko 25 posto samo pelud, a oko 17 posto nektar i pelud. To međutim, u velikoj mjeri ovisi od vrste biljaka koje pčele posjećuju, kao i od količine nepoklopljenog legla. Prilikom svakog leta do stalnog izvora hrane, pčele se ne orijentiraju samo očima već uglavnom savršenom signalizacijom preko pčela izviđačica, koje su prve otkrile izvor hrane. Kada napuni medeni mjehur nektarom ili košarice na zadnjim nogama peludom, pčela izviđačica oblijeće cvjetajuće biljke kako bi zapamtila njihovo mjesto, a zatim se vraća u košnicu, orijentirajući se prema predmetima na putu koje je upamtila i po visini sunca. Kada doleti u košnicu, pčelu još na ulazu ili na saću čeka 5 do 6 pčela letačica, kojima ona predaje nektar i u uzbuđenom stanju počinje svoj ples ili govor pčela. Godišnji ciklus života pčelinje zajednice prolazi u određenom ritmu, koji je u ovisnosti i u skladu s godišnjim klimatskim promjenama i sa cvatnjom medonosnih biljaka. U uvjetima Hrvatske razlikujemo dva značajna razdoblja u aktivnosti pčelinje zajednice, a to je neaktivno razdoblje u studenom, prosincu i siječnju i aktivno razdoblje u većem dijelu godine. U neaktivnom razdoblju matica prestaje polagati jaja i pčele su skoro i isključivo u košnici u stanju relativnog mirovanja sa kratkim izlijetanjem. U aktivnom razdoblju matica polaže jaja, a cijela unutarnja i vanjska aktivnost pčelinje zajednice protječe postepeno u nekoliko etapa: razvoj za glavnu pašu, razmnožavanje (rojenje), prikupljanje zaliha hrane i priprema za zimovanje. U skladu sa sezonskim promjenama u vanjskim uvjetima i aktivnostima pčela, pčelar mora ciljano rukovoditi razvojem i aktivnošću pčelinje zajednice, kako bi dobio što više pčelinjih proizvoda .

PRODUKTIVNOST I SNAGA PČELINJIH ZAJEDNICA

Koje su prednosti jakih zajednica? Osim o paši, produktivnost pčelinjih zajednica ovisi neposredno i o broju pčela i njihovim nasljednim osobinama. Samo jake, zdrave i vitalne pčelinje zajednice mogu dati puno meda, voska i novih zajednica te sudjelovati u oprašivanju s najboljim rezultatima ne samo poljoprivrednih kultura, već i ostalog bilja. Preko zime i u proljeće jake zajednice bolje održavaju temperaturu u gnijezdu i troše manje hrane za održavanje potrebne temperature, a to je izračunato po kilogramu pčela. Zbog toga takve zajednice uspješnije zimuju, a ušteđenu hranu koriste za bolji razvoj. Osim toga, jake zajednice iz zime izlaze sa ne izmučenim pčelama, koje žive duže i brže se razvijaju u proljeće. Razvoj jakih zajednica počinje još u rano proljeće brzim tempom, matice intenzivno polažu jaja, a pčele pripremaju ćelije i uzgajaju leglo, čija količina ovisi o snazi zajednice i kvaliteti matice - polaganju jaja. Kod slabih zajednica polaganje jaja je ograničeno radi nedostatka pčela koje bi pripremale ćelije, hranile leglo i gradile saće. Zahvaljujući većoj količini pčela hraniteljica u jakim zajednicama, one hrane relativno mali broj ličinki, što omogućava bolje hranjenje i uzgoj legla. Od takvog legla dobiju se vitalnije i razvijenije pčele koje su otpornije na nepovoljne uvjete, imaju veću radnu sposobnost i duže žive. Istraživanja su pokazala da pčele, uzgojene u jakim zajednicama imaju 5 do 8 dana duži život, rilca su im duža za 8 posto, muskulatura nogu i krila im je bolje razvijena, a medni mjehur ima veći volumen. Zbog toga one mogu odlaziti dalje na pašu i donositi oko dva puta više nektara u usporedbi sa pčelama koje su uzgojene u slabim zajednicama. U proljeće se u jakim zajednicama nalazi veća količina pčela sabiračica, koje najpotpunije iskorištavaju kako glavnu tako i slabije paše i sakupljaju puno nektara. Kod slabih zajednica, nastavlja se razvoj i za vrijeme glavne paše, pa je veći dio pčela angažiran uzgojem i grijanjem legla. Zbog toga takve zajednice imaju mali broj pčela sabiračica i propuštaju sve paše, ne sakupivši dovoljno hrane čak ni za svoje potrebe. Jake zajednice izgrađuju više saća, proizvode više voska, a njihovo leglo i pčele su otpornije na bolesti. Isto tako, rijetko ih napadaju pčele tuđice i lakše se bore protiv raznih neprijatelja i štetočina.

KAKO SE ODREĐUJE SNAGA PČELINJE ZAJEDNICE?

Snaga pčelinje zajednice određuje se po broju ulica gusto zaposjednutih pčelama ili po broju okvira normalno pokrivenih pčelama, uzimajući u obzir samo okvir iz plodišta. Po broju okvira pokrivenih pčelama može se odrediti i približna količina pčela u jednom kilogramu, kao i njihov broj, imajući u vidu da težina pčela na cijelom normalno pokrivenom LR okviru iznosi 200 do 250 grama i da u jednom kilogramu ima 10.000 pčela. Pri izvođenju pokusa, radi veće preciznosti, važu se same pčele koje se istresu u plastičnu vrećicu. Dobiveni broj bude različit, a to ovisi od doba godine kada se radi ocjenjivanje. Prema količini pčela, pčelinje zajednice se dijele na jake, srednje i slabe. Na primjer, jake su zajednice one koje za vrijeme glavnog proljetnog pregleda imaju 8 do 9 LR okvira pokrivenih pčelama. Za vrijeme glavne paše pčele im pokrivaju, i to dobro, cijelo plodište i još 2 do 3 medišna nastavka što je ukupno 30 do 40 okvira ili 50 do 55 tisuća pčela, a u jesen imaju opet 8 do 9 okvira s pčelama. Slabe zajednice su one koje prilikom proljetnog pregleda imaju manje od 5 okvira pokrivena pčelama, a prilikom jesenjeg pregleda 6, dok za vrijeme glavne paše ne više od 9 okvira i zbog toga im nije potrebno dodavati medište.

MJERE ZA ODRŽAVANJE JAKIH PČELINJIH ZAJEDNICA

Da bi se stvorile i održavale jake, zdrave i vitalne pčelinje zajednice tijekom cijele godine treba primijeniti niz mjera, koje se sastoje od slijedećeg:

1. Osigurati uvjete za jesenji razvoj pčelinjih zajednica kako bi se uzgojile mlade i fiziološki zdrave pčele prije uzimljavaja.

2. Pravilno uzimiti pčelinje zajednice i osigurati dobru zaštitu košnica od hladnih vjetrova kako preko zime tako i u rano proljeće.

3. Na vrijeme pružiti pomoć ugroženim, gladnim i slabim zajednicama.

4. Stvoriti uvjete za brzi razvoj pčelinjih zajednica u proljeće i za uzgoj velikog broja vitalnih pčela za glavnu pašu, osiguravajući im dovoljno hrane i kvalitetno saće.

5. Koristiti standardne tipove košnica i primjenjivati provjerenu i jednostavnu tehnologiju rada s pčelama.

6. Održavati pčelinje zajednice u radnom raspoloženju i najpotpunije ih koristiti za veću proizvodnju voska i za skupljanje više meda, osiguravajući im stalnu pašu i prakticirati seleće pčelarenje.

7. Redovna zamjena starih i istrošenih matica mladim maticama iz provjerenog uzgoja.

8. Organizirana borba protiv varoe i ostalih bolesti.

9. Formiranje novih pčelinjih zajednica od najjačih i visoko produktivnih zajednica.

10. Razmjena oplemenjenog materijala za razmnožavanje (matice, trutovske zajednice i sl.) s drugih visokoproduktivnih i zdravih pčelinjaka koji nisu u srodstvu.

11. Osiguravanje stalnih uvjeta za najpotpuniji razvoj i usavršavanje uzgoja kvalitetnih matica i pčela.

12. Zaštita pčelinjih zajednica od trovanja, bolesti kao i od štetočina.

Od potpunog primjenjivanja ovog kompleksa mjera, koje treba uskladiti sa karakterom pčelinje paše i klimatskim uvjetima mjesta, ovisi stvaranje jakih, zdravih i vitalnih pčelinjih zajednica koje predstavljaju osnovicu visokoproduktivnog i rentabilnog amaterskog i profesionalnog pčelarstva.

Ostali članci Josipa Križa....