| Listopad u pčelinjaku |
| Subota, 10 Studeni 2007 | |
|
PODSJETIMO SE…
…listopad je mjesec kada se smanjuju radovi u pčelinjaku. Međutim, kako se proteklih godina klima drastično mijenja, listopad postaje mjesec sa sve više posla u pčelinjaku. Ove godine ljeto, u većem dijelu naše zemlje, nije baš bilo povoljno za pčele. Prva polovica ljeta bila je sušna i vrela, a druga kišovita i hladna. Posljedice toga su da mnogi pčelari na raznim forumima «kukaju» kako su zalihe meda nedostatne, a količina legla manja nego prethodnih godina. Uz sve to, mnogi pčelari hobisti prezauzeti su mnogim drugim obvezama, pa ne stignu na vrijeme obaviti sve radove u pčelinjaku, a itekako bi to trebali učiniti. Pčelinja društva spadaju u veoma dobro organizirane zajednice, pa zato svaki pčelar ima obvezu na vrijeme odraditi radove u pčelinjaku. Zato bi listopad trebao biti mjesec u kojem više gotovo da i nema potrebe za radove u pčelinjaku.
«PREVRTLJIVI» LISTOPAD U mjesecu listopadu količina legla u košnicama drastično se smanjuje. U Dalmaciji je to malo drugačije, a i na kontinentu, ako u košnici imamo posve mladu maticu. Stare matice u listopadu uglavnom prekidaju zalijeganje. S mladim maticama ponekad zna biti malo drugačije. Krajem rujna i početkom listopada mlade matice znaju zaleći veću količinu legla, a to onda dovodi do iscrpljivanja zimskih pčela i smanjuje šanse za uspješno prezimljavanje. Međutim, postoji način da se tako nešto ne dogodi ili da se svede na minimum. To «nešto» žičana je podnica kojoj nismo umetnuli ladicu. Otvorena žičana podnica najbolji je lijek za prekidanje zalijeganja matice u jesen.
Dok pišem ovaj članak, slušam agrometeorološku prognozu za listopad. Dežurni agrometeorolog predviđa da će ove godine u listopadu temperature biti iznad uobičajenog prosjeka. Ako se to ostvari, to bi, kod onih koji imaju zatvorene podnice, moglo dovesti do povećanja količine legla. Tijekom dana sunce ugrije košnicu, a po noći drvena podnica sprječava nagli pad temperature do sljedećeg jutra. Kod onih koji imaju žičanu podnicu, nakon zalaska sunca, naglo pada temperatura u košnici i tako ne dolazi do prekomjernog povećanja legla u listopadu.
PREZIMLJAVANJE – MLADA MATICA I VELIKE KOLIČINE MEDA
Neki pčelari preporučuju pregled pčelinjih zajednica u listopadu i preuređenje pčelinjeg gnijezda – manipulacija okvirima. Slažem se da to mogu sada učiniti oni koji su, iz sebi znanih razloga, zapustili svoj pčelinjak, a i oni koji žele uzimiti slabe zajednice.
Osobno, imam malo drugačiji stav. Pčele uvijek uzimljavam na dva LR nastavka. Zadnje vrcanje imam krajem srpnja ili početkom kolovoza. Sve ovisi o vremenskim prilikama. U gornjem nastavku postavim okvire s nepoklopljenim medom, a u donji okvire s leglom i pustim pčelinju zajednicu da se sama pripremi za zimu. Ako su košnice ne mjestu gdje znam da će zimi biti izložene vjetru, onda između podnice i prvog nastavka ubacim još jedan prazan nastavak ili polunastavak ili prsten visine 12 cm. Nikada u taj prvi, prazni nastavak ne stavljam okvire sa saćem. Tako postavljen nastavak spriječit će direktan udar vjetra na zimsko klupko. Foto: Miroslav Farkaš Zajednice, s okvirima posloženim u gornji nastavak, nosit će u njega med i pelud, a u donjem će zaleći zimsko leglo. Kako je zadnjih godina sve više zapuštene zemlje, zlatošipka se dobro razmnožila, a to pogoduje pčelama da u kolovozu stvore dobre zimske zalihe. Protivnik sam kasnog vrcanja, dohrane šećerom ( osim ako nema drugog izbora, a naravno da ima) i manipulacije okvirima krajem ljeta ili početkom jeseni. Zašto? Ako vršimo kasno vrcanje, oduzmemo pčelama med i razbijemo im način na koji su se pripremile za zimu. Ako se okviri poslože na način, koji sam opisao u prethodnom dijelu teksta, onda krajem ljeta imamo sljedeće stanje: U gornjem nastavku su okviri popunjeni medom i peludom, u donjem su također bočni okviri popunjeni medom i fermentiranim peludom, a srednji okviri imaju u sebi leglo. Izlaskom zadnjeg legla ostaje prazan prostor u kojem će se formirati zimsko klupko. Osim toga, zajednice koje smo pustili da se na taj način uzime, saćem će premostiti tzv. „smrtni prostor“ (prostor između donjih letvica gornjeg nastavka i satonoša donjeg nastavka – Foto: Miroslav Farkaš i, već krajem jeseni, zauzeti dio drugog nastavka. Na taj način će, iznad zimskog klupka, biti vijenac meda visine jednog LR nastavka. Ima li bilo što bolje za prezimljavanje od tako velikog mednog vijenca?
Nekim pčelarima žao je tijekom zime ostaviti toliki med u košnici . Radije ga izvrcaju, a onda dohranjuju pčele šećerom. Postoji jedna zastarjela teorija o tome da pčele bolje prezimljavaju na šećeru zato što šećer sadrži manje otpadnih tvari koje se zadržavaju u crijevima pčele. Nažalost, mnogi pčelari još vjeruju u tu teoriju, zaboravivši na staru pčelarsku poslovicu: „Med na medu rodi“.
Iako postoje mnogi znanstveni dokazi da pčele bolje prezimljavaju na medu, ja bih tu teoriju o boljem prezimljavanju pčela na šećeru radije pobio jednim jednostavnim pitanjem koje glasi: Ako su pčele milijunima godina prezimljavale na medu i nisu nestale s ovog našeg planeta, čemu onda sada šećer u svoj toj priči?
Na jednom svom predavanju mr. Šver je izrekao jednu vrlo lijepu tvrdnju: «Sav med, koji preko zime ostavimo u košnici, u proljeće će se materijalizirati.»
Ako tome još dodamo izreku slovenskog pčelara Pavela Zdešara: «Žena za cijeli život, a matica za jednu godinu», što bi značilo: ako uzimimo zajednicu s dovoljno zaliha hrane i mladom maticom, onda će nam takva zajednica prezimiti bez problema, a na proljeće ćemo imati buran razvoj pčelinje zajednice, što će na kraju rezultirati velikim prinosima. Dakle, do sada smo naveli da su za uspješno prezimljavanje zajednice potrebni mlada matica i velike količine meda. ZDRAVA I JAKA ZAJEDNICA I SUZBIJANJE VLAGE Za uspješno prezimljavanje sljedeća dva čimbenika su: zdrava i jaka zajednica, te suzbijanje vlage. O tome, kako postići zdravu zajednicu za zimovanje, riječ prepuštam doktoru Caru. A ja kažem: jaka zajednica bit će ako imamo mladu i kvalitetnu maticu ( kako dobiti kvalitetnu maticu - o tome ćemo na proljeće) i, ako, nakon zadnjeg vrcanja, slabije zajednice pojačamo leglom iz jačih zajednica. Izjednačavanje snage zajednica na početku kolovoza, riješit će nas radova u pčelinjaku tijekom rujna i listopada. Ako, ipak, u listopadu ustanovimo da je neka zajednica slaba, ili ih ima više slabih, onda ćemo to riješiti na dva osnovna načina. Prvi način je taj da slabiju zajednicu možemo staviti na jaku zajednicu; između nastavaka stavimo poklopnu dasku s otvorom u sredini i gustom mrežicom. Tako će jaka zajednica „grijati“ slabu. ( Grijati sam stavio u navodnike, pošto pčele ne griju košnicu nego klupko, a toplina koja se odvaja s klupka dizat će se - ići prema gore - i grijati slabu zajednicu.) Na slaboj zajednici treba biti mali ventilacijski otvor za izlazak vlage iz košnice, pošto taj zadnji nastavak nema žičanu podnicu. Drugi, a meni i bolji način je taj da se slabe zajednice spoje u jednu ili više jakih, ovisno o broju ili pripoje jakim zajednicama. Sigurnije je da će prezimiti jedna jaka zajednica, nego više slabih. Bolje da prezimi jedna jaka zajednica, nego nijedna slaba!
Na početku ovoga poglavlja spomenuo sam vlagu. Vlaga je, uz varou i glad, jedan od glavnih čimbenika uginuća pčela. Zima bez vlage neće pobiti pčele! Rusi su to dokazali na jednostavan način. Napravili su pokus na području Sibira. Pčele su izvadili iz košnice zajedno s okvirima i okvire objesili u drvenoj šupi. Kako nije bilo poklopne daske, nije bilo ni kapanja vode po zimskom klupku. I, da skratim: pčele su počele padati s klupka tek kada je temperatura dosegla – 52,5°C! Dakle, zima ne ubija pčele. Vlaga je ta koja, u kombinaciji s hladnoćom, ubija pčele. Pčele ne griju košnicu, nego klupko. Zato su postupci, kao što su utopljavanje košnica, stavljanje pregradnih dasaka i slično, potpuno nepotrebne radnje. Bitno je znati kako se riješiti vlage. Za period zime, kada nema legla, dovoljne su žičana podnica i debela poklopna daska, koju prekrijemo slojem novina ili komadom stiropora. Time nismo utoplili košnicu, nego poklopnu dasku te tako smanjili kondenzaciju vlage na njoj. Međutim, kada počne zalijeganje zimskog legla, poveća se potrošnja meda, a time i količina vlage u košnici. Kako se, početkom zalijeganja zimskog legla, zatvara i žičana podnica, moramo poduzeti mjere sprječavanja kapanja kondenzirane vode po zimskom klupku. To se radi na taj način da na satonoše stavimo papir, koji će upijati vlagu. Kako prilikom otvaranja košnice zimi ne bi došlo do pothlađivanja legla, papir na satonoše možemo staviti krajem listopada, ali, samo ako je zahladilo te ako se formiralo zimsko klupko. Ako je u listopadu toplo i pčele nisu u klupku, onda ćemo tu radnju ostaviti za studeni. Papir ne stavljamo na satonoše dok pčele nisu u klupku iz jednostavnog razloga što će ga pčele početi gristi i iznositi iz košnice. Vratimo se sada malo žičanoj podnici i prvom, praznom nastavku. Zašto nastavak, ubačen između podnice i nastavka s leglom, treba biti prazan? Neki autori preporučuju da se u taj nastavak stave okviri s izgrađenim saćem, navodeći da će ti okviri vršiti toplinsku izolaciju između otvorene podnice i zimskog klupka. Osim toga, okviri smješteni u košnice, ostavit će više mjesta u pčelarevom skladištu. U potpunosti se slažem s tim tvrdnjama, samo, tu ima jedan „mali“ problem. Ako u kolovozu uzimimo zajednice s praznim okvirima, pčele će pomisliti da ih treba popuniti medom pa će, s prestankom paše, tijekom rujna i listopada, doći će do pljačke susjednih košnica. Obično se ta pljačka vrši tihom grabeži, ali nije isključena ni prava grabež. Zbog toga je jedan od važnijih radova u pčelinjaku, koji moramo obaviti u listopadu, provjeriti kolike su zalihe meda u pojedinim košnicama, odnosno, je li bilo tihe grabeži. Provjera se ne vrši otvaranjem košnica i uznemiravanjem pčela, nego laganim podizanjem košnice hvatom za stražnji dio podnice. Tek ako ustanovimo da je košnica lagana, tj. opljačkana, otvaramo je, pregledamo i, nakon što ustanovimo kakvo je stanje, poduzimamo određene mjere. Iskusni pčelar uvijek će u pričuvi imati odeđenu količinu neizvrcanih okvira, koji mu u takvim slučajevima služe kao sredstvo za prvu pomoć. Ako nemamo okvira u pričuvi, onda možemo uzeti krajnje okvire iz zajednica koje imaju bogate zalihe hrane i staviti ih u zajednice koje su bez hrane. Isto tako, okvir s medom možemo, umjesto pogače, staviti na satonoše. To se izvodi tako da odrežemo ušice na satonošama okvira, kojeg mislimo položiti na satonoše u košnicu, zatim na satonoše stavimo tri tanke letvice i na njih položimo okvir s medom.
Foto: Vedran Lesjak Taj postupak primjenjuje se kod zajednica koje imaju slabe zalihe hrane, ali isto tako i kod zajednica koje imaju dovoljno hrane, ali su pčele oblikovale klupko u drugom nastavku, u razini satonoša – „izašle na satonoše“. Ako je zima jaka i duga, takve zajednice ne mogu doći do bočnih zaliha hrane i zato im je neophodno potrebno pomoći stavljanjem hrane iznad zimskog klupka. Prošlogodišnja zima bila je topla i takav postupak nije niti jednom trebalo primjeniti. Takve zajednice tople su dane iskoristile da prinesu hranu bliže klupku. Kako će biti ove zime, to ćemo vidjeti.
RADOVI U LISTOPADU – PODSJETNIK Sada bih podsjetio na neke radove u listopadu, u pčelinjaku i oko njega (tko nije obavio radove koji se rade u rujnu, još uvijek može neke od njih obaviti u listopadu):
* Staviti češljeve na ulazu u košnicu ili ograničiti visinu ulaza na leto letvicom. Sada se proizvode žičane podnice, koje već imaju leto sniženo na takvu visinu da miševi i rovke ne mogu ući u košnicu.
Foto: Miroslav Farkaš
Posebno je zanimljiv patent prof.Slobodana Jankovića – Zimski regulator leta,
koji je, zapravo letvica sa tunelima, koja sprječava grabež, ulazak štetočina u košnicu i direktne udare vjetra (O tome više na: http://www.pcelarske.majstorije.4t.com/prilog3.html).
* Postaviti klopke za ose i stršljene, uništavati im legla. Ose se kreću na nižoj temperaturi nego pčele pa zato, kada se formira klupko, a stažarica nema na ulazu, ose ulaze u košnice i kradu pričuve meda.
* Obojiti košnice. * Provjeriti stanje stalaka na kojima su košnice kako prilikom proljetnog otapanja snijega i kišovitog vremena ne bi došlo do prevrtanja košnica. Naravno, i obojiti ih. * «Uštimati» nagib košnica. * Pokupiti propolis i što prije ga iskoristiti (da mu ne izhlape ljekovite tvari). * Očistiti prostor oko košnica i pokositi ga, tako da uklonimo mjesta gdje bi se mogli sakrivati miševi. * Provjeriti jesu li nam krovovi negdje procurili i, ako jesu, zamijeniti ih drugima. * Pretopiti saće. * Pregledati saće u skladištu. * Zajednicama, koje su izložene jakim udarima vjetra, napraviti zaštitu od vjetra. * Početi razmišljati kako unaprijediti plasman svojih proizvoda. * Listopad je mjesec idealan za sadnju medonosnog bilja. Posebno onog koje povezuje voćnu i bagremovu pašu. * Provjeriti stanje s varoom – izvršiti probni tretman na nekoliko zajednica, po mogućnosti nekim sredstvom koje ( još ) niste koristili. * Redovito ići na pčelarska predavanja. * Pripremati se za nadolazeće izložbe i sajmove – napraviti popis stvari koje vam nedostaju. * I, na kraju, ne zaboravite napraviti medovinu i ispeći medovaču!
Medno!
|
