Web Pcelinjak - Pčelarski radovi u studenom

Studeni je posljednji jesenski mjesec. Karakteristika studenog je brza promjena temperature, posebno noćnih, kada se prosječne temperature u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj kreću od 4 do 6°C, a u južnim krajevima oko 8 do 10°C. Oborine su česte u obliku kiše, ali ponekad već početkom mjeseca može pasti snijeg. Vjetrovi pušu pretežno sa sjeveroistoka. Sunčanih sati je vrlo malo jer su dani sve kraći.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA ?
U prirodi se već osjeća nastupajuća zima. Nema više nikakvog bilja koje cvate. U većem dijelu dana pčele su u klupku, koje se formira uglavnom na praznim ćelijama saća, iz kojih je izišlo posljednje leglo, a klupko uvijek bude blizu ulaza u košnicu. Kada zatopli, u nekim danima pčele to odmah iskoriste, raspuštaju klupko i kreću u posljednji jesenski izlet. Ovo je izuzetno korisno, ne samo za starije već i za mlade pčele iz posljednjeg legla, jer na taj način prazne crijeva i olakšaju zimovanje. Kod jakih pčelinjih zajednica zimsko se klupko formira čim vanjska temperatura zraka padne ispod 8°C, kod srednjih ispod 10°C, a kod slabijih pčelinjih zajednica ispod 13°C.

ŠTO JE ZIMSKO KLUPKO KOD PČELA?
Zimsko klupko je važan biološki moment adaptacije, što pčelama njegova okrugla forma i kompaktna zbijenost osigurava najekonomičnije i uspješno održavanje temperature u zimskim uvjetima i sa minimumom fizičkih napora tijekom svih 4 do 5 mjeseci. Fiziološko stanje pčela koje zimuju, posebno onih iz jesenjeg legla, također je prilagođeno nadolazećem zimovanju. U odnosu na ljetne pčele, kod ovih su mliječne žlijezde i masno tkivo bolje razvijeno, a u njima su veće količine pričuvi bjelančevinastih tvari kao i masti. Postotak suhih tvari u tijelu ovih pčela je veći jer imaju i veću količinu hranjivih tvari, a ukupna količina vode u njihovim tkivima je manja. Osim toga u hemolimfi pčela povećava se količina običnog šećera - glukoze. Sve ovo je vrlo važno za prilagodbu pčela zimovanju jer, kako kod pojedinih jedinki tako i pčela, smanjuje točku smrzavanja tjelesnih tekućina i osigurava pričuve hranjivih tvari.

ŠTO PČELAR MORA RADITI?
Dolaze hladniji dani i pčelama je potrebno osigurati mir i zaštitu. Pčelar sređuje podatke i bilješke ukoliko ih je vodio tijekom sezone. Ako su košnice uređene i pčelinje zajednice jake, a pčelinjak je smješten u zavjetrini i mirnom mjestu, nema potrebe za nekim posebnim utopljavanjem. Posljednji i topli dani u studenom omogućavaju pčelaru da obavi završne poslove oko pčelinjih zajednica i da ih pripremi za zimu. Sada je i vrijeme da se napravi i zimsko tretiranje protiv varoe jer sada u zajednicama nema legla, i to je vrijeme kada jednim od sistemika možemo uništiti odnosno smanjiti na najmanju moguću mjeru, kako bi zajednice što mirnije zimovale. Čak i u najtoplijim krajevima Hrvatske, u kojima pčelinje zajednice i u listopadu još intenzivno njeguju leglo, pčelari u studenom konačno trebaju pripremiti pčelinje zajednice za zimovanje. Prvo treba pregledati ispravnost krovova košnica, a u krajevima gdje pušu jaki vjetrovi preko njih treba staviti teške predmete - kamen i sl. Ako je propušteno ili zaboravljeno, treba staviti, i to obavezno, češljeve protiv miševa, nakon što se dobro pregleda sve da već kojim slučajem nije ušao u koju košnicu. Pčelinjim zajednicama treba osigurati mir, pa se pčelinjak osigurava tako da na njega ne mogu ući domaće i divlje životinje. Jako je važno da pčelinjak bude zaštićen od jakih hladnih vjetrova, da je smješten u zavjetrini ili da bude ograđen nekom ogradom, visokom 1,5 do 2 m. U studenom treba počistiti i urediti pčelarsko skladište. Staro i crno saće treba pretopiti, a taj vosak što prije zamijeniti za satnu osnovu jer najbolje je da osnova prije stavljana u košnicu na gradnju odstoji barem 2 do 3 mjeseca. Svjetlo i još upotrebljivo saće treba spremiti i dobro zaštititi od voskovog moljca (pokazao se učinkovitim preparat pod imenom „Protocera“). Također je i u pčelarskom skladištu potrebno poduzeti mjere protiv ulaska glodavaca. U pčelarskim udrugama treba održavati edukativna predavanja, tribine radionice i druge pčelarske skupove u nastupajućem zimskom vremenu.

KAKO IZABRATI MJESTO ZA PČELINJAK?
Pored ocjenjivanja uvjeta u određenom mjestu za uzgoj i utvrđivanje broja pčelinjih zajednica koje se na tom mjestu mogu držati, potrebno je izabrati i odgovarajuće mjesto gdje će biti uređen pčelinjak. Ovo je posebno važno za pčelinjake s velikim brojem košnica. Pčelinjak može biti stacionaran, kada se košnice tijekom cijele godine nalaze na istom mjestu ili privremeni, kada se preko godine sele sa jednog na drugo mjesto u cilju boljeg iskorištavanja paše ili oprašivanja bilja. Kada se bira mjesto za pčelinjak, mora se voditi računa o tome da u blizini, najmanje na 200 m, nema drugog pčelinjaka. Najbolje je kada je pčelinjak smješten u blizini površina zasađenih medonosnim kulturnim ili samoniklim biljem, tako da pčele bez selidbe mogu dolaziti do njih i koristiti postojeću pašu. Ali u većini slučajeva ovakvih mjesta je jako malo, tako da je selidba košnica za vrijeme cvatnje pojedinih biljaka i bolje iskorištenje paše nužna radnja. U takvim se slučajevima mjesto za pčelinjak bira na način da pčele mogu ostati najduže vremena tijekom godine preko zime i proljeća. Dobro je kada se pčelinjak nalazi u blizini voćnjaka jer u proljeće kada voćke cvjetaju, pčele će ih moći jako dobro oprašiti, a u isto vrijeme i iskoristiti voćnu pašu za razvoj pčelinjih zajednica. Za proljetni razvoj pčelinjih zajednica vrlo je važno da oko pčelinjaka ima dovoljno biljaka koje daju velike količine peludi, kao što su lijeska, drijen, a posebno vrbe. Na ovaj način znatno se mogu smanjiti troškovi za proljetno prihranjivanje pčela. Kada voćke završe cvatnju, košnice se mogu po potrebi preseliti na novo mjesto gdje cvate neko drugo medonosno bile, s tim da se u jesen vrate na stacionar i da se pčele pripreme za zimovanje. Da bi se što bolje odredilo mjesto pčelinjaka, potrebno je napraviti pregled okolice još za vrijeme cvatnje medonosnog bilja i to u proljeće, ljeto i jesen. Mjesto gdje je pčelinjak postavljen, treba biti zaštićeno od hladnih sjevernih vjetrova, suho i ocjedito, čisto, sunčano, s istočnim ili južnim položajem. Ako su pčelinje zajednice izložene vjetrovima, zimi troše više hrane, a u proljeće se sporije razvijaju. U vlažnim mjestima zadržava se nepotrebna zračna vlaga, što je uzrok da se krajnji okviri i pelud koji nije pokriven pčelama u zimi i u rano proljeće vrlo lako upljesnivi i pokvari. Osim toga, ako su pčelinjaci na vlažnim i neprovjetrenim mjestima, uslijed loših higijenskih uvjeta u košnicama pčele i leglo češće obolijevaju od raznih zaraznih bolesti. Iz istih razloga moraju se izbjegavati jako duboke kotline sa slabim zračnim strujanjem, u kojima se dugo zadržava hladna i vlažna magla. Pčelinjak ne smije biti u sjeni visokih i gustih krošnji drveća, niti u sjeni visoke padine, jer u tom slučaju sunce pčelinjak obasja samo oko podne, tako da pčele imaju jako kratak radni dan; ujutro kasno izlijeću, a navečer se puno ranije vraćaju. Pri izboru mjesta za pčelinjak potrebno je uzeti u obzir i pravac izlijetanja pčela. Prilikom izlijetanja za vrijeme glavne paše pčele ne smiju biti prisiljene letjeti preko drugih pčelinjaka ili preko velikih vodenih površina. Košnice uvijek moraju biti okrenute prema paši ili da pčelinjak bude u sredini paše, da bi se izbjegao nalet u krajnje košnice. Mjesta koja nisu dobra za smještaj pčelinjaka su: u čijoj blizini ima ustajalih otpadnih voda, smetlišta, kanala s otpadnim vodama kemijskih, kožarskih tvrtki. U okolici pčelinjaka mora biti mir, ne bi se smjelo postaviti pčelinjak blizu velikih prometnica ili željezničkih pruga, sa intenzivnim kretanjem ljudi i stoke kao i divljih životinja. Ako pčelinjak baš mora biti na ovakvim mjestima, onda ga treba ograditi živicom ili ogradom, visokom oko 2 m, da bi pčele prelijećući je, letjele visoko iznad prometnica. Pčelinjak mora biti pristupačan vozilima za prijevoz košnica, meda i sl.

KAKO UREDITI PČELINJAK?
Samo mjesto na kojem ćemo smjestiti pčelinjak trebalo bi biti, ako je to ikako moguće, ravno, slabog nagiba, kako bi oborinske vode od kiše i snijega lakše otjecale. Teren se mora očistiti i poravnati, a ako je potrebno i iskopati male kanaliće, da se ne bi stvarale lokve i da bi se tlo moglo što prije prosušiti, treba i predvidjeti i put za vozila. Na samom pčelinjaku treba zasaditi voćke niskog rasta, kao i drugo dekorativno bilje. Ovo bilje neće stvarati samo estetsko zadovoljstvo već će služiti kao dobar orijentir pčelama i maticama za pronalazak svojih košnica, kako u rano proljeće tako i u kasnoj jeseni. Na neki način pčelinje zajednice će na tim biljkama zadovoljiti svoje potrebe za peludi, a djelomično i nektarom. Osim toga, ovo drvće i grmlje preko ljeta stvarat će hladovinu i štititi košnice od velikih vrućina. Košnice nije dobro postaviti ispod gustih i velikih krošnji drveća jer se na taj način ometa let pčela, a osim toga, u proljeće je ispod njih hladno i vlažno. Stacionarni pčelinjak i pčelinjak gdje će pčelinje zajednice zimovati treba ograditi bilo kakvom ogradom, kako ne bi ulazile domaće i divlje životinje i da bi košnicama bila osigurana zavjetrina. Još je bolje da se kao ograda, od strane s koje pušu hladni vjetrovi, zasadi medonosno bilje kao zaštitni pojas. Medonosnim biljem treba zasaditi sva mjesta u okolici pčelinjaka koja su zapuštena i ne služe ničemu jer na taj način ćemo stvoriti višestruku korist.

Ostali članci Josipa Križa....