Matija Bučar, prof.                                                                                           O knjizi    
M.Makanca 38.
44 250 PETRINJA
tel: 044-814-296
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

PAŠA AMORFE

Foto: Branko Obranovič / Kočevje

Amorfa (Amorfa fruticoza L.) je alohtona biljka, gotovo bez konkurencije. U naše krajeve se proširila iz Mađarske početkom dvadesetog stoljeća poplavnim vodama. Tako je uz Savu danas dospjela i do Zagreba i turopoljskog bazena. Njoj samoj i ne smeta dulje poplavno razdoblje, čak naprotiv, kako obilato rodi svake godine, vode raznose njezino sjeme. Pripada biljnom rodu Amorpha L. koji obuhvaća 15 vrlo srodnih listopadnih grmova i polugrmova. Po listovima amorfa je donekle slična bagremu, odakle i potječu narodni nazivi (bagremac, divlji bagrem, kineski bagrem i dr.)

Amorfa raste u obliku grmova u gustim skupinama koje su gotovo neprohodne. Izraste 2-5 m visoko. Grane su joj šibolike, glatke i sive kore. Mladi izbojci su ponešto dlakavi. Lišće je neparno perasto, dugo 20-30 cm, s 11-25 jajolikih ili eliptičnih listića. Cvatovi u obliku klasastog klipa smješteni su vertikalno na vrhovima grana. U cvatovima se nalaze mnogobrojni nježni, crveno ljubičasti cvjetići. Na jednom cvatu ne procvatu svi cvjetići odjednom. Jedni cvjetovi završe svoju funkciju, a drugi se tek otvaraju, pa pčele pojedine cvatove posjećuju čitavo vrijeme cvatnje.

Velike površine amorfe nalaze se na neobrađenim površinama uz rijeke Kupu od sela Nebojan do Vurota, uz rijeku Odru, na obalama kanala Sava-Odra, Turopolje i Črnec polje u gornjoj Posavini, putovi po draganičkim ribnjacima, oko akomulacijskog  jezera HE «Čakovec»,  pokraj željezničke pruge i autoputa od Novske do Okučana, u području Lonjskog polja uz rukavce Save kod sela Mužilovčice, od Jasenovca do Stare Gradiške. Zatim u spačvanskom šumskom bazenu od Morovića do Rače te na otoku Mljetu i Lokrumu, što ukazuje da se brzo i uspješno širi.

Budući da znatno brže i bujnije raste od većine šumskih vrsta drveća, ona ih guši, a to posebno šteti podizanju šumskih nasada. Zato se šumari  bore protiv ove biljke na različite načine.

U knjizi «Naše medonosno bilje» na 101 stranici piše: «Amorfa rijetko kad zamedi. Možda u deset godina jednom». Pčelarska praksa ovu tvrdnju odavno je osporila jer amorfa  često medi i daje veoma dobre prinose meda. Počinje cvasti u drugoj polovici svibnja, a cvatnja traje 15-20 dana. U godini dobrog medenja daje 20-30 kg kvalitetnog meda, a dnevni unos može iznositi i do 7kg. Najbolje prinose daje kada je vrijeme toplo, mirno i s dosta vlage u zraku. Vegetacija i medenje  usporava se ili pekida ako nastupe velike vrućine s vjetrom ili kišno razdoblje.

Odabirući lokacije za smještaj pčelinjaka, dobro je imati u vidu da će medenje amorfe na otvorenom, za vrućina proći  za desetak dana. Plitki mali cvjetovi brzo će završiti s cvatnjom. Oni iskusniji smjestit će pčelinjak tako da se ova paša nastavi na biljkama koje dolazi uz rubove šuma i na zasjenjenim kanalima. Ovdje je paša koji dan kasnije, ali je trajnija jer je cvat zaštićen od jakog sunca i suhog vjetra. Poznati sisački pčelari Pavlović Ivan i Mutavđija Zlatko pčelare 30 godina na području gdje je amorfa glavna paša (Turopolje, Posavina). Oni tvrde: ” Amorfa gotovo uvijek medi ali je vrlo važno doći na početak cvatnje amorfe i ostati do kraja paše. Neki pčelari kasne na amorfu jer žele iskoristiti preostali bagrem ili odlaze ranije zbog kestena i zbog toga ne ostvaruju puni prinos meda.”

Važno je istaknuti da cvatnja amorfe nastupa poslije cvatnje bagrema, a prije cvatnje kestena. U povoljnim klimatskim uvjetima  seleći pčelari mogu amorfu  koristiti kao treću glavnu pašu. Može cvasti dva puta, ali druga cvatnja je puno siromašnija, kao što je to bilo u Posavini 2002. godine.

U tehnologiji pčelarenja na paši amorfe javljaju se slični problemi kao na paši pitomog kestena. Prije nego amorfa počinje mediti, pčele unose velike količina peluda koji blokira plodište. To se događa i kod kraćih prekida medenja. Ta okolnost može promijeniti radno raspoloženje u košnici pa su potrebne dodatne radnje i pripreme za amorfu. Veći zahtjevi postavljaju se kod AŽ košnice nego kod nastavljača. Ukoliko se pčelar iza amorfe odluči seliti na kestenovu pašu, tada treba imati dosta rezervnih okvira.

Med od amorfe je proziran, crvenkast, finog okusa i spada u kvalitetne vrste meda. Zbog sve većeg interesa za ovom vrstom meda na domaćem tržištu, naši pčelari sve više sele na amorfu. Med je veoma  dobar za prezimljavanje pčela, a obilje peluda dobar je izvor proteina, minerala i vitamina za razvoj pčelinjeg legla.

Galerija amorfe