Autor: Josip Križ
Predsjednik PD "Lipa", Zagreb
Uzgajivač matica
Tel: +385 1 298 33 33
Mob: 091 298 33 33

PČELARSKI RADOVI U PROSINCU

Kako je prosinac prvi mjesec kalendarske zime, prosječne temperature u većem dijelu Hrvatske su pozitivne, što je izraženo u zadnjih nekoliko godina. Na jugu zemlje temperature se kreću od 10 do 15 ºC, a na istoku, sjeveru i sjeverozapadu iznose od 3 ºC do -2 ºC, a u visokim planinama i nešto niže. U isto vrijeme, prouzročeno nekim toplim valom, temperatura može dosegnuti i do 15, 16 ºC, što omogućava pčelama napuštanje zimskog klupka i letenje. Količine oborina su znatne - u južnoj Hrvatskoj su češće kiše, a u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj, posebno u planinskim krajevima, bude snijega. Prosinac je mjesec s najkraćim danom, najviše oblačnosti i maglovitosti i najmanje sunčanih sati u godini. 

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?

Čini se da je život na pčelinjaku stao, sve je tiho i mirno. Ali ovo je samo malo zavaravanje. Prvom polovinom zime, dok još nije počelo prvo leglo, pčelinja zajednica se nalazi u relativnom miru, zbijena u klupko. Samo ponekad neka pčela, prevarena popodnevnim sunčevim zrakama, oprezno se pokaže na letu košnice, ali čim osjeti hladan zimski vjetar, brzo se vrati u košnicu. U sredini pčelinjeg klupka nalazi se jedan toplotni centar, ograničene površine, sa stalnom temperaturom od 20 do 32 ºC, dok je u ostalim dijelovima prosječna temperatura oko 21 do 22 ºC, a samo u nekim slučajevima može pasti do 11 ºC.  

ŠTO SE DOGAĐA U PČELINJEM KLUPKU?

Termoregulacija zimskog pčelinjeg klupka prilagođava se promjenama okolne temperature, a stvaranje topline je rezultat razmjene tvari u pčelinjem tijelu. Ukoliko je vanjska temperatura niža, tada se više pčela čvršće zbija, pčelinje klupko je kompaktnije i površina izlučivanja topline je sve manja. U isto vrijeme pčele se sa površine klupka sve više pripijaju jedna uz drugu, slično crijepu na krovu, gurajući glavu i prsa ispod zatka pčela koje su iznad njih. Tako se stvara nešto slično hrastovoj kori što im pomaže da klupko zadrži što veću količinu toplog zraka. Za vrijeme velikih hladnoća, da bi se sve što bolje zatvorilo, dio pčela se zavuče i u prazne ćelije saća. A kada se temperatura klupka ipak spusti do određenog minimuma, pčele koje su unutra, kako su manje zbijene, povećavaju temperaturu skraćivanjem prsne muskulature i tada se može čuti zujanje svojstveno samo pčelama. Zahvaljujući ovome temperatura klupka se ponovo diže. Mišićna energija i stvaranje topline utječu na povećanje potrošnje meda, kojeg pčele uzimaju i socijalno predaju iz rilca u rilce svim ostalim pčelama u klupku. Sa utroškom meda u dometu pčelinjeg klupka ono se polako kreće prema gore i nazad po saću u toplotnoj zoni, a potom se premješta na susjedne okvire. Kretanje pčela na susjedne okvire tijekom zime događa se, samo onda, kada se, makar i za kratko vrijeme temperatura zraka vani digne preko 8 ºC i pčelinje klupko se nakratko raspusti. Ako hladnoća duže potraje, a pčele ne uspiju doći u kontakt sa hranom, bez obzira što u košnici ima dovoljno hrane, pčele ugibaju od gladi. Zato prilikom uzimljavanja na svakom okviru treba biti najmanje 1,5 do 2 kg meda, što je dovoljno da pčele na tom okviru prezime. Kada se klupko premješta, pčele sa njegove površine prelaze u unutrašnjost, a one iz unutrašnjosti premještaju se prema periferiji. Na taj način olakšava se zimovanje pčela na periferiji, koje su izložene najvećim hladnoćama. Potrošnja meda u prvoj polovici zime, dok još nema legla, ovisi o jačini zajednice i vanjskoj temperaturi, a kreće se od 0,5 do 0,8 kg mjesečno. U to vrijeme pčele troše minimalne količine bjelančevinastih tvari koje su prije svega u obliku pričuva tzv. masno tkivo. No, dokazano je da i matična mliječ sudjeluje u ishrani matice preko zime. Probavom hrane u organizmu pčela, kao otpadni produkt, odvajaju se voda i ugljični dioksid, a u zadnjem crijevu pčela nagomilavaju se neprobavljivi ostaci hrane. Vodu u obliku vodene pare uzima topli zrak koji je lakši i napušta pčelinje klupko i kreće prema gore, kako bi izašao na gornje leto ili ventilacijski otvor ili se vlaga zadržava na stjenkama košnice ili na nekom od materijala za utopljavanje. Ako ovakva mogućnost ne postoji, vlaga ostaje u gnijezdu, što izaziva veliku uznemirenost pčela, a saće koje nije pokriveno pčelama može se upljesniviti. Nepoklopljeni med ili sirup jako su higroskopični i upijaju velike količine vlage, a kada se med jako razrijedi lako se ukiseli i može prouzročiti proljev, od čega se saće i unutrašnjost gnijezda uprlja, pčelinje klupko se raspusti i pčelinja zajednica može djelomično ili potpuno propasti. Ugljični dioksid je teži i pada na podnicu. Za razliku od aktivne sezone, kada je za uzgoj legla potreban čisti zrak, sada je ova potreba 15 puta manja, pri čemu u pčelinjem klupku postotak kisika opada, a ugljičnog dioksida se povećava. U tom slučaju povećani postotak ugljičnog dioksida djeluje povoljno jer se procesi oksidacije i razmjene tvari u pčelinjem organizmu usporavaju. Zahvaljujući svemu ovome utrošak energije, potrošnja hrane i nagomilavanje neprobavljenih tvari su manji, što pčelama produžava život i one su vitalnije.    

ŠTO PČELAR MORA RADITI?

Kao i prošlih mjeseci, ovo je vrijeme mirovanja pčela. Prije nego padne snijeg obično bude lijepih i toplih dana i dođe do izlijetanja pčela što će biti od velikog značaja za uspješno zimovanje. Ovo je i vrijeme da napravimo posljednji tretman protiv varoe ako to već prije nije učinjeno. Kako su zajednice dobro uzimljene i poduzete su sve mjere za njihovo uspješno zimovanje, pčelar treba s vremena na vrijeme obići pčelinjak i odstraniti eventualne propuste. Ozbiljna opasnost za opstanak pčela je njihovo uznemiravanje i raspuštanje zimskog pčelinjeg klupka, koje može nastati potresom košnice izazvanim stokom, ljudima, miševima u gnijezdu, niskim granama koje udaraju po košnicama itd. Preko zime pčelar treba popraviti oštećene nastavke i pripremiti nove, a isto tako i napraviti nove okvire i u njih uvući žicu. Zimski mjeseci su najpovoljniji i treba ih iskoristiti za pčelarsku edukativnu aktivnost. Da bi se povećala pčelarska kultura, što je od posebnog značaja za napredak u pčelarstvu, potrebno je da stariji i iskusniji pčelari prenose svoja znanja i iskustva mlađima.    

KAKO PRIPREMITI OKVIRE I UVUĆI ŽICU?

Okvire treba pripremiti i u njih postaviti žicu tijekom zime, kada nema velikih poslova na samom pčelinjaku. Tada se sklapaju i buše novi okviri. Ovo treba raditi u ovom vremenu, a posebno oni pčelari koji posjeduju veliki broj košnica. Stare, a još dobre okvire, sa kojih je istopljeno saće treba iskuhati u otopini 3 % kaustične sode, kako bi se odstranile sve nečistoće i da bi se sa velikom sigurnošću dezinficirali. Nakon iskuhavanja okvire treba isprati čistom vodom i dobro osušiti te nakon toga treba provući kroz iste rupice novu žicu, a ako nismo žicu odstranili i ako je ona od inoxa samo ju pritegnemo. Žica za okvire može biti pocinčana ili inox, debljine 0,33 do 0,38 mm. Ako žica bude deblja, matice često ne polažu jaja u ćelije kroz čije osnove prolazi žica. U pčelarskoj praksi žica se u okvire stavlja na različite načine, okomito, vodoravno, konusno, prepletena okomito i vodoravno i mnoge druge kombinacije. Jednostavno rečeno - koliko pčelara toliko načina. U praksi se najbolje pokazalo - najčešće 6 žica okomito ili konusno, a već duže vrijeme rade se i takve bušilice koje buše 6 rupa u isto vrijeme na razmak kako ga podesimo. Nije toliko važan broj žica i način užičavanja, već čistoća voska od kojeg su izrađene osnove i važno je da vosak bude čist bez ikakvih dodataka. Tek tada neće biti nikakvih problema sa klizanjem ili gužvanjem osnova i samog mladog saća. Žicu ne treba odmah zatezati jer od stajanja može otpustiti. Zatezanje žice, kao i utapanje osnove, treba napraviti prije samog stavljanja u košnicu. O samom užičavanju okvira i utapanju osnova, neki su napravili veliku nauku, ali najbitnije je posao napraviti jednostavno, brzo i efikasno. Tim bolje!

Ostali članci Josipa Križa....