Web Pcelinjak - Pčelarski radovi u siječnju

Siječanj je najhladniji mjesec u godini. Prosječne mjesečne temperature na istoku i sjeverozapadu Hrvatske kreću se od 0 ºC do 3,5 ºC, a na jugu zemlje one su pozitivne i iznose čak od 8 do 12 ºC. U novije vrijeme, snijega bude vrlo kratko - svega nekoliko dana, jedino u planinskim krajevima zadrži se cijeli mjesec. I u siječnju, kao i u prosincu, broj sunčanih sati je najmanji u godini.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?

U siječnju se nastavlja poluaktivno stanje pčelinjih zajednica u zimskom klupku. Kako potroše nepoklopljeni med, pčele otklapaju male površine poklopljenog meda s kojim su u kontaktu. Na taj način med prima vlagu iz zraka u gnijezdu, tada postaje rjeđi i lakše ga pčele koriste. Zimovanje pčela je u uskoj vezi sa fiziološkim procesima u njihovom zadnjem crijevu. Ukoliko se zima produži, u zadnjem crijevu se povećavaju količine neprobavljenih ostataka hrane, a s time se zadnjem crijevu povećava volumen. U toj masi se stvaraju velike količine vodikovog peroksida koji je toksičan za pčele. Enzim koji služi kao katalizator, a luči ga šest rektalnih žlijezda zadnjeg crijeva, čine ga bezopasnim jer brzim kemijskim procesom doprinosi raspadanju vodikovog peroksida. To je vrlo važna fiziološka osobina koja povećava otpornost pčela prema niskim temperaturama. Prema mnogobrojnim ispitivanjima, kada masa u zadnjem crijevu prijeđe 43 do 46 mg ili 46 do 48% težine same pčele, tada nastupa jako uznemirenje poslije čega dolazi do proljeva u samoj košnici što može biti jako pogubno po život cijele pčelinje zajednice. To se najčešće događa kada je zima hladna i dugotrajna, kada pčele ne mogu izlaziti na pročisni let i kada su uzimljene na nekvalitetnoj hrani, nepoklopljenim i rijetkim šećernim sirupom ili na medunu protiv čega je trebalo poduzeti mjere još u jesen. Kada se preko zime često uznemiruju, pčele troše više hrane i zadnje im se crijevo prije vremena napuni, a to izaziva proljev. Zimovanje može biti nepovoljno i kada se med u saću kristalizirao, što se najčešće događa kada ostane medun ili neki drugi med koji se vrlo brzo kristalizira. U tom slučaju, nakon što otvore ćelije, pčele potroše med koji je tekući ali ne uspijevaju rastopiti kristale. Tada pčele umiru od gladi iako u saću ima meda. Treba imati na umu da zimovanje pčela na nekvalitetnoj hrani slabi njihov organizam i čini ga neotpornim prema nozemozi i drugim zaraznim bolestima koje se javljaju krajem zime i početkom proljeća. Da bi se pravovremeno oslobodile nakupljenih neprobavljenih ostataka hrane u zadnjem crijevu, pčele za pročisni let koriste i kratkotrajno zatopljenje zraka u sunčanim satima preko zime. Zimski pročisni izlet ima veliki sanitarni i profilaktički značaj, tim prije, što poslije izleta znatan dio istrošenih pčela i pčela koje lako obolijevaju ili su već zaražene, ne uspijevaju se vratiti u košnicu. Kada su zime toplije, mlade matice u jakim zajednicama počinju polagati jaja već polovinom siječnja.

ŠTO PČELAR MORA RADITI?

Ako su pčelinje zajednice dobro osigurane kvalitetnom hranom i pčelinjak dobro zaštićen od jakih vjetrova, treba izbjegavati svako uznemiravanje i ne smijemo dozvoliti da to čine domaće i divlje životinje, od kojih neke mogu nanijeti velike štete pčelama. Neke vrste ptica, kao što su žuna i djetlić mogu napraviti veliku štetu ne samo pčelinjim zajednicama već i samim košnicama. Tijekom siječnja u kontinentalnom dijelu zemlje može pasti deblji snježni pokrivač koji može zatrpati košnice na vanjskom prostoru. Sve dok ne dođe do ledene pokorice ne treba se previše brinuti zbog toga što su košnice zatrpane snijegom, jer rastresiti snježni pokrivač ima izvanrednu zaštitu od niskih temperatura. Ako dođe do malog otopljavanja i stvaranja ledene pokorice, treba je maknuti s leta, a sam ulaz u košnicu treba očistiti od leda, isto tako treba ukloniti mrtve pčele i voštane poklopce ukoliko blokiraju ulaz u košnicu. Već sada treba napraviti pripremu za sezonu. Treba popraviti stare ili oštećene košnice, a isto tako u okvire treba uvući žicu ako to već nije napravljeno. Siječanj je mjesec kada se organiziraju stručna pčelarska predavanja za pčelare, koje treba obavezno posjećivati jer u današnje vrijeme od nivoa stručnog znanja u najvećoj mjeri ovisi uspjeh u pčelarstvu.

PROČISNI IZLET PČELA RADI PRAŽNJENJA

Tijekom zime zna se pojaviti pokoji topli i sunčan dan. Kada temperatura zraka poraste do 12 ºC pčele počinju izlijetati radi pražnjenja, tada se oslobađaju neprobavljenih ostataka hrane nakupljene u zadnjem crijevu. Istovremeno pčele nastoje iznijeti uginule pčele koje su pale na podnicu, voštane poklopce, kristale meda i druge otpatke. Po izletu pčela može se u velikoj mjeri prosuditi kako pčelinje zajednice provode zimu i u kakvom su stanju. Zajedničko i brzo izlijetanje pokazuje da zajednica dobro i mirno zimuje. Obrnuto, slabo izlijetanje, izlijetanje samo pojedinih pčela i zadržavanje ispred ulaza u košnicu kao i smeđe točke od proljeva oko leta govore o postojanju nečeg što nije dobro u pčelinjoj zajednici, moguće je veliko uginuće, gubitak matice, nekvalitetna hrana, glad i sl. Međutim, neke zajednice, i pored toga što dobro zimuju, ne izlaze na pročisni izlet zajedno s drugim zajednicama, već ostaju u košnici. Takve zajednice su još uvijek u zimskom mirovanju i kada lagano pokucamo po košnici javljaju se jakim zajedničkim zujanjem. Takve zajednice ne treba dirati ili poticati na izlijetanje jer one sigurno imaju dovoljno hrane i zadnje crijevo im nije opterećeno neprobavljenim ostacima hrane. Prije nego što počne izlijetanje, treba očistiti snijeg sa polijetaljke, a sa ulaza treba maknuti češljeve protiv miševa. Ulaze treba potpuno otvoriti i nekim zakrivljenim predmetom očistiti ih od uginulih pčela i otpadaka, kako bi pčele mogle što lakše i brže prolaziti. Ukoliko na pčelinjaku ima snijega, ispred košnica je dobro staviti tanak sloj slame na koju bi pčele sletjele, inače neke od njih slete na snijeg i tamo se smrznu i uginu. Ako neke zajednice ne izlijeću i pri kucanju po košnici ne daju nikakav zvuk to znači da su pčele uginule. Ulaz takvih košnica mora se odmah zatvoriti kako ne bi ulazile druge pčele i kako ne bi došlo do grabeži. Kada prestane izlijetanje drugih zajednica, te košnice se otvaraju i pristupa se pregledu kako bi se utvrdili uzroci uginuća, a to može biti glad, uginuće matice, gušenje, nekvalitetna hrana ili neko zarazno oboljenje. Poslije pregleda pčelar mora dezinficirati pribor kojim je radio, a to je najbolje napraviti IZOSANOM. U koliko postoji i najmanja sumnja u neku zaraznu bolest treba odmah uzeti uzorke pčela i poslati ih na analizu u najbližu veterinarsku ustanovu. Saće treba pretopiti, a košnicu i okvire treba dobro dezinficirati, okvire je najbolje iskuhati u otopini kaustične sode, a ne bi bilo loše isto napraviti i sa nastavcima jer tada smo sigurni da u tim nastavcima i okvirima nema nikakvih uzročnika bolesti.

Ostali članci Josipa Križa....