MED - PRIRODNA ENERGIJA

Med je proizvod što ga pčele stvaraju od slatkih biljnih sokova nektara i medne rose (medljika) dodajući mu vlastite specifične tvari. On je pčelinjoj zajednici potreban za ishranu kao osnovni energetski izvor, jer se sastoji od ugljikohidrata. Prema porijeklu razvrstava se u nektarni med i medljikovac (šumski med). Nektarni med može biti od jedne biljne vrste (monoflorni) i od više različitih biljaka (poliflorni). Miješani med je mješavina nektarnog meda i medljikovca.

FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA

Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.
Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja.
On je mješavina uglavnom ugljikohidrata (šećera) i vode. U manjim količinama sadrži organske kiseline, enzime, minerale, antioksidanse i druge tvari. Velika količina šećera u medu ne dozvoljava razmnožavanje mikroorganizama. Jedino se osmofilni kvasci mogu razmnožavati u medu. Oni izazivaju njegovu fermentaciju koja uglavnom ovisi o količini vode i broju kvasaca.

BIOLOŠKA SVOJSTVA

Upotreba meda kao ljekovitog sredstva spominje se u najstarijim zapisima. Tradicionalno se medu pridaju razna ljekovita svojstva, najčešće prema ljekovitom djelovanju biljaka od kojih med potječe. Nažalost, znanost vrlo malo zna o biološkim učincima meda.
Energetska svojstva. Med je odlican energetski izvor, jer predstavlja visokokaloricnu hranu (4 cal/g) koju organizam lako probavlja. Zato je od velikog znacaja za sportaše i one koji naporno rade, starije osobe i djecu, teške i kronicne bolesnike te kod malaksalosti i oporavka nakon bolesti.
Prebioticka svojstva. Zahvaljujuci sadržaju fruktooligosaharida, med se ubraja u prebioticke tvari. To su neprobavljiva vlakna topiva u vodi, a biljnog su porijekla. Pridonosi boljoj resorpciji minerala, posebno kalcija i magnezija, ublažavanju virusnih i bakterijskih infekcija, smanjenju kolicini štetnih tvari koji mogu uzrokovati rak debelog crijeva, boljoj sinteza vitamina K te snižavanju razine masnoce u krvi.
Konzervirajuca svojstva. Kao konzervans med se obicno dodaje u mesne marinade da za vrijeme prženja sprijeci stvaranje štetnih karcinogenih tvari.
Antibakterijska svojstva. Cisti nepreradeni med zaustavlja rast mnogih mikroorganizama. Antimikrobno djelovanje meda izraženije je na gram-pozitivne bakterije.
Antioksidacijska svojstva. Zahvaljujuci antioksidacijskom ucinku med smanjuje slobodnie radikale u krvi i srcu.
Utjecaj na probavni sustav. U apiterapijskim preporukama mnogi autori ukazuju da hladni med potice, a topli sprijecava lucenje želucane kiseline. Kod povecane kiselosti u želucu preporuca se uzimati 30-40 g meda otopljenog u toploj vodi 1,5-2 sata prije ili 3 sata poslije jela. Kod smanjene kiselosti stimulacija želucanog soka postiže se uzimanjem meda u hladnoj vodi neposredno prije jela. Štiti želudac od oštecenja koja mogu izazvati neke toksicne tvari i znacajno smanjuje pojavu cira na želucu te sprijecava promjene na debelom crijevu koje mogu dovesti do razvoja tumora.
Utjecaj na usnu šupljinu. Med ne samo da ne oštecuje zube, vec sprijecava procese koji dovode do karijesa. Najveci ucinak u zaustavljanju rasta bakterija u usnoj šupljini ima med od kadulje.
Utjecaj na parametre u krvi. Analizom krvi utvrdeno je da svakodnevno uzimanje meda poboljšava antioksidacijsku obranu, povecava razinu željeza i minerala u tragovima, a smanjuje kolicinu masnoce u krvi.
Antitumorska svojstva. Novija istraživanja na životinjama ukazuju na umjerenu antitumorsku i naglašenu antimetastatsku aktivnost meda. Kada se daje zajedno s nekim citostaticima poboljšava njihovo djelovanje.
Alergijske reakcije. Prema nekim podacima samo je 0,8% ljudi osjetljivo na med.
Botulizam. Brojne studije pokazale su da med ponekad može biti zagaden bakterijskim sporama klostridija (Clostridium botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne preporuca med niti proizvodi koji ga sadrže.

TERAPIJSKA SVOJSTVA

Narodna medicina i mnogi lijecnici koriste med kao pomocno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuca se za normalizaciju probave, kod akutnih i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, cir na želucu i dvanaesniku te poteškoca kod jetre.
Zacjeljivanje rana. Tradicionalna iskustva od preko 2.000 godina ukazuju da med ubrzava zarastanje rana i opeklina. Danas kada bakterije otporne na antibiotike (npr. Staphylococcus aureus) postaju raširen klinicki problem, med se sve više prepoznaje kao terapijski potencijal u lijecenju rana koje teško zacjeljuju. Klinicki opiti s medom pokazali su antibakterijsku efikasnost širokog spektra i brzo zarastanje rana bez ikakvih štetnih ucinaka.
Med može biti koristan u terapiji kirurških rana koje su inficirane i ne reagiraju na uobicajeni sistemski i lokalni antibioticki tretman. Time bi se mogla brže smanjiti bakterijska upala, period antibiotske primjene i bolnickog ležanja, ubrzati ozdravljenje rane i sprijeciti potrebu za njenim ponovnim šivanjem, a rezultiralo bi u minimalnom stvaranju ožiljka.
Opekline. Antibakterijsko djelovanje meda predstavlja efikasan potencijalni izbor kod inficiranih opeklina ili rizika od infekcije, posebno s bakterijama Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus.
Moguce nuspojave. Upotreba meda u terapiji rana i opeklina nosi opasnost od botulizma izazvanog sporama klostridija koje se mogu naci u medu. Zato je važna sterilizacija meda gama zracenjem, a ne grijanjem, jer visoka temperatura poništava antibakterijski ucinak.

HRANA ILI LIJEK?

Pojedinim vrstama meda se pridaju ljekovita svojstva slicna biljkama od kojih potjecu. Medutim, vrlo je malo znanstvenih cinjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja. Najviše istraživackih podataka ima o antibakterijskom ucinku meda dobivenog od biljke manuke (Leptospermum scoparium) iz Novog Zelanda kao terapijskom potencijalu za rane, opekline, cir na želucu i bolesti usne šupljine.
Kako znanost cesto dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, ne treba olako odbaciti stavove narodne medicine koji su prošli najduži "klinicki" test kroz ljudsku povijest. Zato ljekoviti ucinak pojedinih vrsta medova na zdravstvene poteškoce prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, terapijski potencijal meda kod teškozacjeljujucih rana, najcešce zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, vec se može naslutiti. U klinickoj praksi se pokazalo da tradicionalno lijecenje oblaganjem rana s gazom natopljenom medom, predstavlja uspješno, brzo, sigurno i prakticno rješenje bez štetnih pojava.

Dr. sc. Saša Radić

HEDERA d.o.o.
Put Vrbovnika bb, 21311 Stobreč
Tel./Fax: 021 32 54 10
Http: www.hedera.hr , E-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript