Web Pcelinjak - Pčelarski radovi u veljači

Veljača je posljednji zimski mjesec, kalendarski gledano. Iako je još jako hladno, već se osjeća povećanje temperature, a i dani su nešto duži. Veljača donopsi najmanje oborina u cijeloj zemlji, u odnosu na cijelu godinu, pri čemu su veće u južnim krajevima Hrvatske kao i u planinskim krajevima. Oborine su po vrsti iste kao i u siječnju, s tendencijom k većem broju kišnih dana u južnim krajevima. Sunčanih sati je nešto više nego u siječnju. Međutim kako je došlo do globalnog zatopljenja, veljača može iznenaditi kako izuzetno niskim tako i visokim temperaturama.

VJESNICI PROLJEĆA
U veljači počinju cvjetati prve biljke - vjesnici nastupajućeg proljeća. Na nekim se mjestima ispod otopljenog snijega pojavljuju prve visibabe. Ako vrijeme posluži, pčele s njih sakupljaju prvi nektar i pelud. U toplim krajevima otvaraju se resice lijeske i na njima se, za lijepih i tihih dana sa sunčanim satima, pronalazi puno pčela, koje svoje korpice pune dragocjenom peludi. Po šumarcima i livadama šafran počinje cvjetati. Na mjestima gdje to najranije cvijeće cvjeta na većim površinama, ono jako dobro utječe na razvoj pčelinjih zajednica.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?
U to vrijeme pčele su još u zimskom klupku. Iako vrlo malo izlaze, one postaju aktivnije, otvaraju med i oslobađaju ćelije u sredini gnijezda, poliraju ih i pripremaju za polaganje jaja. Normalno je da u veljači matice počinju polagati jaja i da već tada na 2 do 3 okvira ima legla sa više uzrasta, pa čak i mladih tek izleženih pčela. To ovisi od mjesta i atmosferskih uvjeta, jačine pčelinjih zajednica, kao i kvaliteti matice, hrani i temperaturi u gnijezdu. Oko legla pčele već održavaju stalnu temperaturu od 34 do 36 şC. Da bi hranile leglo i održavale neophodnu temperaturu, one troše ne samo med već i pelud. Utrošak meda povećava se i u tijeku mjeseca iznosi 1,5 do 2 kg prosječno po pčelinjoj zajednici. Nakon povećane potrošnje hrane, a pogotovo peludi, u zadnjem crijevu pčela nakuplja se sve veća količina neprobavljenih ostataka. Zbog toga pčele koriste i najkraće zatopljenje, uglavnom oko podne, za izlijetanje i pražnjenje zadnjeg crijeva. Istovremeno čiste košnicu, prenose svježi nektar, pelud i vodu. Ukoliko ne postoji mogućnost za izlijetanje i hrana nije kvalitetna, može se pojaviti proljev.

ŠTO PČELAR MORA RADITI?
Ovaj mjesec u našim uvjetima je sličan siječnju u pogledu snježnog pokrivača i hladnoće, ali su dani znatno duži što utječe na matice da počnu polagati jaja ako to već nisu učinile u siječnju. Pčelar treba često obilaziti pčelinjak, pogotovo kada je sunčano. Na osnovi izlijetanja pčela i osluškivanju zajednica, pčelar donosi prosudbu o njihovom stanju. Tople sate, kada je temperatura između 10 şC i 12 şC, koristimo kako bi napravili prvi proljetni pregled, da na brzinu pogledamo gnijezdo kako bi mogli otkriti uzroke eventualnog gubitka koje zajednice. Prema mogućnostima, pčelar mora odmah pružiti pomoć najugroženijim zajednicama. U ovo vrijeme treba skidati snijeg sa košnica, ako ga ima, jer prilikom zagrijavanja sunca on se otapa, a voda kroz stijenke prodire u košnicu i vlaži njenu unutrašnjost. Prevelika vlaga preko zime izuzetno je štetna za pčele i zato se ona na sve moguće načine mora spriječiti. Snijeg treba očistiti s poletaljki i ispred košnica kako pčele ne bi padale na njega i tu propale. Isto tako, jako treba paziti da po košnicama ne lupkaju djetlići, sjenice i druge ptice jer mogu napraviti velike rupe na košnicama i na taj način uništiti veći broj pčelinjih zajednica. Od pravovremene pomoći pčelinjim zajednicama u ovom razdoblju puno ovisi dobar završetak njihovog zimovanja kao i njihov daljnji razvoj. Zato se ta mogućnost ne smije propustiti. Polovinom mjeseca mogu se dodati šećerne pogače iznad klupka ili pogače s peludi i pekarskim kvascem. Prilikom pripreme takvih pogača treba koristiti pelud koji je bio smrznut i pekarski kvasac bez ikakvih drugih dodataka. Ne treba raditi pogače sa sojinim brašnom, mlijekom u prahu i nekim drugim dodacima jer ti dodaci nisu nikakva zamjena za pelud i te pčele koje su uzgojene na takvoj hrani su kratkovječne i od vrlo male koristi za pčelinju zajednicu. Ako je netko zaboravio napraviti zimsko tretiranje protiv varoe, sada je krajnje vrijeme da to učini.

KAKO I KADA SE RADI PREGLED PČELINJIH ZAJEDNICA?
Pčelinje zajednice treba pregledavati samo onda kada za to postoji potreba. Često otvaranje košnice se ne preporuča, a u vrijeme kada nema paše lako možemo izazvati grabež. Svako otvaranje košnice mora imati razlog i svrhu. Istina, pčelari početnici uče na pogreškama i na taj način stječu iskustva u radu s pčelama, i s vremenom njihove intervencije u košnici budu sve rjeđe, a k tomu i s nekim razlogom. Pregled košnice može biti letimičan ili detaljan. Brzi pregledi se rade u rano proljeće ili u bespašnom razdoblju. Detaljni pregledi se rade prilikom zamjene matice ili u proljeće kada se proširuje plodište, ili kada se utvrđuje količina legla i meda, kao i zdravstveno stanje pčelinje zajednice. Prije samog pregleda mora se pripremiti dimilica, pčelarsko dlijeto za otvaranje i razdvajanje okvira. Na glavu treba staviti zaštitni šešir, a na ruke pčelarske rukavice. Kada smo sve pripremili, košnici dolazimo sa strane ili odostraga, skidamo krov košnice, lagano dlijetom podignemo poklopnu dasku i upušemo nekoliko dimova u košnicu. Postoje neki savjeti da prve dimove treba upuhati kroz leto. Moja iskustva govore da to ni u kojem slučaju nije dobro, jer u bespašnom razdoblju na takav način dezorganiziramo obranu na letu i u tom slučaju lakše dolazi do grabeži. Ako se ne radi detaljniji pregled, djelomičnim podizanjem gornjeg nastavka kod LR košnice i laganim naginjanjem prema naprijed može se dosta vidjeti i saznati o stanju zajednice. Kod pregleda okvir uvijek držimo iznad nastavka jer ako tako ne radimo postoji mogućnost da matica padne na zemlju i da se izgubi. Isto tako može se dogoditi i s maticom ako je na poklopnoj dasci i zbog takvih situacija moramo uvijek pčele sa poklopne daske istresti u košnicu. Pčele ne treba pretjerano dimiti pri pregledu jer se previše uznemire i prilikom rada više bodu nego da ih uopće nismo dimili. Pčelinje zajednice pregledavamo samo kada pčele dobro izlijeću i kad se temperatura kreće od 14 şC do 18 şC, a još bolje ako je i viša. Košnice nije preporučljivo pregledavati pred kišu, po vjetrovitom, tmurnom i hladnom vremenu. Kada je velika vrućina i nema paše, pčele pregledavamo samo u jutro i kasno poslije podne. Pri pregledu treba voditi podatke o stanju hrane, količini i kvaliteti legla, o izgrađenim satnim osnovama, dobivenim količinama meda i o zdravstvenom stanju pčelinje zajednice. Pčelari koji pčelare košnicama nastavljačama pregledavaju svoje zajednice 3 do 5 puta u sezoni jer zajednice koje se rijetko uznemiravaju daju veće prinose i u puno su boljoj formi. Ukoliko prilikom prvog proljetnog pregleda uvidimo da nešto nije u redu, moramo pronaći uzrok tome i popraviti stanje u toj zajednici. Ako zajednica ima malo hrane, moramo ju prihraniti pogačom, sirupom, a najbolje je dodati okvire s medom.

KALENDAR O CVATNJI MEDONOSNOG BILJA
Rad na razvoju pčelinjih zajednica i korištenju nektara mora biti usklađen sa rokovima u kojima cvjeta medonosno bilje. S tim u svezi, neophodna su fenološka promatranja, odnosno svake godine treba upisati vrijeme cvatnje važnog medonosnog bilja, atmosferske prilike i let pčela u vrijeme cvatnje. Pojedine vrste medonosnog bilja ne cvjetaju svake godine u istom vremenskom razdoblju. Kada je zima blaga, a proljeće toplo, cvatnja počinje puno ranije u odnosu na godinu kada je zima bila duga i hladna s puno mraza, a proljeće kišovito i hladno. Međutim, intervali između početka cvatnje pojedinih medonosnih biljaka u različitim godinama budu dosta stabilni, s malom razlikom od nekoliko dana. Osim toga, poznata je nepromjenjiva dosljednost u cvatnji različitih biljaka koje rastu na istom mjestu u jednakim uvjetima. Tako, na primjer, svake godine vrbe cvatu prije jabuke, a bagrem uvijek poslije jabuke itd. Potrebno je svake godine, od proljeća pa sve do jeseni, voditi kalendar cvatnje važnijeg medonosnog bilja u mjestu oko pčelinjaka. Na osnovi analiza vremena cvatnje medonosnog bilja tijekom nekoliko godina sastavlja se prognoza cvatnje. Na osnovi takve prognoze, u ovisnosti od datuma cvjetanja nekih ranijih medonosnih biljaka u proljeće, približno se mogu predvidjeti datumi cvatnje slijedećih biljaka, kao i vrijeme glavne paše. U skladu s tim, poduzimamo mjere za razvoj pčelinjih zajednica, u pokretnom pčelarenju, kao i mjere u sprječavanju rojenja.

KADA AKTIVIRATI POJILICE ZA NAPAJANJE PČELA?
Voda je potrebna za razrjeđivanje meda i peludi prilikom pripreme hrane za ličinke, a preko ljeta za rashlađivanje i održavanje vlažnosti zraka u plodištu. Utvrđeno je da jedna jaka pčelinja zajednica tijekom aktivne sezone troši 0,2 do 0,5 litara vode dnevno, a to ovisi o količini legla, temperaturi zraka i dotoku svježeg nektara u košnicu. Da bi se donijelo 0,5 l vode, potrebno je da 3.000 pčela napravi po 10 letova. Kada donesu vodu, pčele letačice ju predaju kućnim pčelama ,,primateljicama,,. One zadržavaju vodu u medenom mjehuru i svojim rilcima je predaju pčelama hraniteljicama. Broj pčela koje donose vodu je veći ukoliko se voda donosi sa veće udaljenosti, a to smanjuje donošenje nektara i peludi. Osim toga, neke pčele mogu stradati zbog promjenjivog proljetnog vremena. Pčele ne bi smjele posjećivati mjesta sa ustajalom i onečišćenom vodom jer preko takve vode se mogu prenijeti uzročnici zaraznih bolesti npr. nozemoze ili američke gnjiloće. Da bi se to izbjeglo i da bi se pčelinjim zajednicama osigurala čista voda, potrebno je tijekom cijele sezone od početka izlijetanja, pa sve do kasne jeseni pčelinjim zajednicama osigurati postavljenu pojilicu. Postoje različiti tipovi pojilica; najbolje su one gdje pčele dolaze po vodu s donje strane jer je na taj način pčeli onemogućeno da ostavi svoj izmet na pojilici tako da je takva pojilica uvijek čista. Treba izbjegavati razne daske, plivajuće spužve, stiropore i slične naprave jer takva mjesta mogu samo škoditi, a nikako ne mogu biti korisna. Pojilice treba puniti čistom vodom, najbolje kišnicom u koju možemo dodati 0,3 % soli, koja je potrebna kako pčelama tako i ličinkama. Dobro je imati i drugu pojilicu u kojoj nema soli jer pčele ponekad radije uzimaju takvu vodu. Pojilice treba aktivirati još u rano proljeće, postaviti ih u zavjetrinu i na sunčano mjesto na pčelinjaku kako bi se pčele što prije naviknule i da bi ih što prije posjećivale. U samom početku postavljanja pojilica, kao mamac za pčele će nam poslužiti ako pojilicu lagano premažemo medom. Kada se jednom pčele naviknu na to mjesto nikako ne smijemo zaboraviti stalno puniti te posude čistom vodom jer ako nema vode samo kratko vrijeme, imat ćemo velikih problema ponovno navikavati pčele na to mjesto s vodom.

Ostali članci Josipa Križa....