Zlatko Tomljanović, dr.vet.med.
Stručni savjetnik za pčelarstvo
Područni Odjel HZPSS-a Zagrebačke županije
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 Tehnološke pogreške u suvremenom pčelarenju

Poznati njemački sociolog Max Weber je 1920. g. kazao da bi svatko trebao razjasniti
sam sebi što hoće, što može i što mora činiti u životu  i da ono što čini neka čini s potpunom
odgovornošću. Nažalost, Max   Weber nije bio pčelar,  a   ubrzo  će doživjeti  živčani  slom.
Međutim  Weberova  misao  mi  često  padne  na  pamet  tijekom  predavanja  o  tehnologiji
pčelarenja  ili kad me pčelari   pozovu na   pčelinjake. Najveći broj pogrešaka  i  zabluda u
pčelarstvu odnosi se , upravo na tehnologiju. Moramo biti svjesni  da tehnologija pčelarenja
nije samo „kako  i kada“ prevjesiti okvire s  leglom u medište prije glavne paše već u sebi
uključuje  poznavanje  biologije,  iziologije,  patoiziologije  i  patologije  pčela.  Također
tehnologija  uključuje  poznavanje mehanizacije  i  transporta  u  pčelarstvu,  uzgoja matica  i
hranidbu pčela.
Tehnologija u pčelarstvu ovisi o mnogo čimbenika:
- lokaciji pčelinjaka
- inancijskoj moći pčelara
- logistici
- tržištu
- zdravlju pčelara
- pčelarevoj ženi / pčelarkinom mužu.......................
No, moramo biti iskreni i kazati da pčelari (ne odnosi se samo na pčelare iz RH) često
vole mistiicirati pčelarstvo. Oduvijek sam smatrao da pčelarstvo nije transplantacija bubrega,
transport  ljudi na Mars  ili proizvodnja  atomske bombe. Pčelarstvo  je dio poljoprivredno-
stočarske proizvodnje sa svojim zakonitostima koje moramo poštivati i veoma brzo možemo
postati uspješni pčelari. Valja naglasiti da  sam  se nerijetko uvjerio da  stari  (dugogodišnji)
pčelari  nisu  garancija  uspjeha.  Ono  što  se  traži  je  iskusan  i  dokazano  uspješan  pčelar.
Uostalom kao i u svakoj drugoj profesiji.
Ponekad  sam  morao  uložiti  mnogo  truda  i  vremena  kako  bi  pojedinim  pčelarima
objasnio  da  promjenom  tehnologije  pčelarenja mogu  povećati  kapacitete  iskoristivosti  za
30 %. Razumljivo  da  bi  takvu  ideju morao  dobro  upakirati  u  priču  o  interakciji  između
okoliša, varroe i čovjeka kao mogućem krivcu za njihove niske prinose. No, natjerati ljude na
promjenu njihovih dotadašnjih uvjerenja i navika je često nemoguća misija. Svakako da mi
je u tome pomoglo moje praktično pčelarsko iskustvo koje stekoh na pčelinjacima Amerike,
Australije i na svojih 300 pčelinjih zajednica. Naime, pčelari jako brzo uoče da li je predavač
samo teoretičar koji je možda dva puta u životu bio u pčelinjaku ili se radi o čovjeku koji je
prošao sve  radosti i tuge terenskog pčelarenja.
Tehnologija i mehanizacija u pčelarstvu!
Bio  bih  najsretniji  kada  ne  bi  koristili  te  termine.  Previše  podsjećaju  na  vojnu,
građevinsku  ili  pak  strojarsku  struku.  Pčele  su  sitni  i  nježni  kukci  i možda  bi  bilo  bolje
koristiti termin  „načini pčelarenja“. No, uvriježeno je razgovarati o tehnologiji  pčelarenja
pa  bi  bilo  nepotrebno  dalje  ulaziti  u  semantičke  rasprave.  Kada  govorimo  o  tehnologiji
pčelarenja  i pogreškama, moramo  se upitati kako  ih deinirati, kako  ih podijeliti odnosno
kako  ih  predočiti  pčelarima.  Moramo  voditi  brigu  da  tehnologija  nije  ista  u  LR  i  AŽ
košnicama ili pak DB košnicama. Također, imamo velike geografske udaljenosti s različitim
pašama u RH  i bližoj okolici. Zatim neki pčelari sele košnice, a neki pčelare stacionarno.
Pojedini pčelari  koriste matične rešetke, drugi pak ne koriste. Neki  pčelare s LR košnicom
,ali im je tehnologija istovjetna kao da rade s AŽ košnicom pa se postavlja pitanje zašto se
muče  s LR? Vjerojatno  nisu  shvatili  sve mogućnosti LR  košnice.  Posebna  priča  je  kada
stavljati pogače u proljeće ili kako spriječiti rojenje. Da li prevješavati okvire ili primijeniti
Deemareov  način suzbijanja rojenja? Da li uništavati matičnjake ili koristiti Snelgrovu dasku
ili rotirati nastavak i polunastavak (u nas kolokvijalno preveden kao Venerov sistem, iako je
taj sistem već dugo vremena poznat u Australiji). Ne smijemo zaboraviti niti cijenu meda jer
neki pčelari mogu prodati svoju godišnju  proizvodnju po cijeni od 60-70 kuna po kilogramu
,a neki pčelari su sretni ako izvuku 15 kuna po kilogramu meda. Logično je stoga zaključiti
koliko je teško pisati o tehnologiji pčelarenja.
Sredinom 2006. godine smo upitali hrvatske pčelare u Upitniku što smatraju najvećim
uzrokom uginuća pčelinjih zajednica.
Valja kazati da su ponuđeni odgovori bili:
- varooza,
- američka gnjiloća,
- nozemoza,
- dugotrajno hladno vrijeme pa pčele nisu mogle izlaziti na proćisne izlete,
- nedovoljna količina hrane za zimu,
- grabež,
- loša (stara matica),
- veće količine slabo probavljivog meda i 
- vlastiti pčelarski propusti
Nedovoljna količina hrane za zimu  i varooza kao uzroke uginuća zaokružilo  je 35,6 %
odnosno  30,3 %  pčelara.  Zanimljivo  da  nitko  od  507  anketiranih  pčelara  nije  zaokružio
američku gnjiloću kao uzrok uginuća pčelinjih zajednica, ali je nozemoza zauzela visoko 4.
mjesto po mišljenju pčelara kao uzrok uginuća sa 27,8 %. Međutim, svega 29,6 %  pčelara
je priznalo da su učinili pčelarske propuste. Podatak da gotovo 70 % pčelara u RH smatra da
nisu učinili propuste, a imaju gubitke, govori da bi nam svima dobro došlo malo samokritike.
Naime, vlastiti pčelarski propusti su i loša matica, grabež, nedovoljna količina hrane za zimu,
veće količine slabo probavljivog meda pa čak i Varooza. Stoga bi bilo razborito da su pčelari
iskreno  zaokružili  vlastite  pčelarske  propuste  odnosno  lošu  pčelarsku  praksu  kao  važan
čimbenik uginuća pčelinjih zajednica.