Neki antropološko nalazi ukazuju na mogućnost da se med u prehrani počeo koristiti već pred oko 30.000 godina i to u plemenskim zajednicama na području današnje Ukrajine. Ipak "čvrsti" dokazi su nešto novijeg datuma oko 20.000 godina prije naše ere. Tadašnji paleolitski ljudi sigurno su koristili med u prehrani. Do njega su dolazili otimajući ga pčelama u prirodi. Tu aktivnost zabilježili su u svom "stanu", spilji Cueva de la Arna pokraj Španjolskog grada Valencije.

U starom su Egiptu smatrali da su pčele nastale iz suza boga Sunca Ra koje su pale na zemlju. Grčka legenda kaže da su oko ulaza u špilju u kojoj se rodio Zeus stražarile pčele i polagale med na usne tek rođenog boga. Slijepi pjesnik Homer spominje pčelarenje u "Ilijadi". U svom djelu "Naturalis historia" Plinije Stariji hvali med s otoka Šolte izvještavajući nas da je kod Rimljana traženiji od Atenskoga. Na vrhuncu moći, tijekom 1. i 2. stoljeća, Rimsko se Carstvo prostiralo od Britanije na sjeverozapadu do Egipta na jugoistoku, stvorivši tako kulturne granice moderne Europe. Što je Carstvo više raslo, razvijala se i kuhinja. No Rimljani su se po prehrani dijelili na siromašne i bogate. Prvi su jeli uglavnom žitarice i kaše a rijetko meso. Drugi su znali na raskošnim gozbama jesti i egzotične ptice. Jelovnik se, sudeći prema receptima iz kuharice Marcusa Gaviusa Apiciusa, sastojao od triju vrsta jela: predjela, glavnog jela i deserta. Za predjelo su se posluživale masline i vino zaslađeno medom ili razne salate te jaja. Glavno jelo sadržavalo je i do sedam vrsta jela od mesa, ribe te peradi. Desert se sastojao od voća, orašastih plodova i kolača od meda. Naši preci Slaveni koriste med za zaslađivanje, i kod pripreme kolača. Od njih su način spremanja medovine, preuzeli Germani koji su med stavljali i u pivo. U vrijeme feudalizma, med je bio na visokoj cijeni i vrlo tražena roba, hvaljen u kuhinjama dvoraca, samostana, vlastelinskih kurija i u puku Koristio se za zaslađivanje (do izuma šećera), kod pripreme kruha od đumbira, glaziranja povrća, te za premazivanje mesa (osobito šunke) kod pečenja. Čest specijalitet su paprenjaci za koje se zna da se pripremaju još od sedmog stoljeća

Pak reče: opet grem, i doni ne mala

kus ponačeta prem s kruhom kaškavala,

paprenjakov, vina i voća pripravi, tuj tko hti – užina,tko ne hti

- ostavi

Petar Hektorović:

Ribarenje i ribarsko prigovaranje

Ondašnji su vladajući krugovi od naroda tražili da se što više bavi uzgojem pčela kako bi zadovoljili rastuću potražnju meda. U tom je najdalje otišla austrijska carica Marija Terezija. Ona je donijela poznati "Patent o pčelarstvu". 1774. godine. Prema tom patentu svatko je smio držati neograničen broj košnica. Pčelarenje je bilo oprošteno svakog poreza, nameta i cestarine. Svaki je pčelar smio doseliti i postaviti pčele na pašu gdje hoće jedino je bio dužan vlasniku zemljišta platiti učinjenu štetu. U novijoj povijesti med spominje, kao važnu namirnicu gotovo svaka nacionalna kuhinja.

Kroz sve to vrijeme med se od zadovoljstva "lizanja prstiju" paleolitskog čovjeka, nakon pohoda u duplju drveta, popeo do cijenjene gastronomske delicije. Jela koja se pripravljaju sa medom mogu biti: juhe, glavna jela, prilozi, deserti, kreme, kruh pa i sladoledi. Med se može kombinirati s mesom, povrćem, voćem i pićima.

Đuro Priljeva