|
Sve je započelo telefonskim pozivom poznanika Jože u kome me zamolio da dođem kod njega na selo kako bih vidio mogu li mu iz peći izvaditi pčele. Rekao je da su mu svi koje je do sada upitao za pomoć predlagali da ih uništi vatrom i dimom. Njemu je to žao i htio bi ih spasiti. To me zainteresiralo i sa suprugom sam odmah pošao put Jazvenika.
Došavši, Joža me poveo u jednu pomoćnu prostoriju, pokazao peć na drva sa limenim dimnjakom, dužine metra, koji je pomoću koljena spojen da izlazi kroz zid iz prostorije. Odmah sam čuo zvuk zaposlenih pčela, kakav se čuje iz svake košnice. Prošao sam oko pomoćne zgrade i pogledao mjesto gdje je koljeno dimnjaka virilo iz zida. Pčele su vrijedno ulazile i izlazile a i stražarice su bile na svom mjestu. Vrativši se u prostoriju Joža me nestrpljivo dočekao pitanjem mogu li ih izvaditi iz peći bez vatre i dima. On zna kolika je korist od pčela, iako ih se boji i nije ljubitelj meda, ne želi ih uništiti i spreman je ne ložiti peć, što inače radi samo o kolinju, radije nego da pčele stradaju. Čuo sam ih i vidio kako vrijedno rade no još uvijek nisam znao gdje su točno izgradile dom, i mogu li ih od tamo izvaditi, zato sam se dao u potragu. Oprezno sam otvorio vrata ložišta - nisu se vidjele, posvijetlio sam baterijom – ništa, podigao sam ploču i osvijetlio sve prostore oko ložišta i pećnice – ništa. Postalo je jasno, pčele su zauzele samo dimnjak. Prave pčele dimnjačarice. Malo sam sjeo, razmislio i zaključio: mogu ih iz dimnjaka istjerati iskucavanjem kao iz pletare ali možda bi ih mogao dobiti zajedno sa leglom i zalihom meda, što bi meni bolje odgovarao, ako bi mi Joža prepustio pčele, jer sam u to vrijeme, u nedostatku svojih, proširivao pčelinjak kupujući rojeve. Obznanio sam da pčele dimnjačarice mogu spasiti, objasnio obje varijante rekavši da druga iziskuje preseljenje na moj pčelinjak. Joža je rekao kako mu se čini da je bolje spasiti pčele, leglo i sav njihov dosadašnji trud. On ionako ne zna što bi s njima i jedini mu je cilj da prežive, i da ima zamjensku cijev za svoju peć. Odluka je pala, selimo ih zajedno sa "kućom".
Do večeri, kada su se pčele smirile imao sam dovoljno vremena pripremiti se za ovaj neobični transport, ali i razgledati Jožino gospodarstvo na kome mi je, sa posebnim ponosom pokazao teliće blizance. Po prvi put sam imao potrebu upotrijebiti prvu pomoć iz auta. Tamo sam našao gazu kojom sam prekrio krajeve dimnjaka kad sam ga izvadio iz njegovog ležišta. Gazu sam učvrstio špagom čime je pčelama osigurana ventilacija u transportu. Dimnjak sam držao okomito na suvozačkom sjedalu dok je supruga nastojala da nas uz što manje trešnje doveze kući.
Sad je trebalo napraviti uvjete smještaja koji će pčele potaći na nenasilan izlazak iz dimnjaka. Iako su dimnjačarice vjerovao sam da im uvjeti u takvoj kući ipak nisu idealni te da će, kad im ponudim bolje, rado prijeći. Naime zamislio sam, još tamo kod Jože, kako ču pčele privoliti da pređu u nastavljaču. Latinska poslovica kaže, "Sreća pomaže hrabre", imao sam uistinu sreću da je jedno od postolja na pčelinjaku bilo visoko gotovo koliko i dimnjak. Sada sam na lesonitu izrezao rupu promjera dimnjaka. Na rubove lesonita pribio sam letvice 2 x 2 cm, čime sam dobio nešto slično poklopcu. Sa jedne kraće strane napravio sam otvor, to će biti leto. Pod postolje sam stavio dimnjak čiju sam visinu "popravio" podmetanjem cigle. Na gornju stranu nataknuo sam lesonit i to je bilo točno u ravnini sa rubom dimnjaka. Na sve to dodao sam LR nastavak sa izgrađenim okvirima, stavio poklopac i krov. Drugi dan sam izradio komad matične rešetke dovoljno velik da pokrije gornji otvor dimnjaka. Preostalo mi je čekati da matica pređe u nastavak kako bih joj rešetkom spriječio povratak u dimnjak. Vjerovao sam da će se to dogoditi brzo i da mi onda preostaje samo pričekati dvadesetak dana da izađe sve leglo iz dimnjaka, kada bih mogao rastaviti ovu konstrukciju, izvaditi specijalni dimnjačarski med, i Joži vratiti njegov dimnjak.
Jedno su planovi a sasvim drugo stvarnost. Uglavnom niti nakon nekoliko pregleda u nastavku nismo našli leglo, ali su pčele saće uredno punile nektarom i peludom. Niti nakon mjesec dana matica nije našla za potrebu preseliti se u gornje odaje. Kada počeh gubiti nadu da će se to i dogoditi pomogao mi je jedan nepredvidivi događaj. Došlo je do velikog nevremena, tijekom kojega je u noći palo toliko kiše da Petrinjčica nije mogla primiti svu tu vodu i izlila se iz korita. Poplavila je dio grada a između ostalog i voćnjak u kome mi je pčelinjak. Na dijelu gdje je pčelinjak voda je bila oko 20 cm visoka. Poplavljene su pčele dimnjačarice. Voda je ušla u donji dio dimnjaka. Kako je svako zlo za neko dobro, tako je i ovo imalo svoju dobru stranu, maticu je potaklo da se još isti dan preseli u gornje odaje. Već sljedećeg dana, kad se voda povukla, pregledom smo ustanovili jednodnevno leglo u gornjim odajama. Postavio sam rešetku i dalje je bilo po planu.
Nakon dvadesetak dana rastavio sam postrojenje, izvadio med zadovoljan da je sve leglo izašlo. Nekoliko dana kasnije Joži sam vratio njegov dimnjak uz izviješće da su i pčele i leglo spašeni. Sljedeće godine odnio sam mu nekoliko kila meda od pčela dimnjačarica. Radosno ga je uzeo iako nije ljubitelj.
Đuro Priljeva
|
