Posljednjih godina sve se više priča i piše o kvaliteti matica, mislim da je to jako dobro. Međutim jako me ljuti kada o toj temi govore i pišu ljudi koji nikada nisu pokušali uzgojiti maticu ili su i pokušali a uspjeh je izostao. Jedan  moj prijatelj davno je napisao:
„PČELINJA ZAJEDNICA VRIJEDI ONOLIKO KOLIKO VRIJEDI NJEZINA MATICA“
    Mnogi pčelari kada shvate ovu poruku, tada će vidjeti da to nije samo krilatica već živa istina. Sve vrijeme od kako se bavim uzgojem pčela i matica, radim pokuse i eksperimente. U tom vremenu iz dana u dan, iz godine u godinu, usavršavam tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka. Smatram da nisam kompetentna osoba da bih mogao govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nemam formalnog obrazovanja iako sam mnogo toga naučio o biologiji i genetici pčela, potrebnom znanju za uzgoj matica i prenošenje mojih iskustava mlađim pčelarima. Međutim, kompetentna sam osoba da govorim o matici jer sam proteklih godina uzgoja pčela i matica u ruci držao više tisuća matica i sa njima izvodio razne eksperimente.   Malo je pčelara, koji se na ovakav način bave proučavanjem pčela i matica.
Kako određujemo kvalitetu matice? Na sljedeći način: Srednja težina neoplođene   matice treba biti od  180-205 mg. A broj jajnih cjevčica u jednom jajniku od 200-250.
Kod pojedinih matica taj broj može biti znatno veći. Koliko će u jednom jajniku biti jajnih cjevčica i kolika će biti njihova dužina ovisi od genetičkih osobina roditelja, kao i od uspješnosti uzgoja od jajeta do matice.
Drugo važno u kvaliteti matice predstavlja postotak preživjelih jaja u odnosu na broj položenih u ćelije saća. Provjeru te kvalitete može napraviti svaki pčelar pomoću pin testa.
Treće važno u kvaliteti je veličina jajeta kojega je matica položila u ćeliju saća. Ovo mjerenje  možemo napraviti pomoću mikroskopa ali to prosječni pčelar ne mora niti znati niti raditi.
Četvrto važno u kvaliteti matice sastoji se u dužini vremena kojeg matica troši za polaganje  jednog jajeta bez obzira na godišnje doba. Može se lako provjeriti da jednogodišnja matica to čini 20% brže od dvogodišnje matice. Isto tako je važno na koji način matica polaže jaja. Bolja od dobre matice počinje polaganje jaja u centru saća i radi koncentrični krug, a sva jaja su okrenuta, uglavnom, prema centru saća i položena u samom centru ćelije.
Peto važno u kvaliteti matice odnosi na životnu i radnu sposobnost pčela koja se ogleda u slijedećem :
     a) Koliki je prosječan životni vijek pčele? Iako to prosječni pčelar ne može utvrditi ali je potrebno znati da od dvije matice, pa makar one bile i sestre, životni vijek pčele radilice nije isti. 
b) Da li matica, kako pčelari kažu radi „ na meso“ ili na med? Kada radi na „meso“ pčelari trebaju znati da matica to čini najčešće radi toga, što je početak pripreme pčelinje zajednice za rojenje, a to je polovina ožujka a ne onda kada je pčelar primijetio rojevne matičnjake.  
c) Kojom brzinom pčele pronalaze novi izvor nektara.
d) Pčelar treba ocijeniti uzroke zašto jedna zajednica sa približno istim brojem pčela na istoj paši unese manju količinu nektara i peluda od one druge. Za manji unos nektara najčešće je kriva mala dužina rilca ali i neki drugi čimbenici koji određuju radnu sposobnost pčela.
e) Pčelar treba ocijeniti kvalitetu prezimljavanja u odnosu na broj umrlih pčela, potrošnju meda tijekom zime, početak polaganja jaja u proljeće i brzinu proljetnog razvoja pčelinje zajednice.

Šesto važno u kvaliteti matice odnosi se na agresivnost, izazivanje grabeži i slabu obranu košnice od tuđica. Potrebno je naglasiti da postoji agresivnost pčela kao genetička osobina i agresivnost pčela prouzročena neadekvatnim uzgojem. Što se tiče grabežljivosti i slabe obrane košnice obje ove osobine možemo svesti pod isti nazivnik.
Sedmo važno u  kvaliteti matice odnosi se na otpornost pčela radilica na zarazne  i druge bolesti kao i na varou. Poznato je da su pčele oduvijek obolijevale, da obolijevaju i da će obolijevati. Znamo da u pčelinjoj zajednici  nisu sve pčele sestre po ocu, jer se matica oplodila sa više trutova. Zato određeni broj pčela, potomaka istog oca koji nije imao urođenu otpornost na neku bolest, lakše obolijeva od te bolesti i samo one umiru dok ostale preživljavaju. Zato je dobro da se matica oplodi sa što više trutova koji nisu u srodstvu jer se na taj način dobiva kvalitetna i životno sposobna matica i cijela pčelinja zajednica.
Darwin je otkrio zakonitosti evolucije i značaj prirodne selekcije pa na osnovi njegovih postavki znamo da se pčele kao i ostala živa bića razmnožavaju da bi u narednim generacijama stvorile mutante jer je to jedan od osnovnih razloga razmnožavanja. Mutant, to nije „vukodlak“ koji se transformira preko noći. To je živo biće koje se ne razlikuje samo po izgledu, od svojih roditelja, nego i po životno važnim osobinama potrebnim za preživljavanje i daljnje razmnožavanje. Za prosječnog pčelara nije važno kakve su boje pčele na njegovom pčelinjaku jer pčelar ne drži pčele radi boje nego radi meda. Lako je uzeti knjigu dr. Ruthnera i prepisati sve parametre kranjske pčele. Da li je bilo tko ikada pokušao da, prema Ruthnerovim parametrima, utvrdi kakve su pčele na našim pčelinjacima? Kod nas je svaka siva pčela kranjska a ona žuta talijanka, a ni jedno ni drugo nije točno. Kada bih govorio o svim detaljima koji čine kvalitetnu maticu morao bih napisati cijelu knjigu, mislim da je za sada dovoljno.

JOSIP KRIŽ