Autor: Boris Bučar,dipl.ing. prehrambene tehnologije
Petrinja
http://bo.pcelinjak.com/

UVOD
Napisati tekst na temu Radovi na pčelinjaku izgleda jednostavno. Međutim, kada sam krenuo, vidjeh da naći pravu mjeru između dobrog i kratkog uputstva i «mudrolije» nije lagano. Nadalje, kada stavite svoje rječi javno, drugima na čitanje, dobivaju veću važnost, pa za svaku rečenicu treba više vremena kako biste rekli baš ono što u tom trenutku mislite.
Na Web pčelinjak ću dostavljati tekstove koje sam pisao i za Hrvatsku pčelu za 2007. godinu, u malo izmjenjenom obliku.
Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da su takvi tekstovi zanimljivi uglavnom pčelarima početnicima i onima s manje pčelarskog staža, pa će njima ovi napisi vjerojatno najviše koristiti. Mnogi iskusniji imaju primjedbe za svakog autora, uglavnom ne uzimajući pri tome u obzir da je svaki pčelinjak «priča za sebe».
Internet je brz medij i za očekivati je da će ovi tekstovi potaknuti zgodne rasprave. Pored toga na Web pčelinjaku možete naći detaljnije tekstove gotovo o svakoj temi koje ću se dotaknuti u Radovima, pa ne budi Vam lijeno, malko pročeprkajte.

OSNOVE PONAŠANJA U SIJEČNJU
Vrijeme je za promjenu pozicije košnica kako bi tijekom sezone, pogotovo proljeća, bile što više osunčane i zaklonjene od vjetra, ako to do sada nisu bile. Za ljetnih žega, probajte osigurati hlad barem jednim dijelom dana. Uz to, pčele se ne smiju uznemiravati tijekom mirovanja što podrazumijeva lupanje grana, kokošje kljucanje stiropora do iznemoglosti, češanje krmača koje to obožavaju i slično.
Ako zapadne snijeg ne treba ga čistiti, ali ako krene otapanje, dobro ga je ukloniti, pogotovo s poletaljke. U slučaju pročisnog izleta pčela, ispred košnica svakako treba rasprostrjeti slamu, suho lišće, terpapir ili bilo što drugo, jer svaka pčela koja sleti na snijeg je izgubljena.
Na mojem pčelinjaku leta još ne sužavam jer smatram da pretjerano utopljavanje može dovesti do preranog legla zbog čega pčele kasnije, u kritičnom dijelu proljeća mogu imati problema. Tako se također osigurava dobra ventilacija u košnici koja priječi kondenzaciju vlage i sve nevolje koje idu uz to. Zamjena vlažnog utopljavajućeg materijala ili krovova je također neizbježna aktivnost.
Još je moj djed svoje pčele tijekom zime slušao gumenim crijevom kroz leto. Ako je čuo da uznemireno zuje, znao je da mora nešto poduzeti. Kako god bilo hladno, neizbježno je otvaranje košnice. Uglavnom je problem u nepostojećim ili krivo pozicioniranim zalihama. Tada je rješenje u dodatku šećerne pogače i eventualno preslagivanje mednih okvira bliže klupku. Okvire na kojima se nalazi klupko koliko god bili prazni ne treba dirati jer se svaka otpala pčela ne može vratiti.

SAĆE I SATNE OSNOVE
Ukoliko se Vaš pčelinjak nalazi na poziciji koja daje do 30 kg meda po košnici, trebali biste imati u pripremi barem još 2 nastavka s izgrađenim saćem. Staro i nepravilno saće valja pretopiti, a ako još nemate zalihu izgrađenog saća, valja uvesti žicu u okvire i nabaviti dovoljan broj satnih osnova. Obzirom da se stajanjem žica istegne i pomalo ureže u drvo, predlažem napinjati žicu i postavljati satne osnove nešto kasnije.
Vi koji tek počinjete i nemate izgrađenog saća u zalihama, prihvatite činjenicu da se ove sezone morate skoncentrirati na njegovu proizvodnju.
Pri nabavci satnih osnova valja znati da one mogu biti različite debljine. Debljih ima manje u 1 kg, pa su nešto skuplje, ali pčele dio voska koji je u osnovi mogu iskorititi za izgradnju saća. Osobno, nisam primjetio razliku u brzini i kvaliteti izgradnje saća, pa koristim obje vrste.
Satne osnove dostupne na našem tržištu imaju uglavnom veličinu stanice oko 5.4 mm. Zanimljivo je da na tržištima Europe i SAD-a postoje i satne osnove manje veličine sve do 4.9 mm. Čini se da je ta dimenzija «prirodija», ali su ljudi proizvodeći veće stanice dobivali veće pčele, a s objašnjenjem da veće pčele mogu dulje letjeti i više nektara donijeti (čitajte: posla obaviti).
Zagovornici 4.9 milimetarskih stanica imaju na svojoj strani ponajprije veličinu saća u prirodnim staništima, ali i više pčela po površini saća. Više pčela može bolje grijati klupko i na više mjesta posjetiti pašu. Ipak, glavni je razlog informacija, da je u manjim stanicama varoi smanjen životni prostor, pa joj je nasljedstvo manje brojno – baš toliko da ne bude fatalno za pčelinju zajednicu.
Pokojni Američanin Ed Lusby niti sam nije znao koliko košnica je imao (poslije tisuće valjda nije brojao), ali sve su imale saće s veličinom stanica od 4.9 mm. Kako god, stvar nije crno-bijela i biti će zanimljivo pratiti što će se dalje događati na tom području tehnologije pčelarenja.
Kada krenete u nabavku satnih osnova, neka Vam glavni vodič bude Vaš nos, a ne novčanik. Naime, na tržištu se može naći satnih osnova različite kvalitete. Satna osnova mora imati karakterističan miris i biti više ili manje žućkaste boje. Uglavnom, ukoliko se radi o prirodnom vosku, njegovu boju, pa i satne osnove, određuje sastav peluda lokacije.  Ako je osnova nešto potamnila, a i dalje fino miriši, moguće samo da je dulje stajala – to još uvijek nije znak za odustajanje. Ukoliko nemate u Vašoj osjetilnoj memoriji taj miris, potražite ga kod nekog pčelara koji je siguran da ima dobre satne osnove ili ima izvorni vosak. Ovaj prijedlog je grub, ali može pomoći u nekim slučajevima. Osobno, nikada nisam imao problema sa satnim osnovama, ali znadem kolege kojima su pčele odbijale izgraditi saće na ponuđenim im osnovama. Također, susretao sam jeftinije i skuplje osnove te kada ih vidite zajedno, boja i miris će kazati zašto su one skuplje baš skuplje.
Ako Vas kojim slučajem uhvati «eko-napad» proizvodnje satnih osnova iz vlastitog voska, a nemate iskustva s tim poslom, sačekajte da Vas prođe, pogotovo ako ste početnik, jer to nije lak posao. Nadam se da će se ove sezone u našem časopisu okušati i koji prerađivač voska i proizvođač satnih osnova, pa kada on to sve lijepo u detalje opiše, onda će Vam biti jasnije o čemu sam govorio. Stignete se svime baviti kada skupite dovoljno iskustva.
Ne osuđujući unaprijed nikoga, satne osnove se ipak mogu izrađivati iz voskova razne kvalitete; od onih koji doslovce smrde po insekticidima za uništavanje varoe do onih koji nisu bili u kontaktu s njima; od voskova starog saća do voskova s trutovnjaka, bolje filtriranih i lošije, s više ili manje aditiva, pa jedva čekam kada će kvalitetna konkurencija, eko-pčelari i nova regulativa (HACCP), praćena adekvatnom analitikom, dovesti do toga da ćemo moći «mirne duše» kupovati satne osnove s nezavisnim certifikatom njihovog sastava. Do tada mi ostaje vjera da sav loš i opterećen vosak završi u svijećama, a ne u košnicama.

Petrinja, prosinac 2007.                            Boris Bučar