Autor: Boris Bučar,dipl.ing.prehrambene tehnologije
Varoa u proljeće
S početkom razvoja pčela i prvoga legla, započinje i razvoj varoe. S obzirom
da je varoa tijekom zime preživljavala na pčeli, iskoristila je prvu priliku
za svoj razvoj, a to je prvo leglo.
Izrezivanje
prvog proljetnog legla je jedna mogućnost dodatnog smanjenja zaostalih varoa;
ipak tim postupkom se usporava proljetni razvoj pčelinje zajednice, makar
ga pojedini pčelari hvale.
S
druge strane neka ispitivanja su pokazala da je prva generacija proljetnih
varoa manje plodna i da se bez obzira na leglo više zadržava na pčelama,
pa zagovornici ove ideje predlažu proljetni tretman protiv varoe.
Zapravo ostaje na pčelaru da procijeni stanje svojega pčelinjaka, a s obzirom
na njegovu brižnost, pčelci mogu biti u jednoj o niže navedenih situacija:
SIGURNA
SITUACIJA
Oni koji znaju razvojni ciklus varoe i pčela, mogu s mirom ući u proljeće
jer su zimi (studeni, prosinac) u trenutku bez legla vjerojatno uništili
dobar dio ovog nametnika (recimo skoro 100%). Ovakvim postupkom pčelari
skrbe za svoje, ali i za tuđe pčele jer na početku proljeća smanjuju mogućnost
širenja ovog nametnika.
Zato, svatko tko je bio savjestan kroz jesen i zimu, ne treba nužno provoditi
proljetno tretiranje i/ili testiranje zaraženosti varoom.
Ipak, stalno valja imati na umu da jedna spolno zrela ženka varoe može ovisno
o uvjetima dati gotovo stotinjak do gotovo tisuću potomaka!
Također, dobar gospodar – pčelar će sve učiniti da za ovu sezonu opremi
svaku košnicu «anti-varoa podnjačom» ukoliko to još nije. Ona je osnovno
sredstvo u dijagnozi stanja zaraženosti varoom, ali i neizostavna pomoć
kod uništavanja nametnika. Tretiranje pčela protiv varoe bez anti-varoa
podnjače unaprijed više ili manje smanjuje efikasnost bilo kojeg preparata
koji se primjenjuje!
NESIGURNA
SITUACIJA
Oni koji su imali dobru volju i učinili koliko su mogli u okviru svojeg
iskustva i znanja, ali nisu sigurni kakav su uspjeh polučili jesenas i zimus,
mogli bi na 10% zajednica provesti probno tretiranje protiv varoe kako bi
utvrdili stanje zaraženosti. Naime, ukoliko postoji veći broj živih varoa
s kojima se ulazi u proljeće, moguće je da će određeni broj biti na pčelama.
U tom slučaju dobro je pobrinuti se da se smanji broj varoa na pčelama.
Ukoliko se pri tome koriste sintetski preparati (primjerice perizin, amitraz),
med koji se nalazi u košnici ne smije biti za ljudsku upotrebu, već valja
paziti da ga pčele potroše za proljetni razvoj ili okvire koji su se za
vrijeme tretmana nalazili u košnici ostaviti za pojačavanje nukleusa ili
pomaganje slabićima kako bi ga pčele potrošile tijekom sezone. Vosak valja
postupno izlučiti iz košnice (upotrijebiti ga za izradu svijeća i ukrasa),
kako nebi došlo do opterećenja meda eventualno zaostalim reziduama iz voska.
Ukoliko se koristi oksalna kiselina kapanjem, a korištena je već jesenas
ili zimus, može doći do ubrzanog odumiranja zimskih pčela koje su doživjele
dvostruki tretman kapanjem oksalnom kiselinom. S druge strane, korištenje
termo- ili elektro- sublimatora može dostajati bez značajnih gubitaka.
Najveći nedostatak korištenja mliječne kiseline je pretjerano rashlađivanje
legla zbog potrebe špricanja svh okvira koji su pokriveni pčelama. Eventualno
zahlađenje može izazavati dodatne gubitke.
Varoama u leglu sada se ne može ništa, pa niti korištenjem mravlje kiseline,
jer su temperature uglavnom preniske za njeno ishlapljivanje. Ipak, ne treba
«gubiti glavu», već čim dođe vrijeme izgradnje saća valja koristiti odavno
predloženu, jednostavnu i čistu metodu - izrezivanje trutovskog saća.
Niže
je naveden jedan od mogućh postupaka:
1. staviti jedan okvir građevnjak (prazan okvir bez žica
i saća) u plodište
2. ukoliko u košnici ima dovoljno prostora za zalijeganje
radiličkog saća, na njemu će pčele izgraditi saće s trutovskim stanicama
u koje će matica zaleći trutove.
3. 7-9 dana nakon zalijeganja trutovskih jajašaca (faza
savijenih ličinki), taj okvir se stavlja u medište, a na njegovo dolazi
drugi prazan okvir građevnjak.
4. 14-18 dana nakon zalijeganja dolazi do ispružanja savijenih
ličinki truta te pčele počinju poklapati leglo. To je trenutak kada varoa
ulazi kako bi se razmnožavala.
5. 20-22 dan valja izrezati poklopljeno trutovsko leglo.
Prvi građevnjak obično nije jednakomjerno zaležen, pa će vjerojatno biti
ličinki u različitim stadijima. Svejedno, valja paziti da ne dođe do izlaženja
mladih trutova jer bi s njima izlazile i nove mlade varoe.
6. na mjesto okvira s izrezanim trutovskim leglom stavlja
se onaj iz plodišta koji je uz dobre pašne uvjete vjerojatno već izgrađen
i zaležen, a u plodište se stavlja okvir s kojega je upravo izrezano saće.
Takva izmjena okvira građevnjaka se preporuča kroz cijelu sezonu dok ima
izgradnje saća čime će se dobar dio varoe držati pod kontrolom.
Još
nekoliko napomena:
1. Izrezano trutovsko leglo neki pretapaju te dobivaju
korisne količine prekrasnog voska, ali time se i odlično kontrolira rojevni
nagon u proljeće jer se mlade pčele stalno zapošljavaju hranjenjem ličinki
i izgradnjom saća.
2. Drugi pak ne izrezuju leglo, već samo otklapaju poklopce
i ličinke daju kokošima koje odlično napreduju, prazne stanice saća ispiru
vodom i ponovo vraćaju u košnicu. Tako se skraćuje ciklus između zalijeganja
i poklapanja trutovskog legla čime se više varoe može «uhvatiti», ali zato
nemaju ništa od proizvodnje voska i smanjenja rojevnog nagona.
3. Kod slabe paše smanjuje se i intenzitet izgradnje saća.
Tada se kao građevnjak može koristiti okvir koji je po polovici visine pregrađen
letvicom. U gornji dio se stavi satna osnova od koje će pčele izgraditi
radiličko saće, a u donjem dijelu pčele grade trutovsko saće u kraćem vremenu,
pa je i jednakomjernije zaleženo, što olakšava odabiranje termina izrezivanja.
4. Efikasnost bilo kojeg preparata koji se koristi u suzbijanju
varoze drastično se smanjuje ukoliko košnica nije opremljena anti-varoa
podnjačom, stoga to stalno valja imati na umu.
PROBLEMATIČNA SITUACIJA
Oni koji zbog neznanja, lijenosti ili nedostatka poštovanja prema pčelama
nisu ništa poduzeli kako bi smanjili broj živih jedinki varoe na najmanju
moguću mjeru, a u međuvremenu im je savjest «proradila», morat će hitno
učiniti sve kako bi spriječili izumiranje pčelaca bilo zbog iscrpljivanja
pčela invazijom varoe ili zbog infekcije jednim ili više od 20-tak virusa
koje prenosi varoa dok siše hemolimfu pčele.
Moguće rješenje je mnogo puta opisivano u Hrvatskoj pčeli, a može se provesti
i na slijedeći način:
1. Sve okvire s leglom iz 2-3 zajednice prebaciti u jednu
košnicu.
2. Zajednice koje su bez legla valja suziti i dodati šećerno-peludnu
pogaču kako se pčele ne bi previše iscrpljivale izlijetanjem radi obnove
legla te ODMAH tretirati nekim od brzo djelujućih preparata. Započeti prihranu
šećernim sirupom (2:1 u korist šećera)
3. Zajednica u koju se namjerava prebacivati leglo, mora
biti što je moguće jača i s dovoljno pčela koje će moći grijati dodano leglo.
Iz izabrane zajednice (prije dodavanja legla iz ostalih zajednica) ukloniti
maticu i 3-4 okvira mladih pčela bez legla! te formirati nukleus koji valja
odmah tretirati nekim od brzo djelujućih preparata. Nukleus utopliti, dodati
šećerno-peludnu pogaču i početi s prihranjivanjem šećernim sirupom (2:1
ili 3:2).
4. U odabranu zajednicu bez matice dodano leglo postaviti
u sredinu kako bi bilo u «stupu» radi boljeg grijanja. Zajednicu dobro utopliti
i svakodnevno obilno prihranjivati jer će sve pčele biti zauzete grijanjem
legla i neće moći izlaziti po svjež nektar i vodu za hranjenje legla. Obavezno
dodati i šećerno-peludnu pogaču jer ukoliko zahladi ili okiši, pčele neće
biti u mogućnosti doći do sirupa.
5. Ubrzo će pčele izgraditi veću količinu matičnjaka. Valja
ostaviti 3-5 komada kako bi se spriječilo nastajanje trutuše, a ostale porušiti.
Za razvoj, oplodnju i sazrijevanje mlade matice treba oko 25 dana što je
dovoljno da izađu sve pčele iz legla i varoa skupa s njima. S obzirom da
mlada matica još nije počela zalijegati, sva će varoa biti na pčelama, te
ovaj trenutak valja iskoristiti za tretman protiv varoe.
6. Kada mlada matica počne leći, može se zamijeniti selekcioniranom
ili kvalitetnijom jer je postojeća nasilno uzgojena i zasigurno nema niti
prosječne sposobnosti koje se očekuju od matice.
VAŽNE
NAPOMENE !
1. Ovom postupku valja pristupiti nakon proljetne paše
kada noći više nisu prehladne, ali svakako prije bagremove paše. U tom slučaju
pčelar ne smije računati ne viškove meda jer će sav med i pelud biti potrošen
na spašavanje i razvoj varoom degradiranih zajednica, ali to je cijena nemara.
Ukoliko čak i postoje eventualni viškovi, oni se ne smiju koristiti za ljudsku
upotrebu jer je zasigurno opterećen ostacima preparata za uništavanje varoe.
Eventualni viškovi će dobro doći u ljetu kako još uvijek nedovoljno razvijene
zajednice nebi gladovale već se i dalje normalno razvijale. To je jedini
način da u jesen uđu s dovoljnim brojem mladih pčela.
2. Sav trud će biti uzaludan ukoliko se sve košnice ne
opreme antivaroa podnjačom.
3. Zajednice u koje će biti prebačeno leglo, preseliti
na drugu lokaciju kako nebi došlo do reinvazije onih zajednica koje su bez
legla, a nakon tretmana i bez varoe.
4. Prihranu šećernim sirupom i/ili šećerno-peludnim pogačama
provoditi dok god zajednice dovoljno ne ojačaju kako bi se same mogle skrbiti
za sebe i jake dočekati ljetni sušni period.
Konačno,
što god činili u cilju smanjenja invadiranosti varoom i za koje god sredstvo
se odlučili, ispravnim dozama i racionalnim pristupom, moguće je i ove godine
održati invadiranost varoom na sigurno niskom nivou jer «U suzbijanju varooze
uspjeh donosi koncept, a ne lijek» (Đ.Sulimanović).
Boris
Bučar
)*
Za neke je ovo prvo proljeće sa pčelama i varoom i možda im ovaj tekst može
pomoći da sigurnije učine prve korake u borbi protiv pčcelarstvu. U njemu
nema ništa nova, većina je teksta već obrađena na mnogim mjestima, moja
ideja je bila da na jednom mjestu sažeto ponudim informacije na koje se
može naići, bez obzira što se netko od iskusnih pčelara neće složiti sa
svime što je napisano. Tekst je prvotno bio namjenjen članovima Pčelarske
udruge «Petrinja» no želim ga podijeliti i s čitateljicama i čitateljima
«Hrvatske pčele».