Autor: Boris Bučar,dipl.ing. prehrambene tehnologije
Petrinja
http://bo.pcelinjak.com/
 

Travanj je period kada je sve teže dati suvisle upute, pa i početniku. Do sada je došlo do diverzifikacije pčelaca, pa mogu postojati jaki, srednji i slabi. Pletare i jaki pčelci su u rojevnom nagonu, a ove «bezimne» godine, već bi se mogli i rojiti, pogotovo ako su uz vrbike ili divlju trešnju, ponekad glog i maslačak koji mogu dati čak i prvo vrcanje. Srednje jaki pčelci se još stignu proširiti, a slabe doista više ne treba imati i krajnje je vrijeme spojiti ih.
Oni s manje pčelaca, mogu si dopustiti pojedinačni i «filozofijski» pristup, pa je «igra» sa svakom košnicom zabavna. Međutim, onaj tko pčelce broji u pedesecima i više, mora postupati u tehnološkim koracima inače će «prolupati». Zato mu je cilj da su svi pčelci ujednačeni u brojnosti pčela i zalihama. Uz to, sada se počinju razlikovati i postupci onih koji idu «na med» i onih koji idu «na pčele», ali obzirom da su ovakvi tekstovi važniji onima s manjim iskustvom, vratit ću se na rojenje.
Travanj je uz svibanj najrojevniji mjesec i stoga valja znati osnovne «okidače» rojenja, jer ono je čisti gubitak za pčelara (ipak dobitak za prirodu):
1.    Pelud je kvasac rojenja (J.Belčić)
2.    Dangubljenje mladih pčela
3.    Kišno vrijeme (klima)

Pelud
uglavnom ga u proljeće ima više od potreba, ali svaki višak dobro će doći u ljetu. Može blokirati plodište i uzrokovati probavne smetnje. Rješenje je u proširenom plodištu i pojilicama u blizini pčelinjaka (voda iz nektara koji puta nije dovoljna).

Dangubljenje mladih pčela
Do ove pojave dolazi zbog ljenosti pčelara, jer nije na vrijeme zaposlio mlade pčele. U suprotnom bi u plodištu bile 1-2 satne osnove, ali i drugi trutovnjak. Naime, ishrana trutovskog legla je pravi ispušni ventil za mlade pčele i kada se unutar 2 dana trutovnjak poklopi, u košnici nastaje kaos. Zato predlažem držati u košnici dva trutovnjaka; u fazi zalege i fazi izgradnje, tako da postoji uvijek otovrenog trutovskog legla za hraniti. Prije nego oni s većim brojem pčelaca bace ovaj časopis nekome u glavu zbog ovog prijedloga, preostaje im jedino pojačano dodavanje osnova i rotacije plodišta.
Da završim o trutovskom leglu; ovaj dupli pristup osigurava dovoljno voska, ali i dobar prirodni odljev varooe, pod uvjetom da se ne zakasni, pa postanete njen uzgajivač (varogojac). Neki će prigovoriti na povećan trošak hrane, ali smatram da je bolje to nego gubitak roja.

Kišno vrijeme (klima)
E, tu nema puno pomoći. Travanj je uglavnom kišan i znade proći tjedan dana uz laganu rosulju. Tada svi postupci na svijetu koji puta ne mogu pomoći. Pčele jednostavno ne izgrađuju osnove jer nemaju dovoljno nektara koji ih inače potiče na to, trutovi ne mogu izlijetati i dodatno podižu «temperaturu» svojim «živčanim» zujanjem i bezglavim trčkaranjem amo tamo po okvirima. Uz to znade i prilično zahladiti, pa matica nevoljko prelazi iz donjeg u gornji nastavak i onda nakon kišnog perioda možete zateći rojevne matičnjake s polupraznim gornjim nastavkom.
Oni koji «ciljaju» bagrem, 15-tog su ograničili maticu u jedan (donji nastavak) s dodatkom osnova, pa  će rojevno stanje krajem travnja upropastiti medober, ali i izvedeni matičnjaci su nekvalitetni jer su stvoreni u stisci i žurbi.
Kako spriječiti?
Predlažem, da skuhate smjesu literature, prakse i strpljenja. Naime, u poplavi knjiga nalazi se ista takva poplava boljih i manje boljih prijedloga što učiniti. Koji je najbolji, odlučit ćete sami ovisno o vašem interesu, mikroklimatskim uvjetima i infrastrukturi koju imate. Kako god, budite strpljivi pri primjeni bilo kojeg pristupa jer jedino njegovim provođenjem do kraja, moći ćete utvrditi da li je prihvatljiv za vaše prilike. Tek s nekoliko godina iskustva, uvidjet ćete potrebene korekcije u pristupu.
No, ako zateknete pčelca u rojevnom nagonu, neće mu pomoći niti proširivanje, niti dodavanje sastnih osnova. U blažoj fazi (otvoreni matičnjaci) može pomoći izmještanje košnice na drugo mjesto, pa će se njene zbiračice razdijeliti u košnice s lijeve i desne strane. Tako pojačane pčelce treba adekvatno proširiti, jer će obogaćeni zbiračicama trebati više prostora za nektar. Izmaknutom pčelcu treba porušati matičnjake (nemojte bacati matičnu mliječ) i proširiti ga te eventualno oduzeti koji okvir legla, ali ne pretjerati kako se nebi oslabio.
Izmicanje je i zgodan način za pojačavanje pred pašu. Naime, izmicanjem pčelaca zaostalih u razvoju dodatno ćete pojačati glavne zbiračicama, bez njihovog opterećenja s leglom. Oslabljivanje onih zaostalih nije gubitak, pa ih i kasnije možete spojiti.
Ukoliko je rojevni nagon uznapredovao u toj mjeri da su matičnjaci pred zatvaranje, jedini način sprječavanja rojenja jest razrojavanje, tako da se matica s 2-3 okvira zatvorenog legla i 2-3 puna medno-peludna okvira prebaci na novu lokaciju. Potom stresite pčele s 1-2 okvira otvorenog legla – stare pčele će se vratiti, ali mlade će ostati radi njege novog legla uz maticu. Na staroj lokaciji se ostatak okvira s leglom približi uz dodatak punih medno-peludnih okvira sa strane. Pri tom zahvatu treba ostaviti 2-3 najveća i najpravilnija matičnjaka, a ostale valja porušati. Tako će pčele hraniteljice obilnije dohraniti samo odabrane matičnjake. Takva matica uglavnom bude dobre kvalitete, ali se može i naknadno zamijeniti.
Tim postupkom, možda nećete uspjeti ostvariti optimum medobera, jer tako drastična promjena kod pčelca izaziva šok, ali barem nećete izgubiti pčele.
Ukoliko travanj bude kišan, a između cvatnje voćaka i bagrema nema ozbiljnije paše (jasen, javor) može se dogoditi da velike količine legla potroše većinu zaliha, pa uz eventualni rojevni nagon, na bagremu pčele skupe taman onoliko koliko treba njima, a za vrcanje ostaje malo ili ništa. Stoga, pokušajte dopuniti zalihe– bolje mednim okvirima, a samo u nuždi i šećernim sirupom.
Prvi i deseti plodišni okvir, koji su uglavnom puni medom i peludom, nikada ne odvajajte od legla, a ukoliko su sa starim saćem, onda ih svakako treba zamijeniti, ali također punim. Naime, to je najmanje što daje pčelama sigurnost, a bilo bi dobro kada biste u košnici imali još 5-8 kg meda koji bi bio samo njihov. Tako ćete osigurati kontinuitet u nesenju i manje stresa, koji je vrlo izražen kada se pčelama oduzme sav med (pogotovo kada je plodište puno legla), a kao i kod čovjeka, s vremenom dovodi do opadanja otpornosti i iscrpljenosti.