Autor: Boris Bučar,dipl.ing. prehrambene tehnologije
Petrinja
http://bo.pcelinjak.com/

Jesen u pčelinjaku

Svake godine pčelari imaju nešto o čemu će pričati. Količina tema je mala, ali varijacije su velike. Obično su to propuštene i nedoživljene pašne prilike ili pristupi prema nekoliko bolesti pčela. Ove godine ce se vjerojatno govoriti o kiši i relativno hladnom ljetu koje je (pre)često zaustavljala očekivano medenje, ali i o varoozi.
I kada već pomislim da je ta tema pročitana knjiga, dogodi se ovakva jesen. Iz prve ruke pčelara raznih profila mogli su se čuti slični komentari - "varoe ima na stotine i na tisuće". Slična je situacija i kako kod onih koji su primjenjivali tzv. biološko-alternativni pristup, tako i kod onih koji su koristili čistu kemiju.
Ponovo su na scenu stupale letvice natopljene fluvalinatom, amitrazom, ali i gabon i bayvarol, palili su se listići i tko zna što još ne. I sve što se stavilo u košnicu ostvarilo bi nekakav efekat. I bez obzira koliko se govorilo da je fluvalinat "opterecujući" agens i prekursor nastajanja vapnenastog legla i koliko god se ne mogu egzaktno naći razgradni produkti amitraza pčelari su više ili manje činili sve da se riješe razvikanog nametnika.
Ono što je tužno, ali i alarmantno jest da se samo čuo glas naroda, a od glasa razuma niti "g"! "Jadni" pčelari, opet nisu ostvarili niti preduvjete za kakvu-takvu ravnopravnu borbu. Tzv. antivarozna podnica je za mnoge još "tamo nečije trabunjanje". Prije je bila preporučana barem na 10% košnica, ali jasno je da njome mora biti opremljena svaka košnica cijelu godinu.
Opet nismo samorganizirali jedinstvenu primjenu bilo kojeg sredstva, pa nam taj silni otpad varoe mnogim sredstvima nije donesao nikakave dodatne informacije; koliko je ostalo na pčelama, koliko je otpalih bilo mrtvih, a koliko je bilo živih, koliko je u trenutku tretmana bilo legla, koliki je naknadni otpad i koliko traje... sve su to pitanja na koja smo mogli odgovoriti i biti puno pametniji.
I tako ce proći i ova jesen i zima i mnogi će biti sretni što su spasili svoje zajednice, ali dugoročno gledajući bojim se da nije tako. Naime, za nagodinu svima mora biti jasno slijedeće:

- točno onoliko, koliko se "srušene" varoe vratilo na pčele s običnih podnica, toliko će rezistentnih biti nagodinu.
- točno onoliko koliko je rezidua više u vosku koji ćemo dobiti kroz sastne osnove nazad, toliko ćemo stvoriti još otpornijih varoa u slijedećim generacijama.
- točno onoliko koliko je fluvalita ubačeno u košnice, točno toliko će biti više vapnenastog legla ... i tako dalje i tako bliže.

Nažalost u neveselom tonu mogu zaključiti da ne samo da smo propustili skupiti vrlo korisne informacije, nego smo si sami iskopali veliku jamu za nadolazeću godinu.
Ništa nismo naučili iz naše neorganiziranosti u pogledu otkupa meda, a čini se niti ništa nismo naučili niti iz ovog primjera, nemojom kriviti druge što ništa ne čine već pogledajmo najprije u svoje dvorište.