OSE U PČELINJAKU

Miroslav Farkaš

Ose su oduvijek bile problem na pčelinjaku.
Ulaze na leto u košnicu, kradu med, otvaraju leglo i uznemiruju pčele. Nisam jedanput gledao borbu između stražarica i ose, a osa je u pravilu izlazila kao pobjednik. Tome pridonosi i činjenica da osa ima gladak žalac, da može ubosti više puta i pri tome, za razliku od pčele, ostati živa.

Stršljeni (Vespa crabro) su naše najveće ose.
Stršljenjake grade na zaštićenim mjestima, pod strehom, u šupama ili pod krovovima, u šupljim stablima, od nekoliko katova saća, stanicama okrenutim prema dolje. Sve to omotaju s više listova poput papira tankim, sažvakanim drvetom.
Svake godine u proljeće, oplođena ženka koja je prezimila u skloništu, gradi novo gnijezdo i nikada ne useljava u staro, prošlogodišnje.
Stršljeni love pčelu u letu, najčešće pred samim ulazom u košnicu.
Osim pred košnicom, love pčele i za vrijeme odlaska ili dolaska na pašu.
Uhvaćenu pčelu odnose na obližnje drvo gdje joj iz mednog mjehura isišu nektar, a prsne mišiće sažvaču, pomiješaju sa slinom te ih tako pretvore u sluzavu kašu kojom hrane svoj pomladak.
Kada jedan stršljen počne s lovom, ubrzo dovede i drugoga, a onda oni dovedu svaki po još jednoga i tako ih je sve više u napadu. Pčele su protiv tako velikog i oklopljenog protivnika, kao što je stršljen, potpuno nemoćne.
Stršljeni love i noću, za punog mjeseca, ako su noći vedre.
Radijus lova im je oko 1500m od gnijezda. Zato treba uništavati stršljenjake (stršljenova gnijezda) na širem području oko pčelinjaka. Postoji zabluda u pčelarskoj literaturi da se odrasli stršljeni hrane mesom kukaca, naročito pčela. To nije tako, zato jer odrasla jedinka stršljena nije u stanju probaviti krute proteine.
Odrasle jedinke hrane se sokovima drveta i sokovima koje isisaju iz raspucanog voća, te drugim slatkim tvarima koje nađu u prirodi.
Svoje ličinke hrane proteinima, najčešće dijelovima kukaca.
Posebna su im poslastica pčelinje ličinke. Zato je pčelinje leglo često na meti stršljenovih napadačkih pohoda.

Obična osa ( Vespa vulgaris) gradi velika gnijezda, slična stršljenovim, ali ispod zemlje.
Ulazi u košnicu gdje krade med ili ličinke. Krada je naročito izražena za hladnijih dana, kada pčele još ne izlaze, a ose to koriste za nesmetan ulazak u košnicu.
Na poletištu love pčele koje odnose kao hranu ličinkama.
Naročito su opasne zbog toga što, idući iz košnice u košnicu, mogu prenositi zarazne bolesti, od kojih i same oboljevaju, a naročito Američku trulež legla.

Galska osa ( Vespa polistes gallicus) gradi male osinjake od jednog otvorenog sata na tavanima, pod crjepovima, ispod kamena i sličnim zaštićenim mjestima. Naročito joj pogoduju novi tipovi krovova koji između crijepa i daske imaju međuprostor koji je galskoj osi idealan za izgradnju gnijezda. Rado se gnijezde i u betonskim kvadrima kojih ima gotovo u svakom pčelinjaku.
Izrazito je agresivna i dosadna. Za vrijeme vrcanja možete je vidjeti na okvirima koje vadite.
Sitna je, pa se lako zavlači kroz pukotine i manje otvore na košnicama ili ispod poklopnih dasaka koje ne zatvaraju dobro.

Borba protiv osa

Na početku svoje «lovačke» karijere, ose i stršljene lovio sam onako kako su mi savjetovali stariji i iskusniji pčelari. Rekoše:
- Naliješ malo piva u tamnu bocu, staviš je u pčelinjak i gamad će se sama podaviti.
Isprobao sam tu metodu, ali mi se nije baš pokazala naročito djelotvornom. Ose su često, žudeći za svjetlom izlazile iz boce prije nego su se utopile. To je naročito bilo izraženo ako je već bilo mrtvih osa u boci. Novo pridošle su jednostavno sletjele na njih, napile se piva i sirupa, te izletjele van.
Iskušao sam i klopke koje se mogu kupiti u većim trgovačkim centrima. Ni to mi se nije svidjelo. Skupe su, a efikasnost slaba.
Probao sam i s prerezanom bocom od Cole i okrenutim gornjim dijelom naopako, poput lijevka. Ni ona se nije pokazala efikasnom. Osim toga, morala se stavljati pod krov zato što ju je prva kiša napunila vodom i razrijedila tekućinu/mamac. Stavivši je pod krov, sklonio sam je sa sunca, a onda ose i stršljeni nerado ulaze u nju. Osim toga, klopke treba rasprostrijeti po cijelom pčelinjaku i oko njega, a nije baš sve pod krovom.
Malo sam razmišljao, malo promatrao i došao na ideju. Osnova realizacije ideje bio je - POZITIVNI FOTOTROPIZAM ( sl. 6 ), tj. svojstvo insekta da se kreću prema izvoru svjetla. Zbog tog svojstva, na boci koja služi kao klopka, a koju vidite na slici ( sl. 1 ), čep uvijek treba biti na boci. Otvori na koje ce insekti ulaziti buše se naknadno na donjoj trećini boce ( sl. 2 ).
Promjer rupa je od 6-8 mm, a ovisi o tome što želite loviti.
Da bi bolje vidjeli moj način bušenja rupa, u već izbušene rupe stavio sam obojene drvene tiple ( sl. 3 ). To ne znači da je taj način i raspored idealan. Jednostavno, meni se tako sviđa.
Na bocu uvijek svežem špagu ( sl. 4 ) radi lakšeg postavljanja boce na željeno mjesto. Uglavnom su to stupovi za lozu i grane drveta ( sl. 5 ). Nikada ne stavljam bocu na tvrdu podlogu iz jednostavnog razloga da ih mačke ili vjetar ne prevrnu.
Tekućina u boci je mješavina piva, sirupa od jagoda, octa ( vinskog ili jabučnog) i vode. Neki autori preporučuju jabukovaču i ostale voćne rakije, te mošt. Kao najekonomičnije rješenje preporuča se sirup od naranče ( Šver).
Ocat se stavlja da odbija pčele, a osama ne smeta.
Koja je prednost ovako pripremljene boce?

Malo kompliciranija klopka se radi tako da se boca prepolovi. U donju polovicu boce nalije se već opisana smjesa ( može i riba ili pileće meso ), a gornja se polovica iznutra premaže ljepilom za miševe. Dijelovi s ponovo spoje i zalijepe ljepljivom trakom. Na slici je jedna takva boca ( sl. 9 i sl. 12). Kako sam je stavio neposredno uz mjesto gdje su smještena 4 ili 5 osinjaka, tako je i ulov bogat ( sl. 10 ) sukladno položaju na kojem je postavljena boca - mamac. Inače, uz ose se nađe i po koji stršljen i dosta muha ( sl. 11 ).
I ose i stršljeni naročito rado ulaze kada je tekućina u boci već zasićena mrtvim insektima. Tada dolaze po proteine za ishranu svojega legla.

Osim ovih klopki, na svim «strateškim pozicijama» u pčelinjaku imam postavljene rekete za badminton i mlatilice za muhe.
Reketom lovim stršljene. Naime, kada stršljen dođe pred leto košnice i izabere pčelu koju će napasti, kratko zastane. Taj moment treba iskoristiti da ga se odvali reketom. Pogođen, pukne kao staklo. Ako pri tome pogodite i koju pčelu, nije šteta. Taj stršljen bi ih pobio na stotine.
Mlatilicom za muhe uništavam ose koje sjedaju po košnicama ili dolaze na pojilo za pčele.
Osim toga, za primamljivanje osinih matica u proljeće dobro je staviti komad grubo piljene jelovine – ostatke od krovne građe. Matice sa nje skidaju komadiće drva koje koriste za izgradnju gnijezda, pa će zato na nju rado dolaziti. Tu ih, naravno, čekate vi sa mlatilicom za muhe. Uništivši maticu u proljeće, uništili ste cijelo leglo koje bi ona zalegla tokom godine, a to nije mali broj.

Insekticidom u spreju, rušenjem osinjaka, posipavanje ulaza u osinjak insekticidom u prahu, zalijevanje vrućom vodom, polijevanje petroleumom i paljenje, paljenje traka sumpora, ako je gnijezdo u duplji ili nekom drugom ograničenom prostoru, možemo znatno smanjiti broj tih, za pčele opasnih štetočina.

Napomena

Primjenjujući sve ove metode, ne morate se bojati da ćete poremetiti biološku ravnotežu na mikrolokaciji Vašeg pčelinjaka. Naime, zbog obilja hrane u pčelinjaku, ose se enormno razmnožavaju. Ako od 10 uništite devet, još će ih uvijek ostati više nego ih je bilo prije nego ste na tom mjestu postavili pčelinjak.
Pred deset godina kupio sam ovo malo imanje na kojem sada pčelarim. Imanje malo, a krovova puno. Tada, pod svim tim krovovima zajedno nije bilo osinjaka koliko sada ima na svega nekoliko kvadrata krova.

Ključne riječi za pretragu na Internetu:
Vespa crabro / Calabrone / Hornet
Vespa vulgaris / Vespa comune / Vespula vulgaris
Vespa polistes gallicus / Polistes dominulus (gallicus)/ Gallische Feldwespae

Slika 1

Slika 2

Slika 3

Slika 4

Slika 5

Slika 6

Slika 7

Slika 8

Slika 9

Slika 10

Slika 11

Slika 12