Autor: Boris Bučar,dipl.ing. prehrambene tehnologije
Petrinja
http://bo.pcelinjak.com/

Radovi na pčelinjaku u svibnju

U pčelarskom smislu, svibanj možemo nazvati produženi travanj. Vjerojatno ste primjetili da je prošla faza «srebrnih pčela» kada su odumrle sve prošlogodišnje pa ih je većina mladih čije su dlačice srebrno sive. Bez obzira na mikroklimatske i botaničke različitosti nektara ima sve više. Zato, sve travanjske upute stoje i za svibanj pa ih ponovimo: dva trutovnjaka u različitim stadijima prisutna su u košnici kao «ispušni ventili» mladim pčelama i satne osnove kao dodatni angažman pčelama. Ukoliko je unos nektara tijekom travnja bio obilan, jakim pčelcima moguće je iznad plodišta dodati cijeli nastavak sa satnim osnovama čime će se narušiti njegova kompaktnost i smiriti eventualni počeci rojevnog stanja. Kod slabijeg unosa to može biti kontraproduktivno, pa će dodatno «stisnuti» plodište. Ipak, osnove valja dodavati, no ako to činite u medište, postoji mogućnost da ga pčele «nakrcaju» medom, pa će kod vrcanja neizbježno puknuti ili se izdeformirati. Tako nastale nepravilne stanice će u plodištu pčele preraditi u trutovske. Zato satnu osnovu ne dodajte u sredinu medišta, već sa strane.

Do sada bi plodište svakako trebalo biti na jednom LR nastavku s dovoljno prostora za angažman matice i mladih pčela koristeći neke od spominjanih metoda u literaturi (Demaree, Allen, Taranov, Belčić ...). Bez ograničavanja matice u drugoj polovici travnja, u košnici je u svibnju prisutno previše otvorenog legla za čiju ishranu treba puno pčela, pa imalo slabije medenje bagrema u svibnju ostaje neiskorišteno.

Nedovoljno prostora i posla za pčele i maticu dovest će ranije do rojevnog stanja i vrlo brzo u košnici možete ugledati matičnjake u različitim stadijima. Tada valja pristupiti razrojavanju koje se može provesti na nekoliko načina, no ta tema zahtjeva poseban članak.

Ako su matičnjaci tek zaleženi ili u ranoj fazi uzgoja, prevješavanjem 3-5 okvira otovorenog legla bez matice u nastavak iznad zadnjeg medišnog nastavka, povuče se većina mladih pčela iz plodišta.  Matica dobije prostor za zalijeganje, a smanji se i «gužva» u plodištu. U gornjem nastavku mnogo mladih pčela započne obilno hranjenje matičnjaka, pa se njih 3-5 najboljih može ostaviti u cilju formiranja nove matice ili ih se može porušati nakon 5 dana. U slučaju izlijeganja matice, gornji, uglavnom četvrti nastavak, u kojem je prevješeno leglo, je toliko daleko od glavnog plodišta da se matica može nesmetano oploditi i započeti zalijeganje.

Izmicanjem nukleusa na novo mjesto prije slijedeće paše, glavna zajednica će biti pojačana izletnicama, ili može poslužiti za zamjenu matice.

Izmicanjem kompletnog pčelca na drugo mjesto on ostaje bez većine pčela zbiračica nakon čega rojevni nagon splašnjava ili potpuno nestaje. Nakon 2-3 dana matičnjake koje je pčelac eventualno nastavio uzgajati, valja porušati. Po izmicanju, pčelci koje se nalaze s lijeve i desne strane od onog izmaknutog, biti će znatno pojačani pčelama, pa ih valja adekvatno proširiti s bar jednim nastavkom praznog saća odmah iznad plodišta. Stanje treba pratiti jer bi tijekom dobrog medenja bagrema, mogao zatrebati još jedan. Kod jakog unosa je za očekivati i privremeno blokiranje matice jer pčele u žurbi odlažu nektar gdje god stignu, pa i svuda po plodištu da bi ga kasnije preradile i skladištile iznad legla. Kod jakog medenja bagrema može se skupiti i do 50 kg meda, što odražava iznimne potrebe za prostorum u tom periodu.

Kada kiša prekida medenje bagrema, u klasičnom LR nastavku med bude «razvučen» i u svakom okviru samo djelomično poklopljen, pa su u prednosti oni s nižim medišnim nastavcima.

Veliku pomoć, pčelar čini otvaranjem ladica mrežastih podnjača, pa će pčele biti manje angažirane ventilacijom košnice, a i djelomično će se smanjiti podražaj za rojenjem. Tada leta ne trebaju biti skroz otvorena/uklonjena, pa je i kontrola ulaza u košnicu bolja.

Pčele dio vode za prehranu legla nadomiruju iz nektara kojeg sada ima u obilju, pa pojilice gotovo neće posjećivati. Ipak ih je dobro držati radi njihove navike i eventualnog «suhog» dana kada će ponovo svratiti po vodu na njih.

Rojenje jest nagonska pojava u pčela koja je osigurala dugovječnost te vrste i nije je u potpunosti moguće prevenirati, pa koliko god se trudili, neizbježno će na svakom pčelinjaku matica i matičnjaka biti «u suvišku». To je prilika da se odlučite odabrati one najbolje. Ako ste voljni učiniti mali korak za vaš pčelinjak, ali velik za pčelarstvo, imate priliku ukloniti iz uzgoja svaku maticu iz pčelca koji pokazuje opću slabost ili specifičnu negativnost. Sada vaša evidencija dolazi do izražaja, pa one imalo nozemozne ili koje «naginju» ka vapnenastom leglu možete bez grižnje savjesti zamijeniti.

Tu je još jedna važna, ali premalo isticana karakteristika, a zovemo je genska čistoća koja se ugrubo prepoznaje po intenzitetu obojenosti kolutića na zatku pčele. Naš zajednički pčelarski cilj jest genetski što čistija kranjska pčela, pa ako imate priliku, bez obzira na sve ostale dobre karakteristike, isključite iz uzgoja one matice koje daju pčele s najizraženijim žuto-smeđim kolutićima na zatku.

Rad na usavršavanju osobina bilo koje životnjske ili biljne vrste je dugotrajan i zahtjeva strpljivost, pa tako biva i s pčelama, što valja imati na umu. Oni koji će shvatiti važnost ovog poduhvata, s vremenom će se dodatno informirati i biti zadovoljni kako njihovo «matično stado» sve više «sivi» jer će matice u spermoteci nositi sve manje «žuto-smeđih» nasljednih gena.

Skeptični će nalaziti prigovore u miješanju s genima drugih pčelinjaka onih koji ne mare za taj aspekt uzgoja, ali sam osjećam kako je to ispravan put. Stručnijima ću prepustiti da činjenicama skeptike pretvore u oduševljene.