| Intervju |
| Ponedjeljak, 05 Svibanj 2008 | |
|
Intervju sa ministrom poljoprivrede Republike Srbije
gospodinom Slobodanom Milosavljevićem
Razgovor vodio Rodoljub
Živadinović 24. aprila 2008. godine. Sastanku je prisustvovao i gospodin Dušan
Katić iz Službe za odnose sa javnošću kabineta ministra.
ŠTA MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE
NUDI PČELARIMA
Časopis
Pčelar: Poštovani gospodine ministre, zahvaljujemo Vam se u ime pčelara Srbije
što ste odvojili vreme za kontakt sa pčelarima. Vi i Vaši saradnici imali ste
ovih dana nekoliko razgovora sa nadležnim predstavnicima SPOS-a u kojima ste
izrazili spremnost Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva da
ubuduće izlazi u susret pčelarima po uzoru na druge razvijene pčelarske zemlje,
kakva Srbija jeste. Pčelari Srbije su u vrlo teškoj situaciji koja ugrožava ne
samo njihov opstanak, već i oprašivanje poljoprivrednih kultura, u slučaju da
se veći broj njih odluči da zbog neisplativosti proizvodnje usled povećanih
troškova i istovremene niske cene meda, napuste pčelarenje ili smanje broj
pčelinjih društava. Vi dobro znate da pčelari Srbije samo kroz oprašivanje
državi godišnje doprinose oko 465 miliona evra. Obećali ste da će država pomoći
i odgovoriti na molbe pčelarske organizacije. Kako?
Ministar
Slobodan Milosavljević: Pre svega, imao sam zadovoljstvo, zaista, da sa više
predstavnika raznih udruženja pčelara u poslednjih mesec-dva dana razgovaram u
više gradova Srbije i želim da istaknem jedan kulturni nivo tih razgovora koji
se objektivno razlikuje u odnosu na prosek Srbije. To je mnogo viši nivo komunikacije
sa višim stepenom međusobnog uvažavanja i sa, rekao bih, jednom boljom
percepcijom i razumevanjem trenutne situacije, posebno kada su u pitanju
očekivanja šta je realno moguće postići. Ja sam i tamo istakao, a evo, i sada
ću ponoviti, da je plan Ministarstva da od iduće godine uvedemo direktnu
subvenciju po košnici. I to je nešto što mislim da će približiti pčelarstvo
Srbije evropskim standardima, ali i više od toga, doprineti da pčelari mogu sa
većim stepenom izvesnosti, odnosno manjim rizikom, da planiraju svoju proizvodnju,
povećanje proizvodnje, investicije koje su vrlo bitne o kojima ćemo malo
kasnije pričati, i ono što smo negde u ovim danima uspeli da sklopimo, a to je
da bi taj podsticaj po košnici mogao da bude nešto preko pet evra na godišnjem
nivou.
Takođe, mnogo toga mora da se
uloži u kvalitet meda koji je nesporan, ali neprepoznatljiv zbog neadekvatne
ambalaže i neprepoznatljivosti robnih marki, zatim nestandardnog kvaliteta
svake godine i nedovoljnih količina koje praktično traži tržište i koje su
potrebne da bi se postao partner velikih trgovinskih lanaca gde možemo da
nađemo prostor za plasman našeg meda.
Druga stvar o kojoj smo pričali,
tu smo se takođe potpuno složili, je potreba da preko Uprave za zaštitu bilja
onemogućimo korišćenje preparata koji uništavaju pčele, najvrednije prirodne
oprašivače, sklanjajući ih sa naših livada, njiva, voćnjaka, vinograda i time
onemogućavaju da se ova vrednost od 465 miliona evra godišnje, koju pčele kao
oprašivači doprinesu poljoprivredi Srbije, maksimalno realizuje. Već smo neke
aktivnosti preduzeli. Direktor Uprave za zaštitu bilja, gospodin Maširević, je
rekao da mi u našem mandatu nismo ni dali saglasnost za taj preparat,
ozloglašeni Gaučo, ali da ćemo preko inspekcijskih kontrola, koliko god je to
moguće, sprečiti njegovu upotrebu i pokušati da taj preparat i neke slične
eliminišemo u što je moguće većoj meri sa tržišta.
I, ono što je takođe vrlo bitno
da uradimo u saradnji sa nadležnim inspekcijama, to je da kaznimo drakonski sve
one koji deklarišu da prodaju med, a suštinski prodaju ne znam ni ja šta, neke
razblažene šećere, proizvode koji liče i podsećaju i, na žalost, zovu se med, i
to u najvećim trgovinskim lancima, a suštinski nemaju karakteristike prirodnog
meda.
To su neka tri polja na kojima
smo se dogovorili da u narednih nekoliko meseci zajednički radimo, uz podršku
SPOS-a, i da kad budemo usvajali program za iduću godinu, pre svega, ovaj
podsticaj po košnici obezbedimo i time pokažemo zaista jednu konkretnu brigu i
resornog Ministarstva i države za pčele i pčelarstvo, i otvorimo prostor da se
jedan potencijalno visokovredan proizvod iz Srbije u mnogo većoj meri plasira i
pod povoljnijim uslovima, znači višoj ceni, na tržišta, pre svega okolnih, a
zatim i svih evropskih zemalja.
Časopis
Pčelar: Srbija ima mnogo strožije propise za registraciju prostorija za prijem,
vrcanje i pakovanje meda u domaćinstvu, nego pčelarski najrazvijenije zemlje EU
(Francuska, Švajcarska, Danska...). Propisi zadovoljavaju formu, a ne suštinu -
dobijanje vrhunskog proizvoda. Postoji li mogućnost da se prostorije za
pčelarstvo izdvoje iz Pravilnika o uslovima koje moraju da ispunjavaju objekti
za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog
porekla, u poseban Pravilnik, jer je med proizvod sa niskim mikrobiološkim
rizikom zagađenja, uz uvođenje standarda koji važe u navedenim zemljama EU?
Ministar
Slobodan Milosavljević: Mi smo potpuno saglasni da moramo da kreiramo novu
regulativu za ljude koji se bave pčelarstvom. Ono što je bitno i što želim da
istaknem je da smo ove godine prvi put krenuli sa direktnim podsticajnim merama
za pčelare i pčelarstvo. To je podsticaj za nabavku pčelinjih matica, podsticaj
za opremu za pčelarstvo i podsticaj za organsku proizvodnju meda. To možda nisu
neka spektakularna sredstva, ali sama činjenica da smo pčelare uključili u mere
i programe Ministarstva poljoprivrede kroz podsticaje, govori da zaista
uvažavamo taj segment poljoprivredne proizvodnje, naravno i značaj pčela i
pčelarstva za ukupan poljoprivredni, pa i ekonomski rezultat Srbije. Možemo da
se već u narednim mesecima angažujemo na izradi i promeni pravilnika, uredbi,
pa čak i zakona koji bi regulisali pčelarstvo i taj segment proizvodnje, ali
isto tako, i to je jedan od mojih saveta koji sam uputio pčelarima, evo i sada
ga ponavljam, šanse ne treba propuštati. Srbija, odnosno pčelarstvo Srbije, ima
jednu veliku šansu, a to je Univerzijada 2009. godine, da svojim proizvodima
koji su zaista superiorni po kvalitetu u odnosu na ovo što se nudi iz uvoza na
domaćem tržištu, da se prezentuje i da uđe u standardnu ponudu najvećih
sportskih manifestacija. Sportistima se preporučuju u vreme takmičenja i
velikih napora prirodni šećeri, najbolji mogući kvalitet i najbolja i najjača
energija koju mogu da obezbede je unošenjem prirodnog vrcanog meda. Jedan od
preduslova koji mora pčelarstvo Srbije da ispuni, to je da ispuni standarde da
bi mogli da postanemo deo te ponude. A taj standard, računajući naravno
kvalitet kao nesporan, količinu takođe, podrazumeva i najkvalitetniju ambalažu
i obeležavanje proizvoda. To znači, praktično, staklenu ambalažu sa metalnim
tvist poklopcem i pakovanje koje je prilagodljivo potrebama jednog obroka
svakog čoveka, pa naravno i sportiste. To danas deluje kao nemoguća misija, to
danas deluje kao nedostižan cilj. Međutim, moguće je to uraditi, mi smo spremni
da sa staklarama i ovde i sa drugima razgovaramo i da pomognemo da se ta
investicija prelaska sa plastičnih, PVC ili ne znam ni ja kojih ambalaža za
hotelske obroke meda, pređe na ono što svet radi, što svet traži i što otvara
mogućnost za ulazak na najveća i najprobirljivija tržišta kakvo je tržište
hotela, što nudi mogućnost da ono što se proizvede u Srbiji bude pod mnogo boljim
uslovima realizovano. Razgovarali smo o tome, ja sad po tom pitanju očekujem i
inicijativu pčelara. Znači, to mora da bude jedinstvena akcija za sve pčelare
Srbije ili najveći broj njih. U toj priči nema šanse da neko udruženje ili
jedan deo pčelara profitira, a ostali ostanu van te priče. Jedini način da se
ti povećani troškovi nove ambalaže i pakovanja i obeležavanja proizvoda sklope
jeste da to bude ekonomija obima i da praktično gro pčelara koji imaju kvalitet
i kvantitet pređe na tu vrstu ambalaže. Još jednom ponavljam da sam vrlo voljan
da onog trenutka kada vidimo da ta realna mogućnost postoji uz spremnost
pčelara, da organizujemo sastanak sa direktorima i menaxmentom Univerzijade i
da rezervišemo, pošto za to ima vremena još uvek, kompletne količine meda iz
domaće proizvodnje, ali u traženoj ambalaži itd.
Časopis
Pčelar: Pčelari i drugi poljoprivrednici Slovenije koji registruju poljoprivredno
domaćinstvo imaju pravo da stavljaju svoje proizvode u maloprodaju bez obaveze
registrovanja privrednog subjekta. Pošto u Srbiji to ne mogu i pošto glavninu
zarade odnesu otkupljivači, pitamo vas zašto se to ne uvede i u Srbiji po uzoru
na Sloveniju koja je članica EU? Naravno, podrazumevamo ispunjenje osnovnih
higijensko-sanitarnih uslova u proizvodnji shodno zakonskim propisima.
Ministar
Slobodan Milosavljević: Ja ne vidim nijedan razlog zašto se to ne bi uradilo.
Tome prethodi verovatno promena nekih propisa i zakona iz oblasti trgovine i
nešto malo iz poljoprivrede i ja sam spreman da na inicijativu SPOS-a pokrenem
kao resorni, nadležni ministar, tu inicijativu prema ostalim kolegama u Vladi i
da omogućimo da domaći med uđe u domaće trgovine, kao zanatski proizvod, na
primer, a ne kao industrijski proizvod. Tako da je to jedno tehničko pitanje za
koje nisam, iskren da budem, ni znao da postoji kao problem, pošto sam viđao u
trgovinama med od privatnih pčelara i ne znam kako se on probija do Maksija, C
marketa, Jabuke ili neke druge trgovine, ali isto tako mislim da sistemski, kao
i neke druge stvari, to mora da se uradi i da se omogući za sve one koji ispunjavaju
standarde i propisane uslove, ulazak u trgovinske lance. Međutim, ono što smatram da jeste problem, to je
kvantitet i standard kvaliteta. Najčešće su retki oni pojedinačni pčelari koji
mogu da ispune standarde ili ih možda uopšte i nema. Kad vi uđete u aranžman sa
jednim trgovinskim lancem kakav je, na primer, Deltin Maksi, i dogovorite se da
će te u određenom vremenskom periodu isporučivati toliku i toliku količinu
proizvoda, ako oni investiraju u tog proizvođača, postave taj med na police, krene
prodaja, a onda se desi da proizvoda nestane ili da se kvalitet promeni, onda
taj pčelar od svojih kolega uzima med koji je malo drugačijeg kvaliteta i
strukture, i tako nastaje problem. Takvih je slučajeva u prošlosti bilo. Znači,
opet, udruživanje pčelara, formiranje pčelarskih zadruga, objedinjen nastup na
tržištu, zajednička kontrola, je ono što mi, možda, nije bilo najjasnije u
razgovorima sa raznim udruženjima, kao i pokušaj jednih da budu bolji i
uspešniji od drugih. U ovoj fazi borbe za jedan visoko vredni proizvod i prvo
mesto na tržištu, svi moraju da budu jedinstveni i nema šanse da neko profitira
na račun nekoga drugog. Kada sve ove stvari o kojima pričamo ispunimo, onda
dolazi vreme u kome će onaj ko više investira. ko češće menja mesta ispaše, ko
ima kvalitetnije košnice, pčelinje matice, ko uloži više u marketing i u
kvalitetniju ambalažu, praviti profit. Ali, mi prvo moramo da dođemo do one
bazične priče, a to je da je na tržištu prirodni med - prva stvar, druga da je
tu standard amabalaže, pakovanja i kvaliteta, i treća da imamo kontinuitet
snabdevanja u količinama i kvalitetu.
Časopis Pčelar: Mi imamo jednu zadrugu koju su formirali veliki pčelari
Srbije prošle godine, i ona ima takvu koncepciju. Ja ne znam da li će ona
konkurisati za bespovratna sredstva Ministarstva, u svakom slučaju će pogrešiti
ako to ne učini, ali možete li nam nešto detaljnije reći o tim bespovratnim
sredstvima?
Ministar
Slobodan Milosavljević: Da, evo, i to ću pomenuti sada. Ja želim da obećam
nešto pčelarima. Pošto znam da uspešnih pčelarskih zadruga nema mnogo, evo,
konkurs je otvoren još dve nedelje za podršku zadrugama za ovu godinu -
bespovratnu podršku od Ministarstva u visini od pet miliona dinara, i ja
pozivam pčelarske zadruge da konkurišu. Obećavam da će najmanje jedna, a ako
bude više kvalitetnih, onda i više njih dobiti taj podsticaj.
Časopis
Pčelar: Pčelari Srbije su preko svoje organizacije i prethodnih godina
pokušavali da iz Ministarstva poljoprivrede čuju reči razumevanja. Mi verujemo
da smo sami krivi za neuspeh, jer nismo umeli da predstavimo pčelarstvo u onom
svetlu kakvo ono zaslužuje. Pčelari godinama ulažu velika sredstva u razvoj
pčelarske proizvodnje, ali im je država do sada uglavnom odmagala, umesto
pomagala. Nadamo se da je Vaše razumevanje za probleme pčelarstva samo početak
uspešne saradnje SPOS-a i Ministarstva poljoprivrede, jer je ona obostrano
korisna. Mi znamo da Vi niste mogli da unovčite ček na 465 miliona evra koji
ste nedavno dobili od predsednika SPOS-a, ali znamo da su ga voćari, povrtari,
ratari i svi ostali građani Srbije odavno unovčili. Da bi ga unovčavali i
narednih godina, Ministarstvo poljoprivrede moraće da učini dosta na
prilagođavanju naših propisa savremenim trendovima u svetu, kako bi pčelinji
proizvodi mogli da se plasiraju u inostranstvo. Pretpostavljamo da ste spremni
i na to?
Ministar
Slobodan Milosavljević: Apsolutno. Međutim, ono što mi je neprijatno da
čujem, to je da sam prvi ministar u neko ne tako davno vreme koji je imao
razumevanja za pčelare, prvi sam neku lepu reč rekao o zadrugama i udruženjima,
prvi sam posetio mnoga sela u Srbiji u koja nikad nije ušao ministar poljoprivrede.
To nije dobro. To nije samo moj kvalitet, to je manjkavost čitavog sistema u
prethodnim godinama u kojima ministri poljoprivrede nisu bili deo sopstvene poljoprivrede
u zemlji u kojoj žive i u zemlji u kojoj vode resor poljoprivrede. Ovo što smo
uradili i ovo što radimo smatram praktično jednim poslom, jednom obavezom,
mene, koji sam dobio poverenje Narodne skupštine, a preko toga, indirektno, i
poverenje građana Srbije, da svakoga saslušam i da svakome izađem u susret i da
sve tretiram na jednobrazan način, ravnopravno, i ja upravo to i radim. Još
jednom ću reći da sam imao jako dobar razgovor sa pčelarima i SPOS-om, da su svesni
i realni u svojim zahtevima i očekivanjima, ali vrlo jasno i dobro i
organizovani i spremni da učine sve ono što je potrebno da bi bili partner
Ministarstvu, da bi taj rezultat njihovog rada, od koga, kao što znamo, mnogi
imaju koristi, doneo i njima bolji život i više koristi. Vreme u kome su
pčelari ili najveći broj pčelara radili da bi preživeli, i mnogo više iz
entuzijazma nego profitno motivisani, mora da ostane iza nas. Znači, hobi je
jedno, obimna proizvodnja je drugo, i mi smo tu spremni da sve ono što je
obimna proizvodnja podržimo i pomognemo, a hobi, kao i svaki hobi, je nešto što
svakom čoveku posebno zadovoljstvo pričinjava.
Časopis
Pčelar: Mi ćemo i u narednom periodu predlagati Ministarstvu izmene određenih
propisa. U mnogim zemljama (Slovenija, Bugarska...) veterinarske preglede pčela
finansira država. Naravno, neke zemlje su ukinule bespotrebni pregled na
bolesti kojih ima u svim košnicama (Hrvatska: varoa, nozemoza) i sa kojima se
danas neizbežno mora pčelariti. Ukidanje primene opasnih preparata za pčele na
medonosnim i polenonosnim biljkama je takođe prioritet. Srbija je danas jedina
zemlja na svetu u kojoj pčelar nema pravo da proda svoj roj ili društvo, a da u
njemu nema selekcionisanu maticu. Nema pravo ni da proda svoju maticu, dok
svaki seljak može da proda svoje prase ili bilo koju drugu životinju, a da ga
niko ne pita da li je selekcionisano ili nije. Ovakav propis nema stručnog
opravdanja, ali je na snazi od 1991. godine. Najveći terenski problem pčelara
je svakako trovanje pčela prskanjem voća u cvetu insekticidima, jer nemamo
adekvatnu operativnu meru koja bi na licu mesta sankcionisala trovače. Nadam se
da delite naše mišljenje da to nisu preveliki izazovi za Ministarstvo poljoprivrede,
s obzirom da osim izmene propisa ne zahtevaju znatnija finansijska sredstva?
Ministar Slobodan Milosavljević:
Slažem se sa svim ovim što ste u pitanju, rekao bih i konstataciji i opravdanoj
kritici, izneli. Mi smo pokrenuli jedan projekat agrosaveta i agroprognoze, i
on se, koliko ja znam, evo, Dušan Katić neka potvrdi, na određenim lokalnim
televizijama stalno emituje. Suština tog projekta je da imamo u njemu i
sadržanu informaciju o tretiranju biljaka na većim površinama, i da time i
pčelare upozorimo na mogućnost da zbog tretiranja iz aviona i pčele imaju
problema. Ono što ja želim da najavim, to je da ćemo, nadam se ukoliko dobijemo
poverenje da nastavimo ovaj posao, uspeti da se probijemo i na nacionalni
servis, na RTS i na sve televizije sa nacionalnim frekvencijama i da u saradnji
sa udruženjima pčelara, ali isto tako i sa svim poljoprivrednicima damo
adekvatnu i pravovremenu informaciju o tome kada će i kojim preparatima biti
tretirane određene površine i određene kulture, kako bi se izvršile adekvatne
pripreme.
Naravno, propisi su nešto na čemu
moramo intenzivno da radimo i tu ću biti vrlo otvoren i iskren. Nama je tu
potrebna saradnja sa pčelarima. Jedno je iskoristiti pozitivna iskustva iz
Slovenije, Nemačke, Austrije ili nekih drugih zemalja, mi nemamo nikakvu sujetu
i sve ono što je dobro trebamo da prepišemo, ali uvek postoji jedan mali
segment prilagođavanja i nacionalnom zakonodavstvu i nekim specifičnim
situacijama kojih imamo u našoj zemlji. U tom kontekstu, ja očekujem
kooperativnost SPOS-a, formiranje zajedničkih radnih timova, i to je nešto što
predlažem da se po svakom propisu, zakonu, uredbi, pravilniku koji treba da se
izmeni formiraju zajednički timovi na paritetnoj osnovi iz tri institucije.
Jedna je resorno Ministarstvo poljoprivrede, druga je SPOS, a treća je nauka skoncentrisana
na fakultetima, institutima, nekim poljoprivrednim kombinatima i svim onima
koji imaju praktična iskustva vezano za pčele i pčelarstvo.
Po svakom od ovih pitanja spreman
sam da promptno reagujemo i da zajedničkim radom popravimo neopravdano zapostavljene
pčelare i da im omogućimo da svojim radom, koji je multifunkcionalan, pomažući
sebe indirektno pomognu i povećaju proizvod poljoprivrede Srbije.
Časopis
Pčelar: U nacrtu Zakona o sredstvima za zaštitu bilja postoji član 69 koji se
tiče pčelarstva i prskanja biljaka pesticidima, ali je izbačena dosadašnja
klauzula da je zabranjeno prskati voće u cvatu. Ne vidimo razlog zašto je to
izbačeno, jer sada nećemo imati mogućnosti da pred sudskim organima
nadoknađujemo štetu...
Ministar
Slobodan Milosavljević: ...pri čemu i dok je bilo, bilo je problema, a kamoli
sada.
Što se tiče matica, nisam ni bio
upoznat sa tim da pčelari ne mogu da prodaju odgajene matice ili pčelinja
društva i rojeve, znao sam samo da ne mogu da ostvare podsticaj.
Dušan
Katić: I ja sam imao taj problem sa tastom tj. njegovih 180 košnica kada je
umro.
Ministar
Slobodan Milosavljević: Razumem, ali mi nije jasno zašto je to tako. Evo,
prvi put čujem za to. Vezano za ovo pitanje, čim se državni sekretar zadužen za
pitanja stočarstva Milan Petrović vrati, daćemo mu nalog da proveri to i da
predloži izmene i dopune Zakona o unapređenju stočarstva. Onda ćemo to
pripremiti za neko jesenje ili zimsko zasedanje Skupštine.
Časopis
Pčelar: SPOS je spreman da bude servis Ministarstva poljoprivrede i da predstavlja
sponu između Ministarstva i pčelara Srbije. Da li smatrate da možemo ostvariti
i takav vid saradnje?
Ministar
Slobodan Milosavljević: Apsolutno. Evo, već smo kroz više pitanja prošli kroz
pojedine segmente saradnje u oblasti zakonodavstva, izmena, dopuna, promena,
popravljanja, u oblasti uspostavljanja standarda kvaliteta u proizvodnji meda,
u oblasti kontrole i ukazivanja na falsifikate meda koji se pojavljuju na
tržištu, zatim u nekim segmentima kao što je usvajanje nove ambalaže, pronalaženje
tržišta, izlazak na sajmove, smotre, manifestacije. Sve su to stvari koje
želimo da podstaknemo, da dođemo u situaciju da ovih 465 miliona evra kolika je
vrednost pčelarstva u Srbiji, bar neki procenat stigne do pčelara, a to će onda
značiti, naravno, veliki efekat i za srpsku poljoprivredu i za srpsku državu.
Časopis Pčelar: Zahvaljujemo Vam se što ste nam omogućili da razgovaramo
sa Vama o gorućim problemima srpskog pčelarstva. Uverili smo se da vaša obećanja
imaju težinu i nadamo se skoroj realizaciji. Hvala Vam najlepše!
Ministar Slobodan Milosavljević: Hvala i vama, i na dobrim pitanjima i na inicijativama
koje ste pokrenuli. Još jednom, vrlo iskreno, nisam bio dovoljno upoznat, iako
volim med i konzumiram ga svaki dan, i deca pre nego što krenu u školu uzimaju
kašičicu meda, ali nisam bio upoznat sa nekim sitnim, ali vrlo problematičnim
ograničenjima i ogradama koje postoje u zakonima i onemogućavaju da se ostvari
maksimalan efekat bavljenja pčelarstvom. Aktivno ćemo pristupiti tome da se ovi
problemi reše i verujem da ćemo moći za narednu sezonu da izađemo pred pčelare
i da im isporučimo rezultat ovih obećanja koja smo dali.
|



