Ivan Koler - Bilogorsky
Uzgoj matica bez "bebi" oplodnjaka

 

U posjeti obitelji Koler

Prije nekoliko dana posjetio sam pčelarsku obitelj Koler, a u svrhu snimanja njihovih pčelinjaka za potrebe ovoga sajta. Ljubazni domaćin, g. Ivo, sačekao me je na ulazu u Bjelovar, da ne bih lutao po gradu.
Došavši do doma Kolerovih, parkirali smo aute i odmah sišli u podrumske prostorije, da mi domaćin pokaže svoje carstvo. To je bilo prvo iznenadenje koje sam doživio taj dan. Stolarska radiona, radna soba za poslove kao što su uvlačenje žice u okvire, pravljenje osnova za matičnjake i slično, prostorija za skladištenje satnih osnova i ostalog pribora, prostorija s novim nastavcima i okvirima priredjenim za nadolazeću sezonu. Nastavcima i okvirima bio je zakrčen svaki slobodni centimetar tog velikog prostora, a ne treba napominjati da je sve uredno složeno do plafona. Sve prostorije su grijane, a na podovima parket. Doslovno, pravi pčelarski raj. Slijedilo je upoznavanje s gdjom. Ljerkom i mali odmor uz kavu, slane kolače i neizbježne pčelarske razgovore. Moram napomenuti da je gdja. Ljerka spremila dijetni ručak posebno za mene, a ja sam zbog svoje bolesti morao odbiti. Ovom prilikom se još jednom izvinjavam, što je na to nisam ranije upozorio. Tu mi je g.Ivo pokazao svoju modifikaciju igle za presadivanje kupljene u Pragu. Igla ima lupu i vlastito osvjetljenje. Tim alatom, gdja. Ljerka vrši presadivanje jednodnevnih ličinki. Znači, Kolerovi rade na klasičan način.
Drugi pozitivan šok toga dana je bilo to što ne koriste tzv. "bebi oplodnjake". To je i osnovni razlog ovoga moga popratnog teksta. Naime, prošle zime se na jednoj od pčelarskih grupa vodila diskusija o maticama. Pitanje je bilo zašto su matice tako malene da mogu proći Hanemanovu rešetku i zašto ih pčele nakon izvjesnog vremena zamijene maticama iz tihe smjene? Zaključak je bio da su matice nezrele, a da je "krivac" bebi oplodnjak u kome matice ne mogu razviti potpuni potencijal do momenta prodaje. Pčele to osjete i zamjene ih tihom smjenom. Tome u prilog idu i tvrdnje J. Belčića u knjizi "Zlatna knjiga pčelarstva" - Belčić / Sulimanović, gdje on prije 33 godine navodi da su bebi oplodnjaci prošlost. Tko ima navedenu knjigu, može o tome pročitati u poglavlju - Stara iskustva i novi putovi, 154. - 158. stranica.
Evo nekoliko izvoda iz tog poglavlja. Citiram:

"Od samog početka uzgoja matica u Americi, prije više od sedam desetljeca, uzgajivači matica djelili su se na one koji su tom poslu prilazili s pažnjom, ljubavlju i ustrajanošću, koji su željeli proizvesti najbolje matice bez obzira na uloženo vrijeme i trud, i na one koji su išli samo za zaradom pa su nastavili sa što majie izdataka i sa što manje pčela izvući što više koristi. Ovi drugi upotrebljavali su minijaturne oplodnjake s nekoliko stotina pčela, uza sve danas poznate nedostatke takvog uzgoja. Oprezniji su se služili pregradenim L.R. nastavkom………"

" Mali oplodnjaci mnogo su mi puta zagorčali život. Ne samo što rojici napuštaju oplodnjake, te se izroje, nego ih još u bespašno vrijeme jače zajednice opljačkaju."

"Osim toga takve su tek sparene matice nedozrele, nedovoljno razvijenih jajnika………"

" Nepotrebno je opisivati sve one peripetije koje sam doživljavao u radu s malim oplodnjacima. Ipak sam o njima pisao, zbog toga što mi se posljednjih godina više pčelara obraca s pitanjem zašto im nabavljene matice pčele ubrzo zamjenjuju drugima koje su same uzgojile."

Tako je zborio velikan hrvatskog pčelarstva Josip Belčić.

Da je g. Belčić još živ, autor ovoga teksta postavio bi mu isto pitanje. Od petnaest kupljenih matica, pčele su mi tihom smjenom zamijenili trinaest. Volio bih da mi netko iskusniji argumentirano odgovori zašto ?

No, vratimo se mojim domaćinima Kolerovim.
Nakon "kratkog" razgovora od nekoliko sati ( pčelarska klasika), krenuli smo u obilazak pčelinjaka ( a taman smo se raspričali -:) . Bojali smo se da ne ostanemo bez svjetla potrebnog za snimanje. To nam se na kraju i dogodilo, pa nismo stigli snimiti treći pčelinjak Kolerovih.
Matični pčelinjak bio je za mene treći pozitivni šok toga dana. Ogromno imanje na idealnom mjestu, s dvostrukim nagibom ( i po dužini i po širini ), s dvije strane okruženo šumom (zaštita od vjetra ).
Inače, pčelinjak je općenito dobro zaštićen od vjetra. Već spomenuta šuma s dvije strane, dvostruki nagib terena, te redovi šljiva i ljeske na rubovima nasuprot šume.
A košnice? To je posebna priča. Kuda god se okreneš, samo košnice. Teško ih je izbrojati. Kako li samo izgleda u sezoni, kada se napune oplodnjaci i krene proizvodnja matica ? Nadam se da ćemo i te fotografije kroz koji mjesec imati na Web pčelinjaku.
Na imanju su i dva nova pčelarska objekta puna nastavaka i okvira priredenih za proljeće. Ovaj puta ne do plafona kao kod kuce, nego do krova.
Sva ta masa košnica i veličina pčelinjaka, otežavala mi je snimanje. Nikako nisam mogao naći polziciju s koje bih uhvatio veći dio pčelinjaka i prikazao tu veličinu.

Tu je i kamion sa AŽ-Grom košnicama, dvanaest okvirnim, izradjenim u vlastitoj radionici, a uz nesebičnu pomoc našeg zajedničkog prijatelja Andrije Damljanovića.

Pomoćni pčelinjak je takodjer velik. Košnice su poredjane na južnoj strani šume, na suhom terenu i nešto nižoj nadmorskoj visini. Zato na snimcima nema snijega ni približno kao u matičnom pčelinjaku. Na tom pčelinjaku snimio sam i prve ovogodišnje visibabe.
Bližio se kraj dana. Morao sam za Zagreb. Prvi puta nakon puno vremena nisam palio radio u autu. Vozio sam polako razmišljajući o obitelji Koler i njihovim pčelinjacima. Iza mene se formirala kilometarska kolona…

Miroslav Farkaš
Zagreb, 05.03.2005.