RUDOLF TOMAŠ, najstariji hrvatski pčelar

 

Pčelar sam od 1940. godine, a pčelario sam do 2003./4., a dalje zbog
starosti i nemoći sa pčelama više ne mogu raditi. Sada imam petnaestak
praznih košnica (dijelom pohabanih za popraviti). Košnice su tzv. Huberove
40x40 sa 18 okvira i 2 pregradne daske (pološke), te novih 5 kom nastavljača
u kojima nema pčela, sa 10 odnosno 20 okvira i oko 50 rezervnih okvira.
Stari se med još povlači u našoj špajzi za trošiti. Vrlo mnogo meda sam
razdijelio rodbini i prijateljima. Košnice ću upotrijebiti za voće zimi u
podrumu. Mladež se više ne zanima za pčelarstvo kao u moje vrijeme kada je
skoro svaka druga kuća imala po par slamnatih pletara, pa su se pčele
sumporom gušile da bi došli do meda. Danas toga nema u ovom kraju, već tu i
tamo u selima ima pčelara sa više desetaka umjetnih košnica sa okvirima i
oni prodaju med Pčelarskoj zadruzi "Centar" Zagreb ili u tvornicu "Zdenka" i
ostalim potrošačima.
Kroz moju vrcaljku sa 4 okvira proizvedeno je stotine i stotine kg meda od
svih obližnjih pčelara, a sada su ostali u Štefanju samo Đurica Barberić i
Ćiro Vusić sa više desetaka i do sto košnica. U selu Blatnica je pčelar koji
ima desetak nastavljača. Mladima ne paše sa pčelama "pikalicama" imati
posla, interesa nema. Dođe pokoji seleći pčelar autom u Štefanjski Brijeg na
bagremov med. Nema Agrokombinata, nema ni uljane repice ni suncokreta, a
slabo i meda.

O sebi dajem slijedeće podatke: Rodio sam se za Austrougarske u prekodravskom
selu Ždala 4. 7. 1914. U početku SHS države pohađao sam opću pučku školu u
Ždali i kao dječak od 13 godina otišao sam u Karlovac da izučim neko
zanimanje. Mama je bila u službi po Mađarskoj kao kuharica kod tamošnjih
grofova, a otac je početkom 1. svj. rata 1914. propao na bojnom polju..Bio
sam u Karlovcu kod nekih Židova u kancelariji praktikant za knjigovodstvo i
završio 2 razreda gimnazije i jedan razred trgovačke škole. Bila su to dva
brata Albert i Gabrijel Ofner, vrlo cijenjeni, dobri i nadasve pošteni ljudi
koje su u 2. svj. ratu ubili njemački fašisti. Na životu je ostala gđa
Danica Ofner sa sinom Zdenkom koji je sada navodno dr. veterinar u Gorskom
kotaru, a sakrivali su se u crkvi Sv. Trojice kod fratara u Karlovcu. Vodio
sam župne knjige 1932.- 1937. kada sam preselio u Štefanje gdje sam se 1940.
oženio udovicom Maricom Pinter.. Imao sam vlastitu trgovinu do 1945. Bio sam
knjigovođa u Poljoprivrednoj zadruzi do 1949. Tada sam prešao u državnu
službu kao upravnik pošte sve do umirovljenja, tj. 20 godina u pošti i
ukupno 40 godina radnog staža.

Pčele su mi bile uzor u životu i radu, u stvaranju i skrbi za obitelj.
Radeći sa pčelama, boravio sam na svježem zraku, a njihove sam ubode primao
ne zamjerajući im, a i s vremenom sam se naviknuo i mislim da su me učinili
zdravijim i otpornijim prema bolestima. Kad čovjek upozna pčele i blagodati
koje priroda ima od njih u oplođivanju voćaka i ljekovitog bilja od kojeg
skuplja pelud i proizvodi med, nektar i propolis, ne može a da joj ne oda
poštovanje. Ja kaľem da pčela ne ugine nego umre, kao čovjek.
U svom vijeku pčelarenja služio sam se i radio po korisnim uputama izvrsnih
pčelara koji su svoja iskustva iznosili u časopisima kao što su: Pčelarstvo,
Zgb., Hrvatska pčela, Osijek, Čebelarstvo, Ljubljana, te knjigama
Pčelarstvo, Josipa Katalinića od 1979., Pčela Osijek, Ivana Sitarića 1926.,
te mnoga školska izdanja, te Sulimanovićeva predavanja u Čazmi i Bjelovaru.
Kao stari pčelar mogu preporučiti mladim pčelarima da ako žele uspješno
pčelariti, onda neka se dobro upoznaju s građom , funkcijom i životom pčela.
Neka se ne plaše pčelinjeg uboda, organizam se s vremenom navikne. Važno je
znati i da se pčela privikne na tih i miran rad pčelara, bez brzih pokreta,
osim toga pčela osjeća miris ruku pčelara, izgled njegove odjeće koja mora
biti čista, bez jakih mirisa. Pa, početniče i zaljubljeniče u radilice,
trutove i matice, naprijed i s Božjim blagoslovom, a nadasve strpljenjem!

 

Tvoj neznani prijatelj, stari pčelar, Rudolf Tomaš,
43246 Štefanje.
Uz pčelarski pozdrav: Medno, medno!