Miroslav Farkas

Urednik autorske stranice:

Zlatko Tomljanović

Autori teksta:

Mr.sci.dr.Maja Roje Novak
neurolog i stalni sudski vještak za neurologiju

Zlatko Tomljanović,dr.vet.med.
samostalni istraživač i profesionalni pčelar

Primjena pčelinjeg otrova u liječenju multiple skleroze (MS)

Multipla skleroza je autoimunosna bolest gdje vlastite obrambene stanice napadaju tkivo živčanog sustava. To je bolest koja uzrokuje sve više tegoba kod ljudi i čini 5 % svih organskih bolesti središnjeg živčanog sustava. Unatrag nekoliko godina imamo mnogobrojne upite pčelara i ljudi različitih zanimanja koji traže spas ili barem privremeno ublažavanje znakova MS primjenom pčelinjeg otrova.
Kad smo se dotaknuli MS shvatili smo da se upuštamo u beskrajnu avanturu čiji nam početak,ali ni kraj nisu ni danas sasvim kristalno jasni. Istraživajući dostupnu literaturu bivali smo polagano uvučeni u nepregledna polja imunologije odnosno znanosti o specifičnoj otpornosti organizma prema infekciji. Među osnovne imunološke značajke redovito se ubraja i pojava nazvana imunosnom podnošljivošću. To je sposobnost imunosnog sustava jedinke da antigene vlastita organizma razlikuje od ostalih antigena i da na njih ne reagira imunosnom reakcijom. Imunosno prepoznavanje vlastitog koje susrećemo kod ljudi i životinja smatra se jednim od temeljnih postavki na kojima počiva očuvanje ustrojstva svakog organizma. Međutim,ta važna činjenica imunosnih mehanizama ponekad može zatajiti pa se imunosna reakcija pokrene i na kemijske biljege vlastitih antigena. Takva se pojava naziva autoimunošću koja je usmjerena prema stanicama vlastitog organizma. Pogrešno bi bilo svaku autoimunost izjednačiti s bolešću no kod MS dolazi do očitanja imunosne reakcije prema vlastitim stanicama pa je s pravom smatramo autoimunosnom bolešću.
Kod daljnjih istraživanja MS ,ne samo da smo bili uvučeni u imunologiju već smo morali posebice obratiti veliku pozornost na anatomska razmatranja i rasprave u svezi živaca (neurona) i prijenosom impulsa između njih . Poznavati imunosna načela te anatomske odnose u središnjem živčanom sustavu bili su preduvjet kako bi si lakše prispodobili nastanak MS, a time mogućnost primjene pčelinjeg otrova u njezinom liječenju.
Osnovna jedinica živčanog sustava je neuron. Sastoji se od velikog tijela stanice (u kojem se nalazi jezgra i stanične organele) i često od dugog nastavka koji se naziva akson. Akson se završava granjanjem; njegovi ogranci se vežu s ograncima drugih neurona. Ovi sinaptički kontakti omogućuju prijenos impulsa s jednog neurona na drugi, obično s jednog nervnog ogranka aksona na kratke dendrite tijela susjednog neurona. Akson mijeliziranog neurona je obavijen ovojnicom građenom od izolacijskog materijala koji se zove mijelin. On se sastoji od naizmjenice postavljenih slojeva bjelančevina i masti koji se prekidaju svakih 0,4-2,5 mm s malim neizoliranim dijelom koji se naziva Ranvierovo suženje. Ova suženja osiguravaju "preskakanje impulsa" s jednog suženja na drugi, a ne da putuju korak po korak kondukcijom duž svakog dijela aksona. Taj fenomen ,poznat kao skokovita kondukcija omogućava brži prijenos impulsa i uštedu energije.
Upalni proces i cjelokupna patološka zbivanja kod nastanka MS vezana su upravo za mijelin. Istina da se tvorba mijelina odvija u području između Ranvierovih suženja iz citoplazme Schwannovih stanica koje obavijaju i nemijelizirane živce,no pojednostavljeno kod MS mijelinska ovojnica živca propada, a zamjenjuje ga vezivno tkivo. Živci ne mogu obavljati svoju osnovnu djelatnost(prijenos impulsa),a rezultat tog patološkog stanja se klinički očituje u nemogućnosti hodanja,gubitku ravnoteže,smetnjama u vidu i sluhu,drhtavica ruku i nogu te otežan govor. Uđemo li još malo dublje u dinamiku nastanka MS saznajemo da kod oštećenja živca proces degeneracije prethodi procesu regeneracije. Prije svega,mijelinska ovojnica se retrahira od suženja a zatim donji dio poprečnog aksona tvori male kapljice koje će Schwannove stanice kasnije ukloniti. Omotaci Schwannove stanice ostaju u njihovoj vezivno-tkivnoj ovojnici i služe kao vodič aksonima koji se regeneriraju i koji se uvlače unutra formirajući novi živac. Oni izdanci koji rastu u "pogrešnom" smjeru obično propadaju. Naime, lezije u središnjem živčanom sustavu se rijetko restauriraju,poglavito jer postoje male mogućnosti da akson uraste u "pravi" Schwannov omotač,a drugi problem je prekomjeran rast neuroglije tj. vezivnog tkiva što ometa razmještaj pupoljaka aksona u Schwannov omotač. To je i razlog zašto MS koja se pojavljuje u obliku lakših i težih slučajeva uglavnom zadaje bolesnicima sve više poteškoća; njihova radna i motorička sposobnost se smanjuje pa oni postaju invalidi.
Klasična medicina koristi kortikosteroide, beta-interferon, čak i citostatike i još mnoge druge lijekove. Uglavnom do sada niti jedna od ovih pojedinačnih terapija ne dovodi do izliječenja bolesti. Stoga je logično očekivati da liječenje pčelinjim otrovom predstavlja novu nadu za oboljele od MS. Ono se provodi ubodom živih pčela ili pčelinjim otrovom kojeg pčelari skupljaju na pčelinjaku. Aparat, prilagođen na malu voltažu, se postavlja na leto košnice ili okvir pa pčele dok izlaze i ulaze bivaju nadražene laganim strujnim udarima ispuštajući otrov na staklenu pločicu.
Na početku terapije s pčelama aplicira se pčela te se 20 minuta promatra bolesnik kako bi se uvjerili da alergija na pčelinji ubod ne postoji. Iako je samo 1-2 % populacije alergično na ubod pčele liječnik bi morao uz sebe imati antišok terapiju koju će primjeniti ako se pojavi neželjena reakcija. Pčele se apliciraju obostrano uz kralježnicu u nizu. Počinje se s jednom pčelom pa se ide sve do 20 uboda po tretmanu svaki drugi dan. Kod pojave jake lokalne reakcije treba pričekati nekoliko dana dok se reakcija ne smiri,a zatim se liječenje nastavlja. Prema znanstvenim izvorima pčelinji otrov:

- zaustavlja proces demijenilizacije te pomaže djelomice remijenilizaciju živčanih vlakana
- podiže razinu ukupnih imunoglobina tj. antitijela bitnih u obrani protiv infekcije
- poboljšava prijenos živčanih impulsa
- ima antiupalni učinak.

Kemijski sastav pčelinjeg otrova je kompleksan. On sadrži fermente poput hijaluronidaze,fosfolipazu-A2, kiselu fosfatazu i druge,zatim peptide:melitin,apamin,MCD-peptid,seraklin,adolapamin,kardiopep,prokain te biološki aktivne amine poput histamina,dopamina i norepinefrina . Najveću terapijsku aktivnost posjeduje melitin.Njegov antikoagulativni učinak suprimira proces trombocitopoeze te se inaktiviraju faktori I,V,VII,IX,X. Aktivira sistem fibrinolize,a suprimira se agregacija trombocita.To je veoma važno jer je dokazano da 92% pacijenata s dijagnozom MS ima tzv. DIC (diseminirana intravaskularna koagulacija) sindrom. Nadalje melitin ima imunostimulirajući i antiupalni učinak. Povećava se količina Ig klase E,a kasnije Ig klase G. Aktivnost fagocita se povećava,a istovremeno se aktivira komplement,lizozimi i properdin. Naravno, melitin ce intenzivirati sintezu prostaglandina E1 i E2 uz istovremenu aktivaciju hipofizno-adrenalne osovine što će djelovati antiupalno. Jedan od važnijih sastojaka pčelinjeg otrova je molekula male veličine koja se zove apamin. On prolazi hemato likvorsku barijeru i intenzivira sintezu biogenih amina(norepinefrina,dopamina i serotonina) u mozgu. Zatim adolapin ima analgetski učinak na endorfinskoj osnovi putem supresije ciklooksigenaze. MCD peptid ima antiupalni ucinak jači od hidrokortizona. Kardiopep ima antiaritmično djelovanje slično beta blokerima,a djeluje i kao kardiotonik. Fosfolipaza A će aktivirati antiupalni utjecaj melitina. Svakako valja naglasiti da kemijski sastav pčelinjeg otrova niti do današnjeg dana nije u potpunosti poznat.
Ako učinimo komparativnu analizu učinaka kortikosteroidne i pčelinje terapije iznenaditi ćemo se rezultatima koji su prikazani u tablici.

Kortikosteroidi	Pčelinji otrov
Steroidni dijabetes,pretilost	Normalizacija metabolizma ugljikohidrata,proteina i masti
Imunodepresivno	Imunostimulacijski
Trombogeneza	Antitrombogeneza
Čir na želucu i crijevima	Antiupalni i regenerativni učinak

Ruski autori navode da se primjenom pčelinjeg otrova u liječenju MS stanje poboljšava kod 30-80% bolesnika. Razumljivo je da su učinci manji kod težih a bolji kod lakših oblika bolesti. U našem Centru za biološko liječenje u Zagrebu postigli smo učinke koji su istovjetni američkim i ruskim izvorima ,a to je povećana stabilnost pacijenta,manji umor i smanjenje spazma. Iako postoji mogućnost samoliječenja preporuča se liječenje kod liječnika jer će prevencija i suzbijanje negativnih učinaka i komplikacija primjene pčelinjeg otrova biti lakše provediva. Kod dokazano alergičnih osoba na pčelinji ubod ovakav alternativni pristup liječenja MS je nažalost nemoguć.

Literatura:
- Dukes H.: Fiziologija domaćih životinja. Svjetlost-izdavačko poduzeće,Sarajevo,1975.
- Krivopalov-Moskvin I.V.,S.P.Rozenfeld:Apitherapy in treatment of multiple sclerosis.Apiacta(1-4),193-196,2002.
- Krivopalov-Moskvin I.V.,S.Rozenfeld.,E.Varnavskaja:Apitherapy in treatment of multiple sclerosis. Proceedings of the 38 th International Apicultural Congress of Apimondia,766,Ljubljana,2003.
- Naglić T.,D. Hajsig: Veterinarska imunologija.Školska knjiga.Zagreb, 1993.
- Orlov N.B.: Theoretical basis for therapeutical use of bee venom.Apiacta(1),12-15,1979.
- Orlov N.B.,N.V.Korneva,N.N,Asafova,E.B.Romanova : Effects of bee venom on blood circulation and rheologic properties of blood.Apiacta(4),117-119,1984.
- Wan Ip S.,C.Y. Chen,C.M.Huang:Therapeutic effect of apitherapy on multiple sclerosis-Taiwan apiterapy association experience. Proceedings of the 38 th International Apicultural Congress of Apimondia,186,Ljubljana,2003.