Miroslav Farkas

Urednik autorske stranice:

Zlatko Tomljanović

PREDRASUDE O LAŽNIM MATICAMA

Lažne matice? Matica trutovnjača? Tiha izmjena matica? Matice iz prisilnih matičnjaka? Morate se složiti da bi se o tim naslovima mogle napisati knjige .
Upitamo li pčelare što znaju o lažnim maticama; siguran sam da bi većina odgovorila (pa čak i početnici) da se u biti radi o radilicama kojima su u odsutnosti matice i legla nabujali jajnici te su počele nesti jaja iz kojih će se, na žalost, izleći samo trutovi. Odgovor je prilično jednostavan i točan. Međutim , tijekom dugogodišnjeg praktičnog rada i napornog istraživanja naučio sam da su rješenja doista jednostavna, ali put koji vodi do njih je mukotrpan.
Poznata je činjenica da se lažne matice pojavljuju u zajednici bez matice. To moramo zahvaliti spoznaji da upravo feromoni koje proizvodi matica i posebice prisustvo nepoklopljenog legla sprječavaju razvoj jajnika u pčela radilica. Tri do četiri dana po uklanjanju matice iz zajednice mogu se jasno uočiti promjene u jajnim cjevčicama radilica. Započinje tvorba jajnih stanica koja potraje desetak dana. Nakon tridesetak dana (kod europskih pasmina pčela) "službeno" se pojavljuju lažne matice jer je prvo jaje snešeno. No, u nekih pasmina se lažne matice pojavljuju znatno ranije. Primjerice, u pasmine A.m.capensis (Južna Afrika) već za 4-8 dana po nestanku matice. Pojedini sojevi razviju lažnu maticu kroz dva tjedna , a ima i pčelinjih zajednica gdje se lažne matice uopće ne pojave.
Povremeno ce se lažne matice pojaviti i u pčelinjim zajednicama s maticom. Različiti izvori govore da se u zajednici može pronaći od 1-30% radilica s nekim oblikom razvoja jajnika . Djelomičan razvitak jajnika u radilica možemo sa sigurnošću očekivati u rojevima i u pčelinjih zajednica sa slabom maticom. Upravo se lažne matice smatraju odgovorne za zaleženost nekoliko trutovskih stanica iznad maticne rešetke u medištu. Tu će neiskusni pčelar često pogriješiti jer će prva pomisao biti da se radi o zaleženom matičnjaku. U nekih zajednica, kada je iz nekog razloga onemogućena tiha izmjena matice, radilice će proizvoditi znakovitu količinu trutovskog legla zajedno s maticom. Ako takvoj zajednici uspješno promijenimo maticu , radilice će polagano smanjivati nesenje trutovskih jaja do potpunog prestanka.
Svakako jedna od većih nedoumica u svezi lažnih matica je njihovo prepoznavanje u zajednici. Mislim da nije potrebno naglašavati da mi nismo u stanju razlikovati obične radilice od lažnih matica. Za pčelinju zajednicu ćemo kazati da ima lažnu maticu samo na osnovu rasporeda legla. Razumljivo da će nam u potvrdivanju sumnje od velike pomoći biti neprekinuto zujanje zajednice i manja količina pčela u košnici .
Raspored legla je veoma tipičan za lažne matice. Unutar jedne stanice saća možemo pronaći jedno, ali češće nekoliko trutovskih jaja . Lažne matice ce nerijetko snesti jaje na stjenku stanice saća, umjesto na dno stanice. Neka jaja će se razviti u ličinke i trutove , ali ce većina jaja i ličinaka unutar stanice biti pojedena i uklonjena kako bi se oslobodio prostor za razvoj samo jedne ličinke. Iako to nije pravilo, rešetkasti izgled trutovskog legla nas može uputiti da se radi o nekom obliku abnormalnosti unutar pčelinje zajednice.
Tako neke lažne matice nesu gotovo u pravilnim koncentričnim krugovima kao i prave matice što može zbuniti pčelara početnika prilikom pregleda pčelinje zajednice. Pčelar će izgubiti puno vremena tražeći pravu maticu u košnici jer mu " izgled legla" govori da bi ona morala biti na nekom od okvira. To je čest slucaj kod umjetnog razrojavanja ili pri provjeri oplodnje matica u oplodnjaku kada "izgubimo oči" tražeći maticu, a u biti prisutno leglo je trutovsko i vodi porijeklo od lažnih matica.
Ovisno o procjeni pčelara (iskustvu) sudbina pčelinje zajednice s lažnim maticama je različita. Bez pomoći pčelara zajednica je osuđena na polagani nestanak radilica , a istodobno se povećava količina trutova . Narušena je biološka ravnoteža unutar košnice, redovito dolazi do grabeži i konačnog uginuća zajednice.
Medutim, utvrdeno je da neke pcelinje zajednice s lažnim maticama ostaju znatno duže na životu nego što je uobicajeno. Razlog tome je prisustvo tzv. partenogenetskih radilica koje u odredenoj mjeri mogu zamijeniti odraslu populaciju radilica. Opce je poznata prica o partenogenezi i nastanku trutova. Dzierzon je davne 1845. godine ustanovio da se trutovi razvijaju iz neoplodenih jaja matice. Kasnije je potvrdeno da trutovi imaju polovican ili haploidan (16) broj kromosoma u odnosu na radilice i maticu koji imaju diploidan broj kromosoma(32). Jednostavnim rjecnikom, partenogenetske radilice su nastale od radilica tj. lažnih matica kojima su nabujali jajnici te su uz trutovska jaja snesle i radilicka jaja . Geneticari taj fenomen opisuju kao posljedicu spajanja dviju haploidnih jezgri u jednu prilikom spolne diobe stanica ( mejoze) . Takva jedinstvena jezgra se dalje neometano razvija i nastane partenogenetska radilica s diploidnim brojem kromosoma. Mogucnost da lažne matice uz trutove proizvode i radilice je razmjerno niska u europskih pasmina pcela. Primjerice Tucker (1958) je utvrdio da je šest od osam pcelinjih zajednica s lažnim maticom proizvelo svega jednu ili nekoliko partenogenetskih radilica po zajednici. Visoku pojavnost partenogenetskih radilica susrecemo kod africke pasmine pcela A.m.capensis koja je bila predmet mnogobrojnih istraživanja.
Unatoc spoznaji da se iz zajednica s partenogenetskim radilicama mogu uzgojiti matice, to ipak nije cest slucaj cak niti kod pasmine A.m.capensis. Vjerojatno pcele odgajateljice nisu u mogucnosti prepoznati spol jedne ili nekoliko licinki koje ce postati partenogenetske radilice, a i prisustvo feromona koje proizvode lažne matice ima inhibirajuci ucinak.
U komercijalnom pcelarenju pcelinje zajednice s lažnim maticama mogu predstavljati veliki problem. Pcelari pokušavaju na razlicite nacine sanirati takve zajednice. Umetanje oplodene matice u takvu zajednicu nece dati dobar rezultat, ako pri tome ne provedemo odredene radnje. Šanse za primitak matice se povecavaju ako iz zajednice s lažnim maticama uklonimo sve leglo i nadomjestimo ga s poklopljenim leglom iz kojeg ce se mlade radilice ubrzo izleci. Nije potrebno naglašavati da mlada matica mora biti u kavezu s šecernim tijestom. Neki pcelari odnesu košnicu s lažnim maticama 100-ak metara od pcelinjaka ,istresu sve pcele i vrate košnicu na staro mjesto i zatim stave maticu u košnicu. Iako se smatra da lažne matice mogu pronaci put do košnice, ponekad ovaj nacin ima uspjeha. Primitak matice ce biti znatno veci i ako uklonimo sve leglo iz zajednice i pcele zatvorimo u tamnu prostoriju dva dana bez hrane. Za to vrijeme jajnici lažnih matica bi se trebali vratiti u normalno( regresivno) stanje. Moramo biti svjesni da svako spašavanje zajednica s lažnim maticama nosi u sebi i odredenu opasnost. Poglavito se to odnosi na mogucnost grabeži takvih zajednica , iako su one uspješno primile mladu maticu. Naime te sanirane zajednice s mladom maticom teško mogu dostici biološko-uzgojno stanje ostalih zajednica (posebice u bez pašnom vremenu ) pa postaju meta napada jakih pcelinjih zajednica. Svaki pcelar ce se složiti da je grabež jedna od najlošijih stvari koja se može dogoditi na pcelinjaku. Stoga se cini razboritom ideja da se zajednica s lažnim maticama pripoji nekoj jakoj zajednici i opasnost od grabeži je na taj nacin svedena na najmanju razinu.

Korištena literatura:
l. Laidlaw H. (1979) : Contemporary queen rearing, Hamilton,.
2. Ruttner F.( 1983): Queen rearing, Apimondia publishing house, Bucharest.
3. Skup autora (1993): The hive and the Honey Bee, Hamilton.
4. Skup autora (1990): Honey Bee Pests, Predators and Diseases, Cornell. Universitiy,Ithaca.
5. Skup autora (1990): Pcelarstvo, Zagreb.
6. Tucker, K.W. (1958): Automictic partenogenesis in the honey bee, Genetics 43,299-316.