Miroslav Farkas

Urednik autorske stranice:

Zlatko Tomljanović

LORENZO LORRAINE LANGSTROTH (1810-1895)

U povijesti svjetskog pčelarstva bilo je mnogo znamenitih ljudi.
L.L. Langstroth svakako ulazi u sam vrh zaslužnih pčelarskih zanesenjaka. Ove godine se prisjećamo na 110 godina od njegovog odlaska i mnogi pčelari će posjetiti njegovo posljednje počivalište na groblju Woodland u Daytonu, američkoj državi Ohio.

Američke kolege ga nazivaju "ocem američkog pčelarstva", a svijet ga najviše pamti po njegovoj košnici koja je danas najraširenija i pronalasku razmaka od 9 mm između okvira i stjenke košnice. Pri takvom razmaku pčele ne prigrađuju stjenke košnice s voskom kao što su radile kod ostalih konstrukcijskih košnica s okvirima prije njegovog pronalaska.
Bio je suvremenik njemačkog pčelara Johana Dzierzona kojem se pripisuje pronalazak košnice s pokretnim saćem(tzv. satonošne košnice) i otkriće partenogeneze. Zanimljivo je da su i Dzierzon i Langstroth radili istovremeno na izumu košnice s pokretnim saćem , a da to nisu znali . Međutim njihovi rezultati će u samo nekoliko godina unaprijediti pčelarstvo i povećati interes za držanje košnica , a mnogi pčelarski kroničari su uvjereni da se tada dogodila pčelarska revolucija.
Usporedo u Americi djeluje Moses Quinby , prvi komercijalni pčelar kojeg ćemo pamtiti po izumu moderne dimilice . Quinby će 1853.g publicirati knjigu "Mysteries of Beekeeping Explained"(Tajne pčelarstva). Nažalost, Quinby nema saznanja o Langstrothovim i Dzierzonovim otkrićima. To je razumljivo jer se radnja odvija sredinom 19.st kada nema aviona, telefona niti interneta pa je metoda pokušaja i pogreške najraširenija kod naših pčelarskih junaka što će u konačnici kočiti znanstveni razvoj. Tako će Dzierzon 1848.g objaviti knjigu "Theory & Practice of Bee Culture"( Teorija i praksa pčelarenja), a 1853.g Langstroth publicira već opjevanu knjigu "Langstroth on Hive and the Honey-Bee"(Košnica i pčela medarica).

Danas ,150 godina kasnije, ta knjiga i dalje predstavlja jedinstveni pčelarski priručnik čija poglavlja čine temelj suvremenog pčelarenja. Tu ćemo naći 10 poznatih Langstrothovih postulata koji predstavljaju abecedu pčelarstva, a za koje sam siguran da se ,nažalost, većina pčelara ne pridržava. "Pčele dobro opskrbljene medom nemaju namjeru napadati", "Koristiti dimilicu kako bi spriječili ubode", "Pčele ne vole nagle pokrete" samo su neki od njegovih postulata koji nas dovode do posljednjeg i najvažnijeg da je osnova pčelarenja držanje zdravih i jakih pčelinjih zajednica.
Rođen na sam Božić 1810. godine mali Lorenzo će već od ranog djetinjstva pokazivati neobičan interes za svijet pčela. Taj interes će, na našu veliku sreću ,samo nakratko zamijeniti interes za školovanjem za protestanskog svećenika. Kao mladi svećenik u Andoveru, američka država Massachusetts posjećuje dobrog prijatelja koji uzgaja pčele i pri tome zadivljeno promatra staklenu posudu ispunjenu mednim saćem. Vjerojatno je taj susret bio presudan za mladog Langstrotha koji već na povratku kući kupuje dvije pčelinje zajednice. Shvaća da mora nabaviti sve dostupne knjige o pčelarstvu poput Huberove(1792)-tu se upoznaje s tzv. Huberovom lisnatom košnicom, zatim čita Bevanovu knjigu (1838) da bi posebno pažljivo proučio Munnovu knjigu o košnicama iz 1844.g. U Munnovoj knjizi Langstroth će nekoliko puta podcrtati rečenicu koja govori da se okviri (koji su tada imali samo letvicu satonošu) mogu lagano izvaditi. Uzima kao predložak Bevanovu košnicu, ali prvi puta koristi pune pravokutne okvire umjesto okvira koji imaju samo drvenu satonošu koji se do tada koriste. Ostavlja pravilan razmak između okvira. Međutim, ne želi postaviti poklopac točno na satonoše (kako bi si olakšao rukovanje s poklopcem) pa na košnici na kojoj leže satonoše radi utor dubine 3/8 inča ili 9 mm. Taj razmak i danas predstavlja onaj potreban gornji pčelinji razmak između satonoša i malog poklopca . Langstroth tog trenutka ne shvaća da ruci ima epohalno otkriće koje će zauvijek promijeniti tijek pčelarstva. Ne može riješiti zagonetku kako spriječiti pčele da voskom ne spoje saće okvira s stjenkom košnice. Gotovo odustaje od cjelokupnog projekta . Napokon vođen intuicijom, u jesen 1851.g spoznaje da je nužno ostaviti isti prostor (9mm) između okvira i stjenke košnice kao i između satonoše i malog poklopca. O tom trenutku piše u svom dnevniku ".....morao sam uložiti dosta muke da ne iziđem na ulicu i počnem vikati Eureka.....". Problem je bio riješen. Pčele su "poštivale" tih 9 mm prostora. Danas nam je poznato da taj razmak iznosi 6-10 mm kojeg pčele uvijek ostavljaju netaknutim. On im je preuzak da bi u njemu gradile saće, a preširok da bi ga ispunile i zalijepile propolisom. Postignut je glavni cilj, a on je bio da se pravokutni okviri mogu lagano podizati iz košnice. Ubrzo je standardizirao mjere košnice i okvira što je stvorilo preduvjet za njezino brzinsko širenje po Americi i Europi. Tu je u pomoć uskočio industrijalac Root koji je pokazao dobro poznati američki smisao za business i prihvatio se izradbe Langstrothove širokoniske košnice pa je ona i službeno dobila naziv Langstroth-Rootova nastavljača ( LR). Root ,već u to vrijeme veoma spretan i poduzetan shvaća da se košnica može izraditi od dasaka uobičajene širine bez spajanja koje bi poskupilo proizvodnju. Tih dana Root razmišlja kako proširiti glas Amerikom da posjeduje veoma dobar proizvod koji će olakšati pčelarenje. Na raspolaganju nema televiziju, niti radio niti neku marketinšku agenciju. Dolazi na genijalnu ideju i šalje svog sina s putujućom kazališnom družinom koja obilazi sva mjesta u Americi. Rootov sin uzima dvije košnice pčela i u stankama kazališnih predstava demonstrira rad s njima. Ubrzo se LR košnica udomaćuje u Americi 1861.g. Već naredne godine (1862) Woodbury je uvozi u Englesku, a zahvaljujući crtežima Charlesa Dadanta u talijanskim i francuskim časopisima širi se po cijeloj Europi(1869). Gotovo istovremeno sa širenjem LR košnice događa se nekoliko bitnih stvari za moderno pčelarenje. U Njemačkoj stolar i pčelar Johan Mehring 1857. g. izrađuje kalup za lijevanje satnih osnova koji će kasnije doraditi Bernard Rietsche, a Čeh Hruška izrađuje prvu vrcaljku. Francuski pčelar Abe Collin 1865. g , a isto vrijeme i brazilski Nijemac Haneman izrađuju prve matične rešetke. Ovdje moramo kazati da su njih dvojca samo poboljšala matičnu rešetku koju je već koristio ukrajinski vele pčelar Prokopović na prijelazu između 18.st i 19.st.. Krajem 19.stoljeća(1891) Amerikanac Porter izrađuje prvu bježalicu koja mu omogućava da istjera pčele iz medišta bez doticanja okvira. Vratimo li se u 2005.g uviđamo da se današnje pčelarenje znatno razlikuje od Langstrothova vremena. Unatoč činjenici da se nekad s podsmjehom odnosimo prema povijesnom razvoju pčelarstva moramo biti svjesni da i danas masovno koristimo košnicu koja je dizajnirana daleke 1851.g te da je temelje suvremenog industrijsko-komercijalnog pčelarenja postavila mala, ali moćna skupina pčelarskih zanesenjaka u kratkom vremenskom periodu od 1850. g do 1900.godine.
Lorenzo Lorraine Langstroth preminuo je 6. listopada 1895. godine.