Miroslav Farkas

Urednik autorske stranice:

Zlatko Tomljanović

Može li pčelar zaštiti pčelinju zajednicu od sredstava za zaštitu bilja?

Suvremena poljoprivredna proizvodnja postavljena je na četiri temelja. Primjena umjetnih gnojiva, navodnjavanje, rabljenje pesticida te korištenje insekti u oprašivanju čine skup nužnih mjera u razvoju industrijsko-komercijalnog poljoprivrednog gospodarstva. Nažalost, nerijetko se događa da uporaba pesticida u svrhu zaštite poljoprivrednih kultura uzrokuje masovna uginuća insekti, poglavito pčele medarice. Godine 1992. u SAD-u je objavljen podatak da su te godine američki pčelari zaradili oko 200 milijuna $ od prodaje meda. Međutim, posredna zarada koju su ostvarili tamošnji ratari od pčela kao oprašivača njihovih poljoprivrednih kultura iznosila je cca 10 milijardi $. Logično je stoga očekivati da farmeri u pčelarski razvijenim zemljama poput SAD-a ili Australije nazivaju pčele „anđelima poljoprivrede“.
U raspravama u svezi otrovnosti pesticida za pčele treba razlikovati osnovnu otrovnost od potencijalne opasnosti zbog trovanja. Ponekad i najjači otrovi nisu nužno opasni za pčele ako se pravilno primjene. Razumljivo da su za pčele koji ulaze u red kukaca najopasniji insekticidi, dok su fitocidi manje opasni, a fungicidi kao mogući uzročnici trovanja pčela nemaju važnost.
Pčele su najugroženije pri velikim akcijama primjene insekticida. Posebice se to odnosi na prskanje iz zrakoplova po šumama ili usjevima protiv biljnih nametnika ili pak prskanje prigradskih naselja protiv komaraca. No, ne smije se smetnuti s uma da čak i pojedinačna prskanja protiv štetnika nanose velike gubitke pčelarstvu.
Valja podsjetiti da se dinamika otrovanja pčela odvija se na nekoliko načina. Ovisno od vrste otrova i ulazna vrata u pčelu će biti drugačija. Tako kontaktni otrovi djeluju putem dodira, želučani ulaze hranom, a inhalacijski udisanjem. Nažalost, danas postoji svega nekoliko selektivnih pesticida koji pravilno uporabljeni nisu otrovni za pčele. Dodavanjem repelenata, mirisa koji odbijaju pčele, može se znatno smanjiti opasnost od otrovanja i kod onih insekticida koji su veoma otrovni.
Unatrag nekoliko godina izrada strategije o zaštiti pčela-oprašivača u sustavu intenzivne uporabe pesticida smatra se potrebitim za uspješno gospodarenje. Međusobna povezanost proizvođača pesticida, farmera-poljoprivrednika, pčelara i osobe koja primjenjuje pesticide predstavlja osnovu spomenute strategije. Unatoč ohrabrujućim podacima iz literature koji nas uvjeravaju o niskom riziku pronalaska pesticida (rabljenim izvan košnice) u pčelinjim proizvodima postojanje plana za procjenu rizika povećati će sigurnost uporabe pčelinjih proizvoda. Anatomske osobitosti pčela, njihova fizologija te posebice ponašanje u trenucima otrovanja razlog su zašto su utvrđene količine pesticida u nektaru, medu i peludu zanemarivo malene i bez opasnosti za ljudsko zdravlje.
Spoznaja da pčele sudjeluju s više od 80 % zastupljenosti u oprašivanju bilja kao i nesporna činjenica koja kaže da bi nestankom pčela istog trenutka nestalo oko 20000 biljnih vrsta predstavlja veliku obvezu i odgovornost za sve sudionike uključene u strategiju.
Stoga se čini razboritom ideja da proizvođači pesticida (insekticida), farmeri, osobe koja primjenjuje pesticide i pčelari budu upoznati s planom za procjenu rizika od trovanja pčelinjih zajednica.
Plan za procjenu rizika je zasigurno najlakše provediv kod proizvođača pesticida. Njihova obveza je da vidljivo označe one proizvode koji su opasni za pčele napisom na ambalaži :“ Otrovno za pčele“. Prijevoz i čuvanje pesticida mora biti pravovaljano osiguran da do njih ne mogu doći životinje i neupućeni ljudi.
Organizacije koje poduzimaju široke akcije suzbijanja biljnih i drugih štetnika dužne su izvijestiti zdravstvenu i veterinarsku službu . Prije uporabe pesticida, ustanova je dužna putem javnog priopćavanja izvijestiti pčelare tri dana prije početka akcije. Razumljivo da ustanova koja je provela prskanje insekticidima bez obavijesti pčelarima ili je primijenila pesticide na nestručan način i bez dužne pažnje da ne izazove otrovanja, mora nadoknaditi počinjenu štetu. Nažalost, takvi sporovi u pravilu završe na tužilaštvu pa pčelar mora pravodobno pribaviti dokaze o otrovanju pčela. Stoga je veoma važno da se što prije pozove komisija koja će utvrditi štetu na pčelinjaku. Bilo bi poželjno da u sastavu komisije bude jedan iskusan pčelar, zatim predstavnik ustanove koja je izvršila prskanje i veterinar. Zadatak komisije je da sastavi što iscrpniji zapisnik iz kojeg se vidi stvarna šteta na pčelinjaku. Nužno je naglasiti da se treba pri tome služiti mjerljivim pokazateljima štete na pčelinjoj zajednici. Primjerice, kilogrami mrtvih pčela, koliko je okvira s leglom ostalo nepokriveno i slično.
Kod samostalnih poljoprivrednika-farmera ili osoba koje primjenjuju pesticide na manjim površinama provedba plana o procjeni rizika od trovanja pčela pesticidima ponekad može zatajiti. Ipak, izrada mjera i postupaka koje mora učiniti farmer ili osoba koja primjenjuje insekticide budi nadu da će i taj bitan dio (farmer-poljoprivrednik) cjelokupne strategije shvatiti nužnost pravilne procjene rizika. To je veoma važno jer se često u Hrvatskoj susrećemo s poljoprivrednicima koji uzgajaju neku kulturu i koriste intenzivno insekticide , a istovremeno su i hobi pčelari.

Plan za procjenu rizika od trovanja pčelinjih zajednica pesticidima (poljoprivrednik-farmer):
1. izbjegavati primjenu pesticida tijekom cvatnje. Insekticidi na svojim deklaracijama sadrže upozoravajuće naputke u svezi primjene tijekom cvatnje.

2. Obilazak čitavog posjeda ,posebice rubnih dijelova prije primjene insekticida smatra se veoma važnim kako bi se utvrdilo da li se na okolnim korovima koji su u cvatu zadržavaju pčele. Ovdje je važno naglasiti da se obilazak posjeda mora obaviti u približno isto vrijeme dana kada će i , primjerice sutradan biti primijenjen insekticid. Razlog tomu treba tražiti u spoznaji da pojedina korov luči nektar i daje pelud samo nekoliko sati tijekom dana pa se može dogoditi da poljoprivrednik u svom obilasku posjeda ne vidi pčele na cvatu jer ih u biti i ne može vidjeti jer tog trenutka cvijet korova nije odavalo nektar i pelud te bilo privlačno pčelama. Ako se ukaže potreba poljoprivrednik mora pokositi ili preorati korov.

3. rabiti pesticide s kratkim rezidualnim potencijalom i voditi brigu o obliku i veličini čestica rabljenog otrova. Insekticidi s kratkim rezidualnim potencijalom od svega nekoliko sati su najpoželjniji. Međutim, sredstva s produženim rezidualnim potencijalom na više od osam sati smatraju se opasnim za pčele. Svakako da su za pčele najopasniji insekticidi primijenjeni u obliku prašiva, pa tekućine i emulzije. Naprotiv, aerosol, tekućina raspršena u obliku magle primijenjena na pravilan način uzrokuju najmanje štete.

4. obratiti pozornost u kojem smjeru se raznosi insekticid pri aplikaciji. Postoje primjeri da se čak i prigodom prskanja krumpira, koje pčele u pravilu ne posjećuju, mogu dogoditi otrovanja ako na krumpirištu cvate korov kojeg pčele posjećuju. Na isti način pčele mogu stradati radi prskanja voća koje nije u cvatu, ako se u voćnjaku ili njegovoj neposrednoj blizini nalazi nisko raslinje u cvatu kojeg pčele posjećuju. U pravilu ne bi se smjelo koristiti insekticide ako puše vjetar većom brzinom od 15 km/h. Promjena mlaznice na prskalici ili smanjenje pritiska povećati će veličinu kapljica i smanjiti mogućnost rizika od raznošenja insekticida putem vjetra na okolne biljke u cvatu.

5. prilagoditi program prskanja s vremenskom prognozom. Temperatura zraka ima snažan učinak na moguće otrovanje pčela. Ako je , primjerice temperatura zraka nakon primjene niska rezidualna aktivnost insekticida se produžuje u usporedbi s normalnom temperaturom koja je odgovarajuća za primjenu. Međutim , i visoka temperatura ponekad može stvarati probleme , posebice već rano ujutro ili u sumrak kada pčele i dalje posjećuju biljke.

6. primjena insekticida kada se pčele ne nalaze na ispaši. Uporaba pesticida s kratkom rezidualnom aktivnosti u večernjem periodu, pri odgovarajućoj temperaturi smanjuje rizik od trovanja pčela.

7. pažljivo čitati deklaraciju i naputke o uporabi insekticida

8. održavati stalne kontakte s lokalnim pčelarskim udrugama i tražiti na uvid gdje su postavljeni pčelinjaci. Na vrijeme obavijestiti pčelare o provođenju akcije kako bi pčelar poduzeo odgovarajuće mjere zaštite. Voditi računa o udaljenosti pčelinjaka od područja primjene insekticida. Većina pčelinjih aktivnosti odvija se u krugu od 1-3 km. Međutim, tijekom nestašice peluda i nektara aktivnost se povećava na 5-8 km.
Podjednako važnu ulogu u zaštiti pčela od trovanja insekticidima ima pčelar. Razumljivo da svaki pčelar mora poznavati znakove otrovanja pčelinje zajednice koji su prilično prepoznatljivi. Najviše su oštećene pčele sakupljačice, a ugibanje nastupa naglo te ugiba velik broj pčela. Ovisno o vrsti otrova, pčele ugibaju daleko u prirodi, na putu prema košnici, pred košnicom, a ponekad i u samoj košnici. Za sudbinu cijele pčelinje zajednice je povoljnije ako se pčele susretnu sa jakim otrovom i uginu na mjestu trovanja. Puno je nepovoljnije ako se otrovane pčele vrate u košnicu jer tada donose otrov na svom tijelu pa postoji opasnost da se otruju kućne pčele, matica i leglo što dovodi do uginuća cijele pčelinje zajednice. Neke želučane ili nervne otrove mogu pčele sakupljačice donijeti u košnicu s peludom .Utvrđeni su slučajevi da su pčele takav pelud spremile u saće kao zalihu, a do otrovanja legla došlo je znatno kasnije, kad su pčele počele trošiti te zalihe. Unatrag nekoliko godina francuski i slovenski pčelari su izvijestili o problemima s pesticidom Gauchom. Taj pesticid se koristi u zaštiti sjemena kukuruza i uljane repice i sadrži aktivnu tvar imidalkloprid. On je tipični nervni otrov i na kraju vegetacije se može naći u peludu kukuruza kojeg skupljaju pčele.. Trovanje pčela se odvija polaganim ritmom, a klinički znakovi se uoče nakon nekoliko mjeseci jer pčela koja gubi osjećaj orijentacije.
Otrovane pčele postaju veoma nemirne, u velikom broju lete pred pčelinjaku i veoma su agresivne, a tuku se i međusobno , pa izgleda kao da je na pčelinjaku grabež. Veliki broj pčela puzi unaokolo po pčelinjaku raširenih krila, mnoge se nesigurno kreću i pokazuju znakove grčenja. Pojedine se prevrću na leđa i nemoćno mlataraju nogama. Javlja se i povraćanje pa su pčele ljepljive i mokre. Nakon otrovanja pčelinje zajednice naglo slabe, a zbog gubitka pčela sakupljačica javlja se nestašica vode. Često se neposredno nakon otrovanja javlja kod mladih kućnih pčela začep crijeva peludom, što je također znak nestašice vode. Stoga je otrovane zajednice potrebno prihraniti većom količinom rijetke šećerne otopine. Pčele više ne njeguju pravilno leglo i mnoge ličinke uginu. Iako se pčelinja zajednica i oporavi pčelar trpi znatnu štetu jer je prinos meda otrovanih zajednica veoma nizak.

Plan za procjenu rizika od otrovanja pčelinjih zajednica pesticidima (pčelari):

1. odabir najmanje rizične lokacije za postavljanje pčelinjaka
2. imati saznanja o mogućem riziku tj. pratiti i pohađati seminare na kojima se govori o primjeni pesticida; novim preparatima te mjerama kontrole i obavještavanja od strane farmera ili osobe koja primjenjuje pesticide
3. uspostaviti i održavati čvrstu komunikaciju s farmerom ili osobom koja primjenjuje pesticide u blizini pčelinjaka
4. registrirati se kao pčelar u nadležnu veterinarsku stanicu, lokalnu pčelarsku udrugu i kod gradskih odnosno županijskih Ureda za poljoprivredu i šumarstvo
5. pravilno označavanje pčelinjaka(ime i prezime, adresa, telefon, e-mail na vidljivom mjestu unutar pčelinjaka)
6. biti pripreman valjano zaštiti pčelinje zajednice( privremeno zatvaranje leta košnice uz istovremeno prozračivanje košnica, spremanje košnica u hladnu prostoriju kod pčelara hobista ili pak selidba košnica kod profesionalnih pčelara).
7. pratiti obavijesti u sredstvima javnog priopćavanja o datumu primjene pesticida
8. raditi na dodatnom obrazovanju farmera i osoba koji primjenjuju pesticide u blizini pčelinjaka. Zajednički izraditi program uporabe pesticida za narednu sezonu.
Teško je očekivati da pčelari mogu u potpunosti spriječiti uporabu pesticida jer njima poljoprivrednici i šumari štite svoju imovinu od štetnika. Međutim, uz obostrano razumijevanje i posebice dobru komunikaciju štete u pčelarstvu i rizik od pojave mogućih rezidua pesticida u pčelinjim proizvodima bio bi mnogo niži.