Urednik autorske stranice:

Zlatko Tomljanović

e-mail: tomljanovic@pcelinjak.com

---

Pčelar unutar Zakona o hrani

Med – zdrava hrana

Moderno društvo sve se više zalaže za veću brigu o očuvanju čovjekovog zdravlja uz pomoć prirodnog i zdravog načina prehrane. „Jesti manje, ali jesti bolje“ predstavlja mantru nutricionista i medicinara već nekoliko godina. Prehrambene navike se mijenjaju, a potrošač se sve više aktivno uključuje u kontrolu hrane preko brojnih udruga za Zaštitu potrošača. Moderni kupac u 21. stoljeću sve više brine o kvaliteti hrane koju kupuje. Želi biti siguran da ono što jede i pije odgovara kvaliteti , ali i da je sigurno za uporabu te da se uspostavi sljedivost hrane u lancu dobave. Valja podsjetiti da je priroda oduvijek bila nepresušan izvor zdrave hrane. Med i ostali pčelinji proizvodi (pelud, matična mliječ, propolis, vosak i pčelinji otrov) predstavljaju dragocjenu riznicu ljekovitih sastojaka koji se suvremenom čovjeku nude kao nezamjenjivi darovi prirode i prijatelji čovjekovog zdravlja. Međutim, pčelarstvo veoma lako može postati ugrožena djelatnost ukoliko se naruši ugled meda kao zdravog dodatka prehrani ljudi
Stoga potrošači s pravom zahtijevaju da med bude slobodan i od najmanje količine štetnih tvari. Razvojem industrije i potrošačkog načina života koji neprekidno zagađuju okoliš, čovjek mora ulagati sve više napora kako bi proizveo zdravu hranu. Kako bi se organizirala proizvodnja u kojoj bi se rizici od zagađenja štetnim tvarima pčelinjih proizvoda sveli na najmanju moguću mjeru, potrebno je uvesti sustav samokontrole u lancu "od polja do stola". U ovom proizvodno potrošačkom lancu pčelari sudjeluju uvođenjem dobre pčelarske prakse. Ovakav model potiče tehnološki razvoj i produktivnost, a rezultat je povjerenje potrošača, temelj uspjeha na globalnom tržištu.

„Zakon o hrani“ i pčelarstvo

Dana 13.07.2006. godine stupa na snagu članak. 29 Zakona o hrani, po kojem svi subjekti u poslovanju s hranom, osim na razini primarne proizvodnje, moraju prilagoditi svoju proizvodnju prema HACCP sustavu, odnosno da su dužni uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom, provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka ( HACCP- Hazard Analysis and Critical Control Point).
Za provedbu načela sustava HACCP u proizvodnim procesima mora se:
1. provesti analiza opasnosti od onečišćenja, izraditi popis svih faza u proizvodnom procesu i navesti sve preventivne mjere;
2. utvrditi sve kritične kontrolne točke za sigurnost odnosno neškodljivost namirnica životinjskog podrijetla;
3. utvrditi kritične granice za poduzimanje preventivnih mjera za svaku od utvrđenih kritičnih kontrolnih točaka;
4. utvrditi sve zahtjeve glede provedbe učinkovite kontrole i sustavnog praćenja na svim kritičnim točkama proizvodnje sa zadaćom da se ispravi ili poboljša i održi kontrola procesa;
5. utvrditi mjere koje je potrebito poduzeti kad sustavno praćenje ukaže na odstupanje od utvrđene kritične granice;
6. uvesti učinkovite postupke vođenja očevidnika koji pokazuju provedbu sustava HACCP (dokumentacija);
7. uvesti postupak za periodično proučavanje analize opasnosti, kritičnih kontrolnih točaka, kontrole i sustavnog praćenja u cilju provjere ispravnosti i učinkovitosti sustava HACCP.

Poslovanje na principima HACCP-a je jedan od uvjeta za prilagodbu sustavima Europske unije i predstavlja marketinško sredstvo koje poboljšava imidž branda i nudi konačnom potrošaču sigurnost da je prehrambena tvrtka usmjerena prema cilju postizanja visokih standardnih kvaliteta. Pojednostavljeno, od srpnja 2006. godine tvrtke kao proizvođači prehrambenih proizvoda neće biti u mogućnosti prodati svoj proizvod niti jednom trgovačkom lancu, ugostiteljskom objektu ili ga izvesti u inozemstvo bez valjane HACCP certifikacije. Međutim, nedostatak preciznih pod zakonskih akti pridonosi nejasnoći oko implementacije članka 29 Zakona o hrani. Unatoč navedenim nepoznanicama i spoznaji o mogućoj odgodi provedbe članka 29, proizvođači hrane i prehrambene tvrtke bi trebali što prije uskladiti svoja poslovanja prema principima HACCP-a jer uvjete na tržištu određuju trgovci, odnosno trgovački lanci. Primjerice, neki inozemni turistički operater traži da neki hotel u Splitu radi po HACCP sustavu. On to zahtjeva jer želi biti siguran da se njegovi turisti neće otrovati u splitskom hotelu. Ako bi se to dogodilo ,odštetu bi morao platiti operater što bi u konačnici odvelo u propast turističku agenciju. Razumljivo da će splitski hotel, uvodeći HACCP , tražiti od svojih dobavljača hrane određene garancije za sigurnu hranu, a to pak znači da i dobavljači hrane moraju uskladiti svoje poslovanje prema principima HACCP-a.
Zakonodavac je predvidio i da su subjekti u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje, dužni uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njihovom kontrolom provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom. Nažalost i ovdje ostaje nejasno što točno znači „dobra proizvođačka praksa“? Hoće li , primjerice otkupljivači meda tražiti od pčelara-primarnog proizvođača poslovanje prema HACCP-u, da li će biti dovoljna samo edukacija pčelara i vođenje vlastite dokumentacije o poslovanju ili će se tražiti EUREP GAP certifikacija koja osigurava prihvaćanje standarda proizvodnje primjenom Dobrih poljoprivrednih postupaka? Pojedine velike prehrambene tvrtke u RH već traže od svojih dobavljača poslovanje prema HACCP-u ili EUREP GAP certifikaciji. U EU je većina trgovaca na malo odlučila da će EUREP GAP certifikacija za dobavljače (proizvođače) hrane biti obvezna. EUREP (Euro Retailer Produce Working Group) je udruženje nastalo na poticaj najznačajnijih europskih trgovaca na malo, kao mjesto okupljanja trgovaca i poljoprivrednih proizvođača, sa svrhom utvrđivanja jednoga zajedničkog pravilnika o uzgoju poljoprivrednih proizvoda, koji bi više odgovarao suvremenim zahtjevima održive poljoprivrede.
Rezultat toga nastojanja predstavlja shemu za certifikaciju „Good Agricultural Practices“ (Dobrih poljoprivrednih postupaka ili prakse) naknadno nazvanu EUREP GAP. Ta shema predviđa certifikaciju pravilne primjene pravilnika od strane nekoga nezavisnog tijela na temelju : a ) korištenja priznatih tehnika
b) obraćanja posebne pozornosti na očuvanje okoliša
c) brige o higijeni u rukovanju prehrambenim proizvodima.
d) poštivanja općih zahtjeva glede zdravlja i sigurnosti zaposlenih u poljoprivredi
e) poštivanja posebnih normativa u postupanju s radnicima.
Shema se primjenjuje na individualne poljoprivrednike i na grupacije proizvođača; na potonje se odnosi i zahtjev za ostvarenje dokumentiranih elemenata sustava kvalitete kako bi omogućili upravljanje odnosima između članova proizvođača.
Usklađivanje poslovanja prema EUREP GAP certifikaciji je veoma složen i skup proces. To bi predstavljalo veliki trošak za male proizvođače meda pa se stoga čine razborite ideje pojedinih stručnjaka o nužnosti povezivanja pčelara u zadruge ili klastere . U konačnici, HACCP-a ili EUREP GAP-a certifikacije se ne bi trebalo bojati jer oni smanjuju troškove poslovanja te količinu odbačene robe i reklamacija, a istovremeno povećavaju učinkovitost.

Dobra pčelarska praksa

Dobra pčelarska praksa je temelj za održivi razvoj pčelarstva, a ima za cilj osigurati zdravstvenu ispravnost meda (odsustvo rezidua sredstava za zaštitu bilja i ostalih štetnih kemijskih tvari iz okoliša te odsustvo rezidua veterinarskih lijekova) te poboljšati kvalitetu meda i zdravstveno stanje pčelinjih zajednica. Izrada uputa za dobru pčelarsku praksu osigurala bi pouzdani sustav upravljanja pčelinjim zajednicama te sveobuhvatni sustav upravljanja štetnicima pčela (Integrated Pest Management). Prijenos znanja je važan preduvjet za unapređenje pčelarske proizvodnje, stoga je potrebno posvetiti više pažnje ljudima i prijenosu znanja na njih. To je najučinkovitije sredstvo kojim se mogu poboljšati postupci u pčelarskoj proizvodnji. Prisutnost štetnih tvari u medu danas je najvažniji čimbenik koji umanjuje kvalitetu meda. Izvor štetnih tvari u medu mogu biti zagađeni okoliš i nepravilni postupci u pčelarstvu. Analiza opasnosti kontaminacije pčelinjih proizvoda u Švicarskoj je pokazala da najveća opasnost od kontaminacije meda i ostalih pčelinjih proizvoda potječe od nepravilnih postupaka u pčelarstvu. Najjednostavniji način rješavanja problema kontaminacije pčelinjih proizvoda je uvođenje sustava samokontrole odnosno dobre pčelarske prakse. On mora biti prihvatljiv i provediv te mora jamčiti da su svi čimbenici koji utječu na zdravstvenu ispravnost i kvalitetu meda pod nadzorom i unutar zakonom propisanih granica.
Dobra pčelarska praksa je skup pravila i uputa koje je potrebno poštivati tijekom proizvodnog procesa. Podrazumijeva veći stupanj savjesnosti i odgovornosti pčelara. Preduvjeti koje je potrebno osigurati za dobru pčelarsku praksu su: kvalificirani pčelari, prikladni objekti za vrcanje meda, prikladni objekti za skladištenje pčelarske opreme, pribora i meda, prikladni pčelarski pribor i oprema te njihovo redovno održavanje, zdrave pčelinje zajednice te zdravstveno ispravna hrana i voda za pčele. Dobra pčelarska praksa uključuje uvođenje standardnih operativnih postupaka (SOP) i standardnih sanitacijskih operativnih postupaka (SSOP). Standardni sanitacijski operativni postupci su pravila higijene radnih površina, opreme, pribora, ruku osoblja i radnog okoliša. Standardni operativni postupci predstavljaju radne upute koje opisuju tko, što, kako i zašto radi određeni postupak, u određenom vremenskom periodu i na određeni način. Sve standardne operativne postupke u pčelarskoj proizvodnji potrebno je jasno definirati i sustavno nadzirati, voditi o tome dokumentaciju, utvrditi kritične postupke u proizvodnji meda i jasno definirati njihovu kontrolu. Vođenjem vlastite dokumentacije (mora biti svima dostupna) pčelari dokazuju da su proizvodnju meda obavljali propisanim postupcima i uputama te da kvaliteta proizvoda odgovara očekivanom standardu. Značajno odstupanje od očekivanog standarda kvalitete treba zapisati, istražiti i ukloniti njihove uzroke.